Nimfomanka

Nimfomanka. Ta riječ je meni bila neshvatljiva, znala sam da u mitologiji postoje Nimfe koje se kupaju na rijekama i izvorima da bi bile uvijek spremne za seks sa bilo kim tko naiđe i znala sam za Muze koje daju inspiraciju umjetnicima. Nisam znala da netko može kod nas biti nimfomanka, to je za Ameriku, Europu i ostale bolesne i daleke zemlje, kontinente i gradove. Ja ne mogu biti nimfomanka. Ja samo volim seks. Volim da mijenjam partnere, da uvijek dobijem orgazam iz svog tijela koje mi mogu dati drugi muškarci ili žene, to je sasvim normalno za mene. Nisam nimfomanka. Nisam. Moj ginekolog je rekao kako moja vagina ne izgleda dobro, imam unutarnje krvarenje nanešeno stalnim iritacijama, podlive na bedrima, dva abortusa su također ostavila traga i sterilna sam, u mojoj istoriji bolesti se nalazi nekliko teških trauma na tijelu, maternici i moram na jedan zahvat koji će popraviti stvari, nalik na vaginoplastiku, orošavanje vagine, osvježavanje vagine, prodimljavanje vagine i sve ostalo što sam radila dosad da moja vagina meni donese taj orgazam u kojem nestanem na trenutak. Ja živim da bi umrla u toku seksa. Orgazam je mala smrt. Ja sam je htjela stalno, nekoliko puta na dan, nisam više birala s kim, kako, kad i gdje. I sad moram na bolovanje, na operaciju, preporučio mi je i posjetu psihijatru, dobila sam vizitku, termin za operaciju, otvoreno bolovanje i izašla sam iz ordinacije kao da se ništa nije desilo. Sve ću to obaviti i nastaviti po starom, dosad sam tako radila i tako će ostati. Popravit ću svoju vaginu, popričati sa psihijatrom, malo se odmoriti i pokušati da se ne diram više dolje…Nisam nimfomanka one ne postoje osim u mitovima. Ne može postojati nimfomanka u Sarajevu. U Sarajevu se jedu ćevapi, pite, burek, gori Vječna Vatra, ide se na Baščaršiju, obilaze se crkve, katedrale i Vijećnica, u Sarajevu postoji Jagomir za ljude koji baš polude i klinike za razne bolesti koje su normalne za sve ljude-Rak, virusi, lomovi, nesreće, gripe i sve ostalo. Ne postoje nimfomanke u Sarajevu, u Bosni i Hercegovini i na Balkanu. Mi smo sasvim normalan narod, nema toga u nas. A onda sam šetajući gradom razmislila o svom životu i kako je počela moja strast prema seksu, muškarcima, orgazmu i ovisnosti o osjećaju kako umirem.

Moje ime je Evelin. Imam 33 godine, radim kao menadžerica prodaje za jednu firmu iz Katara, savjetnica sam u vezi nekretnina i zemljišta, završila sam ekonomiju a onda bila nekoliko godina u inostranstvu, imam dugu crvenu kosu, plave oči, nekoliko pjegica oko nosa i obraza, visoka sam, vitka i za mnoge lijepa., živim u stanu sa cimericom u centru Sarajeva i nikad nisam razmišljala o sebi kao o nimfomanki. Nikada do maloprije kad sam izašla iz ordinacje svog ginekologa dr.Bečića. On mi je rekao kako sam nimfomanka. Poznajem godinama tog doktora, on je jednom izvadio iz mene dezodorans koji sam tako snažno ugurala jedne noći jer nisam mogla da postignem deveti put orgazam za redom taj dan i bočica Rexona dezodoransa je ostala u mojoj vagini a on je izvadio. Dr. Bečić je mei odradio dva abortusa, prepisivao lijekove, masti, kontracepcijske tablete i antibiotike jer sam stalno imala neku upalu dolje. Jednom me morao šivati jer sam čula za novi trend koji se zvao ”prodimljavanje vagine” radilo se o trendu da žene jednostavno zapale vatru, naprave mnogo dima, i rašire noge iznad dima i on im osuši vaginu, usnice i onda muškarac tokom seksa mora tri puta jače da se potrudi da uđe u ženu, tad mi je pukla koža, krvava sam bila ali seks je bio tako dobar sa jednim Nizozemcom kojem ne znam ime. Nebitan je uostalom, dobila sam što sam tražila od njega na kraju. Na kraju svih tih muškarca je moj orgazam ali sad se vraćam na prvog, na početak, na sami početak moje istorije bolesti kao nimfomanke. Sve priče moraju početi od jedne rečenice ili riječi.

