Bilo je snova
bilo je i jave
bila su sjećanja
bila ratovanja
bile jasne prevare…
Bilo je smijeha
u istoj mjeri suza…
Ne znam
ali i danas uletim u duše i brzo bježim…
Mnogo sam boravila tamo
i nije mi žao…
Iako su mi mnogi zabranjivali
upozoravali…
Da ću da se potrošim…
Zbunjujem se od vremena
koje ne mogu da stignem
i jasnoće da sam zakasnila
i da kasnim.
Hrabrilo me da se nikada i nigdje ne kasni…
Iznenađenja koja ne možes da predvidiš
a osmijeh i curenje sreće ne želiš da kriješ…
Već da ih podijeliš…
Kao andol za bol.
Ljubav
ljubav je teško prihvaćena riječ….
A sve što je dio nje
i bila namjera ili ne, je …
Trtljala sam mnogo dobrih rečenica
poredjenja, opisa, razloga
tako jasno vrtjela se u krug
cik cak da bi dobila proizvod
sa prisustvom ili bez
nadarenih i svjesnih znanja i položaja.
Osude i osude su postojale i prije i poslije…
Mudrost se krije sama po sebi…
A ko je traži taj je i primjećivao i uzimao…
A isti i bježao.
Osjećala sam se sretno
i znala koliko sreća traje.
U svemu.
Kao cigareta
dok je zapališ
dok je pripremaš
kombinuješ sija…
A kad udišeš ispunjavaš se i širiš.
Ko te upije upio je
ko nije taj te rastužio
Zar im trebaš dati da vide da si splasla,
ne, ne ti imaš cilj i ti si tu da širiš sreću
kao zavjesa koja neda da se vidi
da živimo u iluziji.
Da se duže trči
i šeta po poljani cvjetnoj punih zraka.
Nisam znala za takav svjet…
Krojila sam ga po mojim načelima…
Bio bi super…
No više se niko ne kažnjava,
svi su kažnjeni…
A možda i nisu…