Živi se. Nekako se živi u ovom totalitarnom režimu čija je propaganda „slobodni ste, ali ćete raditi kako vam se kaže i drugačiji oblik države, odnosno sistema nije moguć“. Reći ću vam da niste slobodni kao što biste trebali biti. Evo definicije države: „Država je organizacija sa posebnim sistemom pravila, vladajuće klase, koje stanovništvo na određenoj teritoriji podvrgava svojoj vlasti upotrebom monopola za fizičku prinudu (vojska, policija)“. Država sa demokratijom daje narodu svu moć. A da li je to zapravo tako? Da li ste možda primjetili da se na izborima kandiduju uvjek isti ljudi, ili uvjek ljudi sa istim razmišljanjem kao njihovi prethodnici? Zašto je to tako? Zato što živimo u totalitarnom režimu a da toga nismo ni svjesni. Igramo po njihovim pravilima, radimo previše za njih a premalo dobijamo, guše nas sa raznim ponudama kredita koje ćemo otplaćivati čitav svoj život, samo kako bi nas oni mogli da kontrolišu, tj. da živimo kako nam oni kažu da je uredu. Izgleda da se i ovaj sistem (kapitalizam) u praksi pokazao nestabilnim. O tome govori situacija u svijetu. Šta je cilj kapitalizma? Cilj kapitalizma je privatizovati sve državne firme i dati ih u ruke kapitalistima. Tu se pojavljuje monopol tržišta. Samo najjači (najpodliji) posjeduju većinski dio tržišta, dok ostali moraju da pokupe mrvice. Ti najjači žele da imaju još, da postanu još jači, pa uništavaju konkurenciju. Uništavanjem konkurencije dovodi do bankrota konkurencije i radnici u toj firmi odsada ako žele da imaju posao, moraju besplatno da rade, ili u čestim slučajevima ostaju bez posla. To dovodi do neravnoteže tržišta. Neravnotežom tržišta dolazi do inflacije, većinom zbog toga što postoji samo jedan prodavac na tržištu i on određuje cijenu proizvoda. Inflacija je povećanje cijene proizvoda u odnosu na vrijednost novca. Tržište propada. Još ako se na to doda nacionalističko ispiranje mozga koje je ništa drugo nego paravan za kriminalne radnje ljudi na vlasti, onda se dobija tiranija. Narod ne primjećuje stanje u državi zbog toga što su oterećeni s time što je neki Gile (musliman) pobijedio na Zvijezdama granda čije je sjedište u centru Srbije, i time što ih zanima i hvale se koliko je njihov historijski vođa odrubio glava u 18 stoljeću. A ne vide sadašnju situaciju. Sve dok se ne promjeni način razmišljanja ljudi imat ćemo ovakvu državu na čelu sa tiranima koji vole da se hvale koje su religije i da skrivaju iza te iste religije svoje kriminalne radnje. Nije sve onako kako se čini. Moramo postati svjesni svoje nesvjesnosti!
“Služeći se malo svojim smicalicama, malo Vašom glupošću, pohlepom, ili nekim Vašim drugim porokom, odvedu Vas zli ljudi daleko u pustinju, gdje nema ni svjedoka, ni svjetlosti, odakle se ne može nikakva pomoć dovikati, gdje čovjeka ne štiti nikakva, ni najosnovnija ljudska pravda.
Tada ste u njihovoj vlasti i mogu da rade sa Vama šta hoće.
Čovjek u kom je nagon odbrane bar malo živ, nastoji da u takav položaj nikad ne dođe i zato se drži prava puta i osvijetljenih, nastanjenih krajeva.
To, naravno, još ne znači da mu se ništa slično ne može desiti. Može, i ponekad se i dešava.
A tad bar ima neku utjehu.
Niko ne može reći za njega da je poginuo ludo i gluvo, da je bio saučesnik u svojoj propasti.
Bar toliko!”
Iz Znakovi pokraj puta, Ivo Andrić