Kad sam bila mala djevojčica živjela sam nekoliko godina na selu. Moji roditelji su preselili jedno vrijeme na selo zbog rata i praktički me odgojila baka Iva. Na selu sam živjela nekoliko godina a onda krenula na fakultet i vratila se u grad. Tko god živi na selu zna da su jedina dešavanja kafana ili crkva. Ako je to selo katoličko naravno kao što je bilo moje za jednu djevojčicu je glavna atrakcija nedeljna Misa. A moja baka je bila vjernica, velika vjernica. Barem se tako predstavljala narodu iz sela i nikad nije propustila nijednu nedelju bez mise. Sve ostale bake su radile isto tako i sve njihove unuke također. Ja sam postala pjevačica u zboru, čitala sam Bibliju za vrijeme Mise a moja obaveza je bila i čišćenje crkve u našem selu svake subote. Nisam se bunila jer kao djevojčica nisam imala pametnijeg posla, igrala sam se mnogo u prirodi, imala simpatije, prijateljice i divno djetinjstvo. Bila sam prosječna. Nisam ličila na nimfomanku ali evo kako izgledaju nimfomanke? Postoji li određen izgled za nekoga tko ima neku ovisnost? Znam na šta liče narkomani u zadnjim fazama svoje ovisnosti ali na početku imamo li izgled za ovisnost ili naša ovisnost na kraju definira naš izgled. Nisam sigurna a nije ni bitno. Stvarno ništa od ovoga nije bitno na kraju krajeva osim predmeta moje želje. Orgazam, muškarac, seks. To je ono što je meni bitno. A sad samo vraćam svoja sjećanja na prvog muškarca, prvi orgazam, prvi grijeh. Dok šetam Sarajevom razmišljam o grijehu i o svom imenu. Moja mama je željela da se zovem Eva. Po prvoj ženi ikada stvorenoj na svijetu ali moja baka kao da je imala predosjećaj vezano za to ime, snažno se protivila i na kraju je moje ime postalo od Eve-Evelin. Moderno ime za naše prostore. Možda sam zbog imena toliko sklona grijehu? Kad pogledam u priču o Evi i ona je bila zavedena, nevina na početku, čista i bez ikakvog grijeha ali Bog je imao drugačiji plan za sudbinu čovjeka i postavio Drvo Spoznaje na sred Edena našeg prvog doma, rajskog vrta. To je jedino stablo bilo zabranjeno ali opet posađeno na sredinu vrta, na sami centar. I jednog dana je Eva šetala a obratila joj se sa stabla Sotona u obliku zmije. Razgovarale su o Bogu, prvi trač je pao ikad zapisan u Bibliji, priča se razvezala o tome treba li probati jabuku ili ne. Sotona je mudro iznjela svoje argumente kako treba da proba, Bog je ipak namjerno posadio stablo na sredinu vrta, kad probaš jabuku vidjet ćeš razliku između dobra i zla. Postat ćeš svjesna Eva, znat ćeš za slobodu izbora, dobro i loše i bit ćeš slobodna konačno. Eva se malo dvoumila ali onda uzela jabuku i zagrizla, progutala zalogaj slađi nego išta što je okusila u Rajskom Vrtu i vidjela da je gola. Da je pogrješila, dobila je uviđaj u svoju situaciju, shvatila je šta je napravila i da više nije nevina. Adam je bio na redu i nagovorila ga je da proba, njemu je zapelo u vratu i otada muškarci imaju jabučicu na sred vrata kao vječni znak koliko im jedna žena može stati u vratu, prisjesti i uništiti ih. Tu je sve počelo sa čovječanstvom, mojim imenom i na kraju se samo nastavilo sa mnom. Nema kraja u Bibliji. Sve smo kurve, grešne po rođenju, proklete i nečiste i zato se toliko rituala mora obaviti za spas naše duše-Krštenje, Prva Pričest, Krizma, Vjenčanje… Sve to da se spasimo zbog jedne Eve. Jedne žene koja je pojela jedan zalogaj. Sve sam to dobro znala jer Bibliju čitam svaki dan, moja baka me učila molitvama, bila sam aktivna u crkvi kad sam bila mala, imala sam petice iz vjeronauka sve dok nisam postavljala pitanja starom svećeniku Franji o tome zašto je Bog nešto uradio kao jednog popodneva kad sam pitala ”Zašto je Bog posadio drvo na sred vrta ako nije htio da Eva