Doktorska disertacija mr. Begzada Hadžiđulbića predstavlja prekretnicu u našoj novovjekovnoj teološkoj misli.Izbor teme,stil-gotovo lirski,ekumenistički-hrabro branjeni-stavovi(rječju,mišlju,djelom…eksces u ovim burnim vremenima),baratanje sa čitavim dijapazonom pojmova i teza-socioloških,lingvističkih,istorijskih,muzikoloških,filmskih,pravnih,bioloških,matematičkih,psiholoških(pa čak, na momente i parapsiholoških)-sve se to pretočilo u filigranski tkanu knjižicu koja se čita u dahu-poput kakvog beletrističkog bestselera.Ovdje donosim (moje viđenje) esencije disertacije,a kompletan rad možete preuzeti na zvaničnom web-site-u mr. Hadžiđulbića,kojem želim puno uspjeha u radu i što više plodova istog…svjež vjetar počinje da struji našom,malo učmalom,akademskom zajednicom…..
…iz II poglavlja…
PARADIGMA
Isus:Eloi,eloi…lama savahtani?
Sinan:Oče moj,oče moj
nismo se čuli ni pisali,
a jedan drugog pred ljudima
uvek do neba smo dizali…
Keba:Samo je otac
znao da nosi
sudbinu svoju k'o teško breme
otkada više nije sa nama
stali su sati,stalo je vreme…