Redakcija portala Buka primila je pismo od Azize Marinković, nastavnice fizike iz Sarajeva, u kojem ona optužuje Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo da unazad nekoliko godina „vrši pravno nasilje, u smislu nepoštovanja i flagrantnog kršenja Zakona“ prilikom zapošljavanja nastavnog kadra u školama Kantona Sarajevo.
U svom pismu, Marinković tvrdi da se u Kantonu Sarajevo vrši nezakonito zapošljavanje, kao i diskriminacija prilikom zapošljavanja, te da se zapošljavanje vrši po stranačkoj liniji, što je naročito izraženo pred izbore.
Postoji osnovana sumnja, kaže Marinković, da je voljom političkih elita najveća budžetska stavka zapošljavanje nastavnog kadra u školama Kantona Sarajevo stavljena potpuno pod kontrolu političkih stranaka kroz Ministarstvo za obrazovanje. Marinković dalje tvrdi da u tome učestvuje i „formalno pravno nepostojeći sindikat sa Saudinom Sivrom, koji se lažno predstavlja kao njegov predsjednik“.
Aziza Marinković detaljno navodi načine na koje se provodi nezakonito zapošljavanje u školama, te upućuje na podzakonska akta koja Ministarstvu omogućavaju spornu praksu. Uz pismo, Marinković je priložila i preporuku Ombudsmana iz 2014. godine, kada je utvrđeno da sporni član 17. stav 1. Pravilnika sa kriterijumima za prijem u radni odnos u predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama kao javnim ustanovana na području Kantona Sarajevo, omogućava direktorima ustanova da ne biraju najbolje rangirane candidate. Ministarstvo, međutim, do danas nije postupilo po preporuci Ombudsmana.
U nekoliko navrata smo pokušali dobiti komentar iz Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo u vezi sa iznesenim optužbama, ali do objave ovog teksta niko nam nije odgovorio.
Za odgovor je ostala uskraćena i organizacija Transparency International BiH, koja je Ministarstvu obrazovanja, nauke i mladih Kantona Sarajevo poslala zahtjev za informaciju zašto Ministarstvo nije postupalo po Preporuci Ombudsmana iz 2014. godine. »Naime, ta odredba daje diskreciona prava direktorima da izvrše izbor između tri najbolje plasirana kandidata uz adekvatno obrazloženje. U praksi je utvrđeno da se predviđena diskreciona mogućnost suviše često koristi, i to bez adekvatnog obrazloženja. U tom smislu, Ombudsman je dao preporuku da se sporni pravilnik izmijeni zbog diskriminatornog sadržaja i prekomjernih diskrecionih ovlašćenja, a sve kako bi se omogućio jednak tretman svim kandidatima na javnim konkursima. Preporuka do danas nije ispoštavana, a posebno je i spomenuta u Godišnjem izvještaju o radu Institucije Ombudsmana za ljudska prava u dijelu koji se odnosi na pravo na rad«, izjavio je Uglješa Vuković iz Transparency International BiH za naš portal.
Prema prijavama koje TI BiH dobija putem svog Centra za pružanje pravne pomoći u borbi protiv korupcije, slučaj gospođe Azize Marinković nije usamljen i sve je više građana koji su spremni javno progovoriti ili ukazati na diskriminatorne i koruptivne prakse u procesima zapošljavanja. “Stranke sa kojim smo mi radili, uz našu pomoć ili samostalno, koristili su sva raspoloživa pravna sredstva, praveći od svojih slučajeva-prijava značajne predmete, koji na krajnje plastičan način ukazuju u čemu je problem, ko je odgovoran i kako se problem može riješiti”, kaže Uglješa Vuković. U svim pomenutim slučajevima, napominju iz TI BiH, ministarstva obrazovanja su dobila jasnu preporuku kako izmijeniti propise da bi se omogućio jednak tretman svih kandidata pri zapošljavanju, te da bi se poštovao princip kompetencije pri ostvarivanju prava na rad.
U tom kontekstu, iz TI BiH navode i Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju Tuzlanskog kantona, koji nije usaglašen sa Okvirnim zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju u BiH i koji omogućava da programe predškolskog odogoja i obrazovanja obavljaju i sva lica sa završenim fakultetom društvenih nauka. »To je konkretno dovelo do situacije u kojoj profesor bosanskog jezika i književnosti obavlja posao odgajatelja u jednoj predškolskoj ustanovi, pa je ovdje narušeno načelo kompetencije i to u tako značajnoj i osjetljivoj sferi kao što je obrazovanje i predškolski odgoj. Upravo po toj prijavi koju je primila naša organizacija, postupao je i Ombudsman, izdavši preporuku da spornu odredbu treba izmijeniti. TI BiH se u ovom predmetu nalazi i u posjedu preporuke Ministarstva civilnih poslova BiH koje je takođe tražilo da Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta Tuzlanskog kantona izvrši usklađivanje Zakona jer entiteti, kantoni i distrikti obavezni su donijeti zakone koje moraju biti u skladu sa državnim Okvirnim zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju. Nažalost, zakon koji degradira struku i profesionalne standarde u predškolskom obrazovanju do danas nije izmijenjen«, kažu iz TI BiH za Buku.
Kada jedno ministarstvo, kao relevantna institucija, donosi sporna podzakonska akta, postavlja se pitanje ko su nadležne instance koje treba da rješavaju ovakve slučajeve i koliko su one spremne da ih riješe. »Institucija ombudsmana za ljudska prava svakako doprinosi svojim preporukama, ali pitanje kreiranje propisa uvijek je i pitanje političke volje«, kažu iz TI BiH.