proba jabuku” njegov odgovor je uvijek bio isti, uvijek isti odgovor na svako moje dječije pitanje-On bi samo strpljivo i tiho odgovorio-”Evelin ne valja preispitivati Božje puteve”. Tu bi bio kraj svake priče i shvatila sam kao mala da za religiju očito ništa ne treba misliti i da je ona tu da misli za svakog čovjeka. I tu sam pristala na takav odnos prema Bogu i religiji. Nisam se preispitivala, nisam sumnjala i naravno sa takvim pristupom moj odnos prema Bogu je počeo da se raspada, vjera da nestaje a ja da ne mislim kad je u pitanju religija.

Sve je bilo normalno u mom životu i predvidljivo do jednog dana na selu kad je stigla vijest da je stari svećenik Franjo umro od infarkta. Ta vijest je značila da u selo dolazi i novi svećenik, moja baka je već sve znala preko svojih veza. Novi svećenik ima samo 34 godine, zove se Gordan, iz Livna je, poslali su ga na selo zbog iznenadne smrti Franje i on mora biti zamjena iako je bio na putu prema gradu, on je htio da bude svećenik u nekom većem gradu, u većoj župi ali eto sudbina. Božiji put. Ne valja preispitivati sve te odluke koje Bog donese. Tada me ništa od toga nije zanimalo. Nije me zanimalo više čišćenje crkve, pjevanje u zboru, ni odlične ocjene iz vjeronauka. Imala sam simpatiju Daria ali on me nije primjetio, nije me ni gledao na velikom odmoru. Pisala sam spomenare, dnevnike i čekala da završim osnovnu školu i krenem u srednju, morala sam već birati šta želim biti kad odrastem. Tada nisam znala da ću biti i nimfomanka.

Ta nedelja je presudila. Ispred ogledala mi je baka češljala kosu, obukla sam rozu haljinu sa crnim lakiranim cipelicama, i na kraju me je poprskala sa svojim jakim parfemom za žene. Nikad to nije uradila, koliko god da sam tražila da me namiriše uvijek je govorila da je Chanel 5 samo za žene. Nisam shvaćala zašto me poprskala sa tim jakim mirisom baš te nedelje, ali htjela je da ostavi dobar dojam na novog mladića, da bude sa unukom koja lijepo miriše, fino se ponaša i divno pjeva. Bio je proljetni dan i ljudi se uvijek skupe sat vremena prije Mise u vrtu crkve da zapale, popiju sok, kafu, djeca se igraju, dječaci sjede na zidu a djevojčice tračaju na kapiji i pozdravljaju mještane. Ova nedelja je bila posebna jer svi žele da čuju i vide novog svećenika. Kad sam vidjela njegov crveni golf kako parkira ta crvena boja je nekako djelovala živo, ne znam kako to objasniti, taj lak na autu, način na koji se sjajilo to uredno, lijepo auto a onda je izašao sa crnom kosom koja se također sjajila, visok, lijep, zgodan. I počeo se pozdravljati sa mještanima, smijehom je osvajao masu, bio je šarmantan i tu sam se zaljubila prvi put. Dok sam na kapiji stajala i gledala njegove snažne ruke, lijep glas, divnu crnu kosu koju je lijepo gelirao gledala sam i osjetila neke nove stvari u sebi, u tijelu. On me podsjetio na nešto što sam osjetila kao mala u liftu robne kuće. Kad sam taj dan ušla s mamom u lift i kad je krenuo prema dolje između mojih noga, kičme, kostiju i mesa je nešto pokleklo kao da propadam, taj osjećaj mi se svidio, osjećaj padanja, pada u nešto, pada u grijeh. Sve su to bili samo znakovi moje budućnosti na koje tek sada obraćam pažnju. Kad je moja baka prišla sa mnom da se upozna sa Gordanom on mi je uputio lijep osmijeh, pogladio me po crvenoj kosi i rekao da sam dobra djevojčica. Dobra djevojčica. Tu rečenicu je ponovio mnogo puta meni u narednih godinu dana. Dobra djevojčica kad bi mi nježno stavio svoj kurac u usta i napunio ih mlazom svoje guste, vrele sperme a onda rekao da progutam, kad bi progutala on bi mi rekao-Dobra djevojčica, dobila bi veliku Milku sa lješnjakom i nešto džeparca samo da ostanem dobra djevojčica i da šutim.

