Prekosutra povorka (Ponosa), sutra antipovorka (Dan tradicionalne porodice). Oba skupa najavljena, osigurana i sa potrebnim dozvolama. I jedni i drugi imaju garantovano pravo na javno okupljanje, Ustavom ove zemlje i međunarodnim konvencijama.
Povorka ponosa
U članu II, stavu 3 Ustava Bosne i Hercegovine stoji da sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode, što uključuje i slobodu izražavanja, slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja s drugima.
Nakon činjenice da ovako nešto stoji u Ustavu Bosne i Hercegovine apsolutno prestaje biti važno šta o tome mislim ja, političari, udruženja, vjerske zajednice ili bilo ko drugi. Jedino je važno da na terenu budu ispoštovana ustavom garantovana prava.
Zašto? Zato što jedno kršenje Ustava uvijek dovodi do ponovnog kršenja. Zato što to smanjuje povjerenje u institucije ove zemlje. Zato što to znači da moja prava može da krši bilo ko i bilo kad. Zato što je čak i moje pravo na život, slobodu i sigurnost zagarantovano istim tim Ustavom!
Zaključak je da svako dodatno analiziranje održavanja Povorke ponosa prestaje temeljnim pravnim aktom!
Najbolji dokaz za sve ovo je presuda Ustavnog suda BiH koji na sjednici održanoj 19. decembra 2018. usvojio apelaciju Sarajevskog otvorenog centra i drugih, te potvrdio da su “javne vlasti Kantona Sarajevo prekršile pravo na slobodu okupljanja LGBTI osoba ne osiguravši sigurnost učesnika na Festivalu Merlinka 2014. godine.” (citirano iz presude)
Antipovorka – Dan tradicionalne porodice
Sve ovo gore navedeno odnosi se i na ovu (anti)povorku. Isto pravo, isti Ustav. Pa da ponovim:
Nakon činjenice da ovako nešto stoji u Ustavu Bosne i Hercegovine apsolutno prestaje biti važno šta o tome mislim ja, političari, udruženja, vjerske zajednice ili bilo ko drugi. Jedino je važno da na terenu budu ispoštovana ustavom garantovana prava.
Službeno, u najavi, niko nije naglasio da je ovo antipovorka, niti da će pozivati na zabranu održavanja Povorke ponosa, a ako se sa tog skupa budu čule takve poruke moram podsjetiti da pravo na porodicu, misli i vjeru ne samo da stoji u istom pravnom aktu, već u istom članu i istom stavu u kojem stoji i gore navedeno pravo.
Zaključak je da svako dodatno analiziranje održavanja Dan tradicionalne porodice (Pod uslovom da se njime neće tražiti zabrana Povorke ponosa ili nasilje) prestaje temeljnim pravnim aktom!
A sada spektakl, o tradicionalnoj porodici
Zašto, ali zašto, se u javnom prostoru tradicionalna porodica povezuje sa nasiljem nad ženama, djecom, alkoholom i porodičnom disfunkcijom!? Tradiciju predstavljaju iskustva, običaji, vjerovanja, norme i vrjednote neke zajednice prenošeni – usmeno, pismeno ili primjenom – iz naraštaja u naraštaj. Nema to nikakve veze sa tim ko se kako oblači, šta jede, a posebno ne sa tim da li otac tuče majku ili slično.
U tradicionalnoj porodici (barem u onoj u kojoj živim ja) zajednički se rješavaju problemi, voli se bez obzira na odluke i stavove, podržava se međusobno, daju se savjeti, zajedno se boluje i raduje. A vazda se jela i pita i tortilje, i sarma i batat, i kakve to ima veze sa tim da li je moja porodica tradicionalna ili ne?
Tradicionalna je da tradicionalnija biti ne može, barem onako kako tradicija mojih roditelja, deda i nana nalaže. Moja tradicionalna porodica je ona sa kojom ću tradicionalno danas popodne popiti kafu, otići na kolač (hurmašicu ili cheesecake) i ispričati probleme, kakav dobar vic, smijati se i brinuti se i ona koja će podržati moj stav, i ovaj ili bilo koji drugi.
Ne znam za vaše, ali tako izgleda moja tradicionalna porodica.