Jutros sam se probudio sav mokar.
Ne od noćnih polucija.
Sanjao sam nešto strašno.
Ne, nije me niko ganjao.
Nisam ni padao s velike visine.
Nešto mnogo gore.
Sanjao sam da sam glasao na izborima.
Samo po sebi to je već strava i užas.
Da zlo bude veće glasao sam za vladajuću stranku.
To je bilo u snu.
Na javi sam svoj glas dao samo jednom u životu.
Glasao sam za simpatičnog djedicu.
Reformistu.
Svi moji prijatelji, poznanici i rodbina su isto glasali za njega.
Nisam sreo nikog da je glasao za neke druge i vjerovao sam im.
Do objavljivanja rezultata.
Nakon toga vjera u ljude se poljuljala.
Tridesetak godina kasnije sve je isto.
Samo njega nema.
Simpatičnog djedice.
Drugi i dalje pobjedjuju.
Mada, još nisam nikog čuo da je glasao za njih.
U stvari, jedan član moje šire familije mi je jednom rekao da je glasao za njih.
Da li u trenutku iskrenosti ili prekomjerne količine unesenog alkohola.
Vrag će ga znati.
Mislim da se nakon toga pokajao.
Ne zato što je glasao za njih.
Nego što mi je to rekao.
----------------------------------------------------------
ostali tekstovi OVDJE