Svećenik me silovao sa 13 godina a opet to nije silovanje ako sam uživala jednim dijelom same sebe. Namjerno sam ostajala do kasno svake subote u crkvi isteći po nekoliko puta a on bi došao da me odveze kući natrag i tako je započelo. Flertovao je, šarmirao me, pričao mi kako sam lijepa, dobra, velika i drugačija. On je bio zavodnik, usamljen na selu, daleko od grada, ambicija, snova koje je imao sigurno kad je krenuo u svećeničke vode a onda je završio sa mnom. Ja sam bila njegova svijetla tačka. Ariel. Nekad me zvao Ariel kao sirenu crvene kose, posebno kad bi mi svojom snažnom rukom držao kosu ili pletenice crvene boje, držao bi mi glavu kao loptu dok bi mi punio usta na kraju sa svojom spermom. Na koljenima sam bila cijelo vrijeme i sjećam se tog mirisa, ukusa i njegovog izraza lica dok je to radio iznad mene. Voljela sam ga. Bio je okrutan i lijep u isto vrijeme. Mirisao je kao anđeo, imao je divne oči plave boje koje su me gledale posebno i pažljivo i osjećala sam se sretno. Sve dok ga nisam zatekla sa jednim dječakom kojem je radio isto što i meni. U meni je nešto umrlo sa 15 godina. Za moj odnos sa njim nitko nije saznao, bila sam dobra djevojčica, bilo je vrijeme da krenem u srednju školu i preselim iz sela. On mi je oduzeo nevinost jednom u crkvi, upravo prije Prve Pričesti kad me gledao na probama u vjenčanici koje oblače djevojčice, gledao me pohotno i za dvije noći je ušao u mene, pripremio je gazu, mast i sve ostalo, bio je nježan, pažljiv i romantičan ali ne zbog mene. On me silovao zapravo cijelo vrijeme ali morao je biti pažljiv sa mojim tijelom zbog mogućih tragova, modrica, podljeva krvi i zato je seks s njim bio tako dobar, kad sam doživjela prvi orgazam htjela sam odmah i drugi, treći i četvrti. Ali bilo je kasno za Gordana, za mene i za selo. Preselila sam se u grad kod svojih roditelja i znala da moram naći momka. Tako je i bilo.

