<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Njemačka u Laktašima, stolnom gradu i ‘Teheranu’

31. januar 2011, 12:00

Ured njemačke kancelarke Angele Merkel, koji je još krajem prošle godine inicirao razgovore sa domaćim liderima, sprema se pozvati i predsjednika RS-a Milorada Dodika u Berlin.

Ured njemačke kancelarke Angele Merkel, koji je još krajem prošle godine inicirao razgovore sa domaćim liderima, sprema se pozvati i predsjednika RS-a Milorada Dodika u Berlin. Prema informacijama kojima raspolaže SUTRA.BA, ured njemačke kancelarke je pokušao ignorisati Dodika zbog njegovog neprimjereno dugog jezika i bahatog ponašanja, ali s obzirom na izborne rezultate i formiranje ‘svesrpskog’ bloka pod pokroviteljstvom SNSD-a, Dodik više nije mogao biti ignorisan.

U ovom slučaju destruktivna i nacionalistička politika se pokazala veoma efikasnom. Na jednoj strani se lideri političkih partija sastaju sa saradnicima kancelarke Merkel, ili kako je jednom prilikom izjavio član predsjedništva SBB-a Adnan Terzić, “članovi predsjedništva BiH dobijaju lekcije od državnih službenika”, dok na drugoj strani Dodik ulazi na velika vrata u Berlin i sastaje se sa njemačkom kancelarkom lično.

Taj susret najvjerovatnije neće trajati dugo, ali dovoljno je i minuta za sliku i kraći video zapis za dnevnik SNS.. pardon RTRS-a. Po povratku iz Berlina, slijedi dugometražni intervju predsjednika RS-a, opet naravno na RTRS-u, u kojem će nam Dodik od Laktaša objašnjavati kako je i njemačka kancelarka uvidjela realnost BiH, da je RS bolji i stabilniji dio BiH koji ima evropske ambicije i za kraj nezaobilazna tema izmjene ustava BiH u kojoj je kancelarka dala podršku Dodiku i njegovoj politici u zaštiti ustava i poretka ‘državne zajednice’. Zaljubljena novinarka sigurno neće pitati Predsjednika o najavljenim protestima boraca, radnika Željeznica RS i mnogih drugih obespravljenih građana Srpske.


Tu priču napamet zna i moj rođak iz Lijevče polja. To zna svaki glasač u ‘državnoj zajednici’. To zna izjaviti čak i Džombić! Ta priča nažalost dovoljno govori o nama, ali i međunarodnoj zajednici.

Iako nije očekivano da se njemačka vlada spusti na nivo Dodik-Silajdžić politike (poznate i kao ping-pong), očito je da i zvanični Berlin shvata da ti i takvi vladaju ovom zemljom, ali i regionom. Neki diplomati su zamjerili Komšiću što je onomad nastupio nediplomatski prema Koštunici, dok danas laktaški kabadahija, koji se posredstvom američkih PR agencija prodaje evropskim političarem, ima privilegiju da, bar na minutu, razgovara sa Kancelarkom. Očito je Komšić trebao nastaviti svoju rečenicu... Imao je šta i reći...

Ako pogledamo bližu istoriju, Njemačka kao država i Merkelova kao lider te iste države, imaju ljudsko i moralno, pa ako treba i političko pravo da uzme uzde u svoje ruke i pokuša uspostaviti red u Bosni i Hercegovini. Država koja je zvanično primila preko 370.000 pripadnika svih konstitutivnih i nekonstitutivnih naroda (nezvanično više od 450.000) koji su pobjegli od užasa rata koji su im priredili legitimni predstavnici istih tih naroda.

Država koja je tim ‘pripadnicima naroda’ plaćala stanovanje, hranu, lijekove, edukaciju, intergaciju, danas opet pokušava da pomogne. Nažalost neki ‘legitimni predstavnici’ ovaj potez Njemačke žele iskoristiti samo za sebe.

