Mi smo narod koji ne zna nepretjerivati. Pretjerivanje je naš način života.I pretjerujemo u svemu.I u ljubavi.I u mržnji.U njoj naročito.I u vjeri.I u nevjeri.I u toleranciji. I u netoleranciji. I u tugi.I u smijehu. Uglavnom iz krajnosti u krajnost. U jednom momentu vičemo na sav glas kako nema bolje zemlje i boljih ljudi od nas, a u narednom se pitamo i konstatujemo: „ ma kakvi mi!? Znam ja nas, jb ti nas“. Baš kao da smo nestabilni. Ali, eto, takvi smo kakvi smo.
Ono zbog čega sam ja došla do zaključka da nas ima svakakvih, a naročito glupih i nezainteresiranih i to među onima koji svojim glasom izglasaju neki propis jest Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja koji je na snazi već nekoliko godina i koji je o jadu zabavio građanstvo i učinio da nam se ostatak svijeta i sa istoka i zapada smije.Naime, smiju nam se i oni koji imaju restriktivne zakone, a i oni koji imaju blaže. Jer, zakon koji je na snazi je ,očito, neprilagođen i našim mentalnim sklopovima i našim finansijskim mogućnostima. Čim je stupio na snagu uočeni su njegovi nedostaci koji do dana današnjega nisu otklonjeni.
Prva nedosljednost u njegovoj primjeni jest što se on isključivo tumačio kao zakon o zaštiti i dobrobiti pasa. Niko u njemu nije prepoznao neku drugu životinju koju treba zaštititi. Šta je npr. sa mačkama? Jeli iko primijetio da više ni u najmirnijoj četvrti u gradu nema mačaka?Protjerali ih psi. ma znam da nisu, ali ne želim ni pomisliti, a ne napisati šta su im uradili. Gdje su oni silni ljubitelji i zaštitnici životinja i zašto nisu zaštitili mačke ?Nema mačaka ,ali zato ima miševa i pacova. Narušena prirodna ravnoteža zbog prekida lanca. Ili npr. čopor ubije kozu, ovcu i nikom ništa osim vlasniku šteta. Pravo je čudo kako državni organi ne kazne vlasnika jer nije zaštitio svoju životinju.
Uredu, i jest bilo ružno hvatanje pasa po ulicama, a onda uz njihovo skičanje zatvaranje u one kaveze i odvoženje znamo gdje.Jest.Ali…Ljudi i životinje su u prvobitnoj zajednici živjeli zajedno pa su tokom evolucije shvatili da to nemože tako , da nije dobro ni za ljude ni za životinje.I razišli se. I evo sad je ponovo tako. Točak se okrenuo.Da i ne govorim o tome kako su psi ( jer kad se govori o životinjama podrazumijeva se da mislimo na pse) izgubili svoj urođeni instikt. Nekad su tražili drvo ili nešto što liči na drvo da bi obavili fiziološke potrebe dok to sada rade po trotoarima i haustorima.I to je , uz samo prisustvo tih čopora po ulicama, razlog što nam se smije svako ko svrati ovdje. Rješenje se mora naći. Sad su predložene neke izmjene pomenutog zakona koje su dovele do toga da predlagač samo što nije razapet na krst. Predloženim izmjenama bila bi omogućena eutanazija životinja odnosno pasa. I digla se i „kuka i motika“ da spriječi te izmjene. A da po uzoru na Holandiju, koja od 2001 godine ima legaliziranu eutanaziju LJUDI , i naši idioti usvoje takav zakon jer je „moderan i sa zapada“ vjerujem da niko „ni repom ne bi mrdnuo“.
U Holandiji mobilne ekipe „ Odredi smrti „ odlaze na kućne adrese i eutaniziraju , u skladu sa zakonom naravno, ljude i niko ništa. Kažu ovi naši protivnici eutanazije pasa : takav zakon. Dobro jest i to, ali ako ste već takvi legalisti kako se onda, mislim kod nas, ne poštuju drugi zakoni kao npr. o radu, o porezima , zdravstvenoj zaštiti…
Evo, da svi budemo zadovoljni neka se prepišu zakoni iz EU ili SAD iz oblasti zaštite životinja i ne mora ništa ni više ni manje. Onaj holandski o eutanaziji neka iz Holandije ne izlazi. Eto im ga tamo.
Za informacije, eventualno neupućenima, u EU postoji niz regulativa koja se tiče zaštite životinja.Pa tako ćete naći ako vas zanima: konvenciju o zaštiti životinja koje se drže u poljoprivredne svrhe, pa direktive o pilićima, svinjama, teladima, psima i mačkama, o zaštiti životinja u vrijeme ubijanja i klanja, nosilice, pa propisi o životinjama iz zoo vrtova, propisi o životinjama koje se koriste u eksperimentalne svrhe itd. Dakle, ne može se jednim traljavo prepisanim propisom regulisati sve: i zaštita i dobrobit životinja gdje je većina pročitala da mora zaštititi pse tako da su oni , nebudiprimijenuto (volim ovu uzrečicu) postali kao krava u nekim dijelovima Indije. Jer ono naše pretjerivanje s početka ovog mog razmišljanja je upravo na ovom Zakonu najviše došlo do izražaja. Dok su šintori hvatali pse po ulicama niko se nije sjetio da to nekako reguliše pa da ne bude tako nehumano. Pretjerivali smo i tada, ali pretjerujemo i sada.Zašto smo morali čekati da nas neko natjera da donesemo Zakon kao ni sebi ni svome? Ili je možda baš stvar u Zakonu? I onog smo se pridržavali pa se sad slijepo trudimo pridržavati i ovoga, ali selektivno? Elem, nije rijedak slučaj da su se cijele ulice zavadile zbog različitog shvatanja i tretiranja propisa i pasa lutalica. Neki su , nažalost, i to uglavnom oni koji se ne boje pasa ( a uglavnom su prije par godina pobjegli od koza) iskoristili Zakon da maltretiraju susjede dovodeći i hraneći pse u haustore. I tako su odnosi poremećeni.Došlo je do onoga :da Bog da se o sebi zabavili. I zabavili smo. Sve dok ne shvatimo da u svemu mora postojati mjera.I u toleranciji i u netoleranciji.I u ljubavi prema životinjama i u ravnodušnosti prema njima jer sumnjam da iko zaista mrzi životinje. Samo su nam prioriteti različito stepenovani pa se stiče dojam da neki od nas jesu.Ne, samo mislimo da smo zajednički život sa životinjama prevazišli. Jer, većina ne želi u zajedničkom domaćinstvu da živi ni sa svekrvom ni sa punicom pa čak ni sa roditeljima. Zašto bi onda sa psima? Ili možda ipak griješim?