Nakon Gordana sam upoznala Harisa, Davora, Igora, Mirzu, Vedhada, Anela i Marka. Za vrijeme srednje škole to su bili moji momci. Uvijek bi brzo ušla u vezu, ne bi čekala mnogo na seks, oni su se uvijek stidjeli nekako pored mene iako sam uvijek birala starije momke nekako sam uvijek osjećala da se stide, da imaju neki sram pored mene. Na hodniku su uvijek dobacivali curama, profesoricama i ženama ali kad bi postali moji momci na krevetu su bili nespretni. Morala sam kao djevojka sve sama da radim najčešće od samog početka do kraja. I nije mi smetalo. Odgovaralo bi mi kad im vidim izraz lica, kako su izgubljeni dok im lagano pa snažno uvlačim kurac u grlo, sisam usnama glavić a onda sjednem na njega do kraja. Uvijek su se kasnije hvalili kako su me jebali, kako sam kurva, kako su mi radili svašta nešto a meni nije smetalo. Nisam pridavala pažnju tračevima, raskidali su sa mnom brzo, ili ja s njima, varala sam ih naravno jer sam seks htjela svaki dan, što više. Htjela sam taj osjećaj kako propadam u liftu, kad pritisnem dugme i lift krene prema dolje, kao da će se otkačiti, noge mi se odsjeku, slabost me preuzme i osjećam kako tonem, kako nestajem. Uskoro sam počela svaki dan da gledam porniće, pušim mladićima po školskom WC-u, idem na internet da se upoznam sa muškarcima, izlazila sam dokasno ali nitko nije vidio moju ovisnost ni ja sama. Za sebe sam bila poput Samanthe iz Sex i Grada koja voli seks. Ništa strašno. Ali sad kad pogledam unatrag nema broja muškaraca s kojima sam spavala. Oni nemaju lice, karakter, dušu. Oni su za mene uvijek bili meso. Komadi, frajeri, tipovi, face i likovi. Nikad stvarne osobe. Za mene su oni bili sredstvo koje mi daje orgazam a ja za njih neka kurva, kurava, drolja, fuksa, dobra djevojčica koja zna s njima. Često sam znala čuti tu rečenicu ”Dobra Djevojčica” kako mi neki od njih tepa dok me jebe, dok mu pušim, dok ulazi u mene u guzu. Oni su valjda loši momci a ja dobra djevojčica koja mora da sluša. U mojim dvadesetim godinama sam potpuno izgubila osjećaj za komunikaciju sa muškarcima. Postala sam izvana hladna, nedodirljiva, nisam se smijala njihovim šalama, udvaranjima, nisam reagirala na čestitke, srca, poruke i pisma. Kad sam se zaposlila spavala sam sa šefom, kolegom, i radnikom iz komunalnog preduzeća jer sam bila pod stresom prvih mjesec dana. Onda sam tražila novac od raznih muškaraca za abortus. Svaki je davao po 500KM ili odmah 1000KM svi su mi vjerovali, nisam bila neka hihotava, vrckava, krasna curica već žena. Mrtva hladna bi rekla kako sam trudna i kako mi treba novac za abortus. I oni bi bez riječi dali tu cifru samo da riješe problem, da budem dobra curica. Baš su glupi uvijek bi mislila dok sjedim na večeri svog omiljenog restorana. Sama sam večerala tri puta sedmično. Voljela sam biti u restoranu i promatrati parove oko sebe, ljude, konobare, šankere. Znalo se desiti da me časte pićem, večerom ali nisam sjedila s muškarcima na večerama, nisam išla na spojeve, kino i sladoled. Uvijek sam dobro slušala. Oni bi pričali. Ja bi ih na kraju zadovoljila i seksali bi se, mnogo, nije bitno kakvi su bili, svakako imali su mane, nedostatke ali ja ih nisam gledala kao buduće momke, očeve mojih beba, muževe. Za mene su bili poput mesa u mesari. Izvor orgazma. I kad bi primjetila da neki od tih bezimenih, bezličnih muškaraca pokušava da uđe u moj život kao momak, vjerenik ili nešto slično prekidala bi odnos zauvijek. Najgore je bilo vezano za telefon. Netko bi me nazvao, ne bi se sjetila imena, prezimena, glasa i onda sam samo počela da odgovaram svima redom kako su pogriješili broj. Morala sam mijenjati broj više puta, ofarbala sam kosu, mijenjala restorane, klubove i profile na internetu da mogu naći još više muškaraca, nikad nisam mislila da je to nešto loše ili nemoralno. Sva pitanja o moralu su za mene bila mrtva zajedno sa odgovorom svećenika Franje ”Božje puteve ne treba preispitivati” i tako sam za sebe odlučila da moje odluke ne treba preispitivati. Nikad nisam ušla u svoj um i pitala se otkuda ta želja za orgazmom. Jesam li to nasljedila, dobila, postala zbog Gordana? Nikad.