Shodno tome, Čović je već naredio postavljanje njemačkih zastava uz zastave trećeg entiteta, a uskoro bi se mogle postaviti i zastave Republike Hrvatske, s obzirom da je i Josipović doš’o tobe i počeo se zalagati za neki treći entitet sa stolnim gradom Mostarom, gdje samo Čović izdaje dozvolu za gradnju. Mogao bi Čović, koji se svojevremeno zaklinjao u partiju, poslati ‘sugestiju’ školama na povijesnim hrvatskim teritorijama da uključe u školski program i onu alternativnu himnu Danke Deutschland, ne bi li kancelarkin savjetnik shvatio da samo hrvati u BiH mogu implementirati njemacke vizije.

Na Čovićevu žalost njemačka vizija je ono što malo Katoličkih školskih centara (sve ukupno 6) provodi u BiH – multinacionalne, multietničke i multikulturalne škole. Za razliku od mnogobrojnih Čovićevih “škola pod jednim krovom” (sve ukupno 56), gdje djeca ne-Hrvati imaju posebne učionice, učila i učitelje.

Da nije sve sjajno ni kod državotvornih Bošnjaka, dokazuju i lideri SBB-a, SBiH (ukoliko ta stranka još uvijek i postoji) i SDA.

Zvanično nova stranka u Bošnjaka SBB i njen lider čekaju dogovor “izbornih pobjednika” SDP-a i SNSD-a da bi ponudili svoje ruke u parlamentima. Iz Stranke za BiH, njeni predstavnici, s obzirom da niko ne zna šta je sa njihovim poraženim predsjednikom Harisom Silajdžićem, tvrde da ne žele vlast (!?) i da će sa ono malo njihovih ruku u parlamentima podržavati izgradnju moderne i evropske Bosne i Hercegovine. Tako su i SBiH-ovci nakon 15 godina u vlasti, shvatili šta je dobro i korisno za BiH.

Predsjednik SDA Sulejman Tihić, koji je par godina živio i radio u Njemačkoj, dobio je zadatak da pomiri stavove u BiH. Isti onaj Tihić koji ne želi ni progovoriti sa predsjednikom SBB-a Fahrudinom Radončićem, ima zadatak da usaglasi nepomirljive stavove i lične netrepeljivosti Lagumdžije, Dodika, Čovića, Ljubića.

Onako ljudski da kažem, jadan Suljo! Čovjek koji se ubi da poveže popucale konce, opet dobije najveću i najtežu obavezu. Da li se sam gurao u tu misiju ne bi li što bolje pozicionirao svoju stranku u budućoj vlasti ili ga je ‘dragi Allah’ predodredio za tu misiju, ostaje nepoznato. Ono što znamo je da se čovjek ubi od hrane. Domjenak sa Hrvatima, ručak sa Srbima, mezetluci sa Bošnjacima i večera sa međunarodnom zajednicom. Rezultati tih silnih obroka nisu vidljivi, nit' se Suljo udebljao, nit' se dogovor postigao.

Izgleda da BiH jednostavno nema odgovora na njemačku inicijativu. Iako su “crveni” dobili najviše glasova i predstavljaju izbornog pobjednika, ‘predstavnici naroda’ tvrde da Lagumdžija ne može biti dio vlasti.

Kao da je bitno nekih 300.000 glasača! To je očito dio ‘pripadnika naroda’ koji još nije nacionalno osvješten i spreman da kao i svi normalni građani BiH ode u svoj nacionalni tor i glasa za svoj ‘legitimnog predstavnika’. To su neke budale koje vjeruju da se može živjeti bez granica i podjela, da može biti bolje i kao takve ih treba staviti na marginu politike, ekonomije i društva.

Baš evropski i baš bosanski!

Hrvatska je bar pjevala Danke Deutschland. Mi moramo zapjevati Bitte Deutschland...