Novinarstvo u BiH
Zgrceno I u rukama nekompetentnih
Novinari mogu da promjene drustvo a I da ga ucine gorim
Sta je novinarstvo? To je novina, nesto sto treba da zna odredjena drustvena populacija, to je profesija u sluzbi podizanja ljudske svijesti (u funkciji napretka covjecanstva).
A sta to znamo danas u 21. vijeku 2013.? Znamo za Vendi, Siki, Sindi za farmu, velikog brata ,a tako malo znamo o stvarima koje su najbitnije za zivot gradjanina u ovoj zemlji.
Znamo za kvazi I polupismene novinare koji su partijski drugovi. Treba obavjestiti javnost da postoji studijski program novinarstva koji traje 4 godine I da se tek takvim I tim ljudima izaslim iz tog programa smije dati olovka u ruke kojom ce da kreiraju javno misljenje.
Danas se ljudima u BiH uskracuje da razumiju desavanja u svome okruzenju a I na svjetskom nivou, I tek sa tim razumjevanjem koje ce im omoguciti profesionalni novinari oni mogu da preduzmu korake koji ce biti u skladu sa njihovim sudom koji donesu (bili to protesti ili neki drugi vid organizovanja koji ce doprinjeti poboljsanju njihovog statusa).
Danas se misli da svako moze da drzi mikrofon, ali nije sustina u mikrofonu nego u onome sto se u njega kaze.
Novinar je ona veza izmedju motike u njivi seljaka, radnika na gradilistu, olovke zaposlenog u kancelariji onih kojima se ukida ustavno pravo na rad, to je covjek koji ce da kaze istinu o stanju u drustvu, o vladajucoj eliti; kako bi taj seljak, radnik I nezaposlni znali zasto im se plate smanjuju, zasto su nezaposleni I zasto rade na crno. Odgovornost novinara je ogomna.
Danas u BiH novinarstvo se pod jakim uticajem vladajuce elite svelo na (cast izuzecima) obicno piskaranje, umjesto da ono bude pokazatelj drustvene stvarnosti, pomocu koje ce gtadjani da donose svoj sud. Vlada misljenje da svako moze biti novinar da drzi mikrofon itd, ali sustina nije u mikrofonu nego u onome sto se kaze u njega narodu.
Danas neko ko je zavrsio masinsku ili gradjavinsku skolu radi kao novinar, onda isto tako moze da bude pravnik ili sta vec. Neko sa arhitektonskim ili bilo kojim drugim zanimanjem moze da bude samo priucen novinar (dundjer), on razmislja kao arhitekta kao masinac a nikako kao novinar.
Fakultet novinarstva je neophodan da bi se shvatilo sta je zapravo to zanimanje. Cetiri godine po dvanaest ispita, gdje se izucava pisanje vijesti, izvjestaja, komentara, istorija novinarstva do toga sta novinar smije da radi a sta ne, I tek tada sa svim tim uvezanim predmetima koji su ga oblikovali moze da razmislja kao novinar.
Lokalne televizije prikazuju cesto kako pasu krave I kako neko domacinstvo zivi dobro, dok vecina zivi veoma lose ili na granici siromastva ( direktori tih preduzeca su u dosluhu sa nacelnicima pa rade po njihovom diktatu), zar je to objektivno novinarstvo?!
Vekike televizije prave sou programe, stave neke ljude u torove I eto, svjesno skrecu paznju naroda sa stvarnih problema sto opet odgovara vlasti. Javni servisi u zavisnosti u kom se entitetu nalaze rade po nalogu vladajuce klase I objavljuju ono sto odgovara tim foteljasima. Kaze se vlada dala toliko I toliko para odredjenim medijskim preduzecima, I sad treba ocekivati da ce ona pisati istinu o onima koji nista ne rade, a sa svog racuna uzimaju 5 do 10 hiljada km?!
Medijska preduzeca moraju da budu potpuno nezavisna I samostalna.
Danas diplomirani novinari traze posao ili su godinama na birou jer njihovo mjesto zauzima partijski drug ili onaj koji da 5.000 hiljada da ga neko postavi na neko radno mjesto, I tako ostavivsi motorku taj isti dodje da bude odgovoran I da radi u interesu naroda.
REFORMU NOVINARSTVA MOZE DA DONESE SAMO, PODIGNUT GLAS “OBICNOG” NOVINARA U BIH
Biti novinar u BiH je izuzetno tesko, prije svega zato sto ne postoji sloboda da vi napisete istinu onakva kakva jeste, (cast izuzecima) nego postajete rob kojem se naredjuje sta da radi I kako da misli kao malo dijete. Plate su male.
Ali je isto tako izazov u kojem se mora pristupiti potpunoj reformi ovog zanimanja, da se zna ko je novinar a ko to nije, da se pristupi nezavisnom novinarstvu I otklonu od bilo kakvog uticaja odozgo. A to sve treba da kaze I da se pobuni “obicni” novinar.
A evo sta je rekao bard novinarstva Pulicer: “ Novinar treba da se pokori samo razlozima istine, bez potcinjavanja I usluznosti. Demokratska drustva ce uvijek imati demagoge spremne da napadaju sujetu, pospjesuju strasti I naglasavaju trenutna osjecanja. Zato demokratija ima potrebu za ljudima sposobnim da plivaju protiv struje, da objelodane pocinjene greske I da stalno insistiraju na neugodnim pitanjima.” Spas je u novinarima koji ce da kazu mi ovo vise necemo da trpimo, mi smo u sluzbi naroda I hocemo da novinarstvo bude novinarstvo a ne potlaceni ljudi koji rade za mizerne plate I po diktaturi tamo nekih politicara bez ideje I brige za narod koji vode.
Mladen Blagojevic