A onda su počeli problemi. Jedan abortus, drugi abortus, infekcija, krvarenje, slabost i dehidracija. Počela sam se zadovoljavati nekoliko puta dnevno, organizirala sam grupnjake, sa dvojicom odjednom, a kad sam konačno pretjerala došla su trojica mladića koji su me silovali, jedan me sodomizirao sa velikim vibratorom a ostala dvojica su pokušala da uđu odjednom u vaginu, uskoro sam imala nateknuto grlo od silnog jebanja u usta, koliko god da su me šamarali, psovali, nisam svršavala i uzela sam taj dezodorans i zabila u sebe dok nije nestao u meni, osjetila sam orgazam ali i da nešto nije uredu… Krv je bila sa svih strana. Morala sam u bolnicu. Mislili su da sam silovana, da sam žrtva nečega užasnog, da su me drogirali i natjerali na to, tijelo mi je bilo toliko sjebano da je nemoguće da sam sama tražila toliko bola i seksa. Bez mog znanja su zvali policiju kad sam primljena u bolnicu. Kad se sve završilo, došli su u moju sobu, ispitali me, rekla sam da je sve uredu, da nisam silovana. Nisu mi vjerovali. Policajci su me tako blago i razumno ispitivali da im se otvorim, kažem šta se stvarno desilo, ipak nije normalno da se jedna žena toliko sjebe svojom voljom. Ne. Kad je žena razvaljena od seksa, krvava, sodomizirana, sprčena onda to nije dobro. Pretjerali su dečki. Takav seks se ne može tražiti svojom voljom. To rade samo porno glumice, kurve ili luđakinje. Policija je htjela imena mojih silovatelja, nisu razumjeli da nisam silovana. Povrede su tvrdile suprotno, moj izgled je tvrdio suprotno, nema smisla da jedna žena traži toliko kurac zar ne? Žena treba da se odupire kurcu, da se brani od kurca, da se srami kurca i da nikad i nikako dobrovoljno ne pristane na kurac. Tek tada je ona prava žena. Prava žena ne želi kurac u sebi, ona je poštena, ona neće da ima posla sa kurcem, bože sačuvaj u nju staviti kurac. Sve sam to htjela da kažem policiji a onda sam samo rekla kako su imali maske i ne sjećam se ničega.

I danas mi je rekao moj ginekolog kako sam Nimfomanka. Draga Evelin moraš naći pomoć ili barem redovnog partnera, rizik od bolesti, neželjenih trudnoća, trajne štete na vagini je sve veći. Evelin razumijete li da to nije normalno? Evelin… Šetam Sarajevom kao prava dama. Na meni je kobaltno plavi kaput, crvene lakirane štikle, mala torbica i lijepo sam našminkana, nosim Chanel 5 koji je za prave žene. Obavit ću taj zahvat, otići na razgovor sa psihijatrom i nastaviti dalje. Treba mi malo vremena da se oporavim. Da mogu ponovo umrijeti. Jer ja živim da bi umrla. Svaki od muškaraca koji prođe pored mene je za mene jedna smrt. Jedan orgazam. Jedan put natrag u Raj. Eva je napravila grešku a ja samo nastavljam njenim putem. U Bibliji je zapisano da je Bog rekao nakon svega Adamu i Evi ”Zamećem rat između roda tvoga i roda njena. Ti ćeš joj satrti glavu a ona će ti vrebati petu”. To se odnosilo na rat između polova, koji traje i danas. Ja s muškarcima nisam u ratu. Ne. Nijedan od njih nije moj zaista, ne želim nijednog u svom životu, nisam majka, supruga ni djevojka. Ja idem samo za svojom potrebom koju muškarci mogu da zadovolje. Oni su hodajući kurčevi za mene ništa više. Ne bi mogla zamisliti da jedan od tih kurčeva meni napravi dijete, da se udam za njega, da pričam s njime više nego je potrebno, da čistim, perem i peglam za neki kurac. Ne. Ja sam poput Eve postala svjesna svega. Da sam nimfomanka u Sarajevu. Grad ćevapa, sogan dolme, bureka, sirnice i tufahije. Postoje nimfomanke i nije to ništa strašno, svi moramo imati neku malu tajnu, neku slabost, nešto samo za nas. Mislim da ću biti uredu na kraju. Sve će biti uredu sa mojom ovisnošću sve dok imam čime da je nahranim. Muškarcima.

