Bosna je zemlja u kojoj se mnogo šta obećava, a bogami i slaže. Utočište je mnogih pogaženih pitanja, za koje se niko ne interesuje (mislim na one koji su zaduženi da ih rješavaju). Jedno od njih jeste i pitanje nezaposlenosti. Grade se autoputevi, sportske dvorane, ulaže se u državno – pravne institucije, a fabrike i druge „prilike“ za zaposlenje ostaju zapostavljene. Jednostavno, to je teško, jer se tu novac teško „pere“. Znaju oni vlasti to najbolje.
Ponekad se i javi neka nada – otvori se nešto, narod „navali“ na konkurs i prostački rečeno uvale se oni sa vezama i vezicama. Tako to biva u našoj državi.
U medijima se pojavljuju NOVE NADE BiH ESTRADE (da ne kažem Queen estrade) koje obećavaju nešto. O čemu je riječ?
Fabrike drvne industrije bi mogle da u kratkom roku zaposle još 10.000 radnika pod uslovom da se unaprijedi upravljanjem šumskim resursima. Ali s obzirom da je život nezaposlenih i dalje u rukama ovih, čvrstih prijatelja fotelje, strijepim…
Potpredsjednik Grupacije šumarstva i drvne industrije u Privrednoj komori Federacije BiH, Muhamed Pilav, navodi neophodnost kojom obezbjeđenje zapošljavanja zavisi od poboljšanja određenih stvari po pitanju ovog prirodnog bogatstva. Tu spadaju:
- Povećanje broja novih radnika
- Smanjenje jaza izvozno – uvozne balanse
- Veliko učešće domaćih sirovina
- Znatno otvaranje radnih mjesta u pratećim industrijama
- Razvoj nerazvijenih opština i sela
- Smanjenje ovisnosti u uvozu plina i nafte
- Povećanje turističkih potencijala
- Niži troškovi otvaranja radnog mjesta nego u drugim sektorima
- Doprinosi smanjenju globalnog zagrijavanja i zagađenja zraka
- Povećanje učešća obnovljenih izvora energije
Ovo bi itekako bio veliki učinak po privredu naše zemlje – pomak, na zavidnom nivou. Ogroman broj nezaposlenih bi dobio posao. Kada je gore pomenuto – 10 000 novih radnih mjesta, mislim da to nije samo 10 000. Bilo bi ih mnogo više. To je zato što je riječ o šumi kao prirodnom bogatstvu, koje omogućava napredak salona namještaja npr. kao prodajnim mjestima gotovih proizvoda, u kojima bi se povećao prodajni kadar. Osim toga, prouzrokuje se i napredak zanata – poput stolarskog, staklarskog i njima sličnih a koji su vezani za samu proizvodnju namještaja. Poboljšao bi se i turizam.
Standard u zemlji bi bio veći, jer šta je njegov pokretač nego privreda, odn. ovaj put bi, kao pa mogu slobodno da kažem, najveći pokretač bile šume kao zlatno obilježje bosanskohercegovačke države.
Neke zemlje nemaju toliku količinu tog bogatstva pa su im privreda i standard na zavidnom nivou. To je zato neophodno – iskoristiti ono što se posjeduje, na pravi način!
Da bi se omogućila sva ova priča (ova bajka), neophodno je da vodeći učine obećano. Nadam se da hoće, ali…
Do tada, što prije razmatrajte način kojim bi pobijedili na konkursu (pošten način, naravno), ukoliko je to uopšte i moguće, a mislim ipak da jeste jer je riječ o ogromnom broju novih radnih mjesta, te se mora nešto i uspjeti. „Razvalite“ na čuvenom RAZGOVORU ZA POSAO, ako ga bude.
Svu sreću želim!
*za konkurs