U konkretnom slučaju, preporuka Ombudsmana odnosi se na kantonalno Ministarstvo, koje bi trebalo u skladu sa proklamovanim politikama poštovati načela koja garantuju vladavinu prava i jednak tretman u zapošljavanju na javnim konkursima. Ova preporuka »TI BiH godinama zagovara da se proces zapošljavanja zasniva na principima kompetencije i jednakopravnosti, kao i da je sam postupak transparentan i javan. U narednom periodu, naša organizacija namjerava intenzivirati zagovaračke aktivnosti prema donosiocima odluka i predlagačima propisa, posebno tamo gdje su prepoznate sporne i diskriminatorne odredbe, kao u slučaju koji je prijavila i Aziza Marinković«, kaže Uglješa Vuković.
Jedan od načina nelegalnog zapošljavanja, navodi Aziza Marinković u svom pismu, provodi se primjenom Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika sa kriterijumima za iskazivanje prestanka potrebe za zaposlenicima koji su djelimično ili potpuno ostali bez radnih zadataka i postupak popune upražnjenih radnih mjesta u osnovnim i srednjim školama kao javnim ustanovama na području Kantona Sarajevo od 25. 5. 2011. godine.
Sporni Pravilnik nije na vrijeme objavljen u Službenom listu pa se, između ostalog, i zbog tog sumnja u njegovu legalnost. Objavljen je tek u julu 2015. godine, a donesen je na osnovu Kolektivnog ugovora čija je valjanost takođe upitna. Potpisao ga je s tada neregistriranim sindikatom ministar, a ne vlada, pa je Skupština Kantona Sarajevo na sjednici održanoj 29. 3. 2012. donijela zaključak da taj kolektivni ugovor nije obavezujući za Vladu KS, jer ona nije učestvovala u njegovom donošenju, iako je ona jedino ovlaštena za to.
Pravilnik, upozorava Marinković, omogućava manipulaciju kategorijom tehnološkog viška. Naime, 2010. godine Ministarstvo je zabranilo raspisivanje konkursa na neodređeno radno vrijeme, između ostalog i zbog zbrinjavanja tehnološkog viška, čije je enormno uvećavanje izazivalo sumnju da svi proglašeni tehnološkim viškom zaista i pripadaju toj kategoriji. „Povećanje broja osoba koje su odjednom postajale tehnološki višak događalo se zbog toga što su odabrani kadrovi od strane političkih elita nekako i često bez konkursa zapošljavani u stalni radni odnos i to na par sati norme, nakon čega su odmah proglašavani tehnološkim viškom; i već naredne školske godine im je dopunjavana norma, a da nisu ni djelimično ni potpuno ostali bez nastavne norme na koju su primljeni“, tvrdi Marinković.
To, međutim, nije u skladu sa članom 33. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom obrazovanju. Taj zakon objavljen je u službenim novinama 2011. godine, broj 31. On se navodi i u preporuci Institucije ombudsmana za ljudska prava BiH u vezi sa slučajem Marinković od 25. 2. 2015. godine. Njime se mijenja član 75. Zakona o osnovnom obrazovanju KS i on od tada glasi ovako:
„Nastavnici, stručni i drugi saradnici, zaposlenici definiraju radni angažman Ugovorom o radu. Upražnjena mjesta u osnovnim školama prvo se popunjavaju sa jedinstvene rang liste zaposlenika za čijim je angažmanom potpuno ili djelimično prestala potreba u odnosu na ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji su zaključili sa poslodavcem na osnovu javnog konkursa, koja se vodi u ministarstvu, odnosno Javnog konkursa koji se istovremeno objavljuje u sredstvima javnog informisanja i na službenoj internet stranici ministarstva. Ukoliko u osnovnoj školi kao javnoj ustanovi postoji upražnjeno radno mjesto škola je dužna prvo preuzeti lica sa spiska uposlenika za čijim je radom potpuno ili djelimično prestala potreba iz stava 1. ovog člana, koji ispunjava opće i posebne uvjete. Ukoliko se popunjavanje upražnjenog radnog mjesta u skladu sa stavom 2 ovog člana ne može realizirati, upražnjeno mjesto se oglašava putem Javnog konkursa, koji se provodi u skladu sa Pravilnikom i kriterijima za prijem zaposlenika u radni odnos, koji donosi ministar uz konsultacije sa sindikatom.“
Prema riječima nastavnice Marinković, ove, kao i prethodnih školskih godina, tehnološkim viškom su se smatrali i oni koji nisu primljeni putem konkursa (jer konkursi na neodređeno radno vrijeme nisu bili dozvoljeni), ali i zaposlenici koji su primljeni na nepune nastavne norme i mali fond sati, od 5 do 10. Tako da po spomenutom članu Zakona nisu ni djelimično, a ni potpuno ostali bez radnih zadataka u odnosu na ugovor o radu koji su zaključili sa poslodavcem. Ministarstvo im je uprkos tome dodjeljivalo status tehnološkog viška i rješenjima ih raspoređivalo u škole koje su iskazivale potrebu za određenim nastavnim kadrovima.
Osim navedenog, Ministarstvo za obrazovanje kasni sa izdavanjem dozvola školama za raspisivanje konkursa, ili škole same to čine, a Ministarstvo ne reaguje. To takođe pogoduje zapošljavanju podobnih. U slučaju da nije raspisan na vrijeme, po hitnom postupku se bira željeni kandidat, a konkurs se formalno objavljuje i po njegovom objavljivanju na poslu ostaje onaj već izabrani.
O svemu ovome, a u vezi s ličnim problemom zaposlenja, unatoč potrebnim kvalifikacijama i tome da je više puta bila na prvom mjestu prilikom apliciranja za posao, Aziza Marinković se obraćala i ministru. Odgovore, kako kaže, nikad nije dobila.