Nimfomanka. Ta riječ je meni bila neshvatljiva, znala sam da u mitologiji postoje Nimfe koje se kupaju na rijekama i izvorima da bi bile uvijek spremne za seks sa bilo kim tko naiđe i znala sam za Muze koje daju inspiraciju umjetnicima. Nisam znala da netko može kod nas biti nimfomanka, to je za Ameriku, Europu i ostale bolesne i daleke zemlje, kontinente i gradove. Ja ne mogu biti nimfomanka. Ja samo volim seks. Volim da mijenjam partnere, da uvijek dobijem orgazam iz svog tijela koje mi mogu dati drugi muškarci ili žene, to je sasvim normalno za mene. Nisam nimfomanka. Nisam. Moj ginekolog je rekao kako moja vagina ne izgleda dobro, imam unutarnje krvarenje nanešeno stalnim iritacijama, podlive na bedrima, dva abortusa su također ostavila traga i sterilna sam, u mojoj istoriji bolesti se nalazi nekliko teških trauma na tijelu, maternici i moram na jedan zahvat koji će popraviti stvari, nalik na vaginoplastiku, orošavanje vagine, osvježavanje vagine, prodimljavanje vagine i sve ostalo što sam radila dosad da moja vagina meni donese taj orgazam u kojem nestanem na trenutak. Ja živim da bi umrla u toku seksa. Orgazam je mala smrt. Ja sam je htjela stalno, nekoliko puta na dan, nisam više birala s kim, kako, kad i gdje. I sad moram na bolovanje, na operaciju, preporučio mi je i posjetu psihijatru, dobila sam vizitku, termin za operaciju, otvoreno bolovanje i izašla sam iz ordinacije kao da se ništa nije desilo. Sve ću to obaviti i nastaviti po starom, dosad sam tako radila i tako će ostati. Popravit ću svoju vaginu, popričati sa psihijatrom, malo se odmoriti i pokušati da se ne diram više dolje…Nisam nimfomanka one ne postoje osim u mitovima. Ne može postojati nimfomanka u Sarajevu. U Sarajevu se jedu ćevapi, pite, burek, gori Vječna Vatra, ide se na Baščaršiju, obilaze se crkve, katedrale i Vijećnica, u Sarajevu postoji Jagomir za ljude koji baš polude i klinike za razne bolesti koje su normalne za sve ljude-Rak, virusi, lomovi, nesreće, gripe i sve ostalo. Ne postoje nimfomanke u Sarajevu, u Bosni i Hercegovini i na Balkanu. Mi smo sasvim normalan narod, nema toga u nas. A onda sam šetajući gradom razmislila o svom životu i kako je počela moja strast prema seksu, muškarcima, orgazmu i ovisnosti o osjećaju kako umirem.

Moje ime je Evelin. Imam 33 godine, radim kao menadžerica prodaje za jednu firmu iz Katara, savjetnica sam u vezi nekretnina i zemljišta, završila sam ekonomiju a onda bila nekoliko godina u inostranstvu, imam dugu crvenu kosu, plave oči, nekoliko pjegica oko nosa i obraza, visoka sam, vitka i za mnoge lijepa., živim u stanu sa cimericom u centru Sarajeva i nikad nisam razmišljala o sebi kao o nimfomanki. Nikada do maloprije kad sam izašla iz ordinacje svog ginekologa dr.Bečića. On mi je rekao kako sam nimfomanka. Poznajem godinama tog doktora, on je jednom izvadio iz mene dezodorans koji sam tako snažno ugurala jedne noći jer nisam mogla da postignem deveti put orgazam za redom taj dan i bočica Rexona dezodoransa je ostala u mojoj vagini a on je izvadio. Dr. Bečić je mei odradio dva abortusa, prepisivao lijekove, masti, kontracepcijske tablete i antibiotike jer sam stalno imala neku upalu dolje. Jednom me morao šivati jer sam čula za novi trend koji se zvao ”prodimljavanje vagine” radilo se o trendu da žene jednostavno zapale vatru, naprave mnogo dima, i rašire noge iznad dima i on im osuši vaginu, usnice i onda muškarac tokom seksa mora tri puta jače da se potrudi da uđe u ženu, tad mi je pukla koža, krvava sam bila ali seks je bio tako dobar sa jednim Nizozemcom kojem ne znam ime. Nebitan je uostalom, dobila sam što sam tražila od njega na kraju. Na kraju svih tih muškarca je moj orgazam ali sad se vraćam na prvog, na početak, na sami početak moje istorije bolesti kao nimfomanke. Sve priče moraju početi od jedne rečenice ili riječi.

Kad sam bila mala djevojčica živjela sam nekoliko godina na selu. Moji roditelji su preselili jedno vrijeme na selo zbog rata i praktički me odgojila baka Iva. Na selu sam živjela nekoliko godina a onda krenula na fakultet i vratila se u grad. Tko god živi na selu zna da su jedina dešavanja kafana ili crkva. Ako je to selo katoličko naravno kao što je bilo moje za jednu djevojčicu je glavna atrakcija nedeljna Misa. A moja baka je bila vjernica, velika vjernica. Barem se tako predstavljala narodu iz sela i nikad nije propustila nijednu nedelju bez mise. Sve ostale bake su radile isto tako i sve njihove unuke također. Ja sam postala pjevačica u zboru, čitala sam Bibliju za vrijeme Mise a moja obaveza je bila i čišćenje crkve u našem selu svake subote. Nisam se bunila jer kao djevojčica nisam imala pametnijeg posla, igrala sam se mnogo u prirodi, imala simpatije, prijateljice i divno djetinjstvo. Bila sam prosječna. Nisam ličila na nimfomanku ali evo kako izgledaju nimfomanke? Postoji li određen izgled za nekoga tko ima neku ovisnost? Znam na šta liče narkomani u zadnjim fazama svoje ovisnosti ali na početku imamo li izgled za ovisnost ili naša ovisnost na kraju definira naš izgled. Nisam sigurna a nije ni bitno. Stvarno ništa od ovoga nije bitno na kraju krajeva osim predmeta moje želje. Orgazam, muškarac, seks. To je ono što je meni bitno. A sad samo vraćam svoja sjećanja na prvog muškarca, prvi orgazam, prvi grijeh. Dok šetam Sarajevom razmišljam o grijehu i o svom imenu. Moja mama je željela da se zovem Eva. Po prvoj ženi ikada stvorenoj na svijetu ali moja baka kao da je imala predosjećaj vezano za to ime, snažno se protivila i na kraju je moje ime postalo od Eve-Evelin. Moderno ime za naše prostore. Možda sam zbog imena toliko sklona grijehu? Kad pogledam u priču o Evi i ona je bila zavedena, nevina na početku, čista i bez ikakvog grijeha ali Bog je imao drugačiji plan za sudbinu čovjeka i postavio Drvo Spoznaje na sred Edena našeg prvog doma, rajskog vrta. To je jedino stablo bilo zabranjeno ali opet posađeno na sredinu vrta, na sami centar. I jednog dana je Eva šetala a obratila joj se sa stabla Sotona u obliku zmije. Razgovarale su o Bogu, prvi trač je pao ikad zapisan u Bibliji, priča se razvezala o tome treba li probati jabuku ili ne. Sotona je mudro iznjela svoje argumente kako treba da proba, Bog je ipak namjerno posadio stablo na sredinu vrta, kad probaš jabuku vidjet ćeš razliku između dobra i zla. Postat ćeš svjesna Eva, znat ćeš za slobodu izbora, dobro i loše i bit ćeš slobodna konačno. Eva se malo dvoumila ali onda uzela jabuku i zagrizla, progutