NE MOŽE dijete duhovitih roditelja ne biti duhovito, jednostavno ne može.
Tako barem tvrde moderni stručnjaci, a time nekako nismo iznenađeni
jer je jasno da se navike stvaraju od malena, a među njima je svakako i
navika da budemo duhoviti.
Duhovitost sigurno ima veze s karakterom, ali ako dijete odmalena
odrasta u duhovitom okruženju, gdje se šala i smijeh čuju češće od
negodovanja, ozbiljnih lekcija i plača, tad je jasno da će dijete, čak i
ako nije rođeno duhovito, takvim postati.
Do tog su zaključka došli psiholozi sa Sveučilišta u Cardiffu, koji
su ovu temu istraživali dugih deset godina da bi nedavno došli do
konačnog zaključka kako bebe, stare oko godinu i pol, već dobro znaju
prepoznati kad se netko šali, a u dobi od dvije godine i naslutiti da će
se netko upravo našaliti.
Psiholozi su jako dugo proučavali način kojim roditelji komuniciraju
sa svojom djecom te su shvatili da za vrijeme šale odrasle osobe koriste
drugačiji ton glasa i to je ono što djeca, koja se tek uče o složenosti
svijeta, odmah prepoznaju.
Ta saznanja spadaju u sferu učenja, a kako djeca najbolje uče tako
što promatraju i kasnije kopiraju ono što su vidjeli, jasno je da će
bebe čiji se roditelji često šale prije shvatiti “šalu”.
Doduše, u toj dobi tu šalu još uvijek neće shvatiti kao odrasli, jer
neće shvatiti igru riječi, zagonetke ili fore, ali će po tonu glasa
znati da je u pitanju šala te će se šali i nasmijati. Iako će prave šale
u potpunosti početi shvaćati tamo negdje nakon sedme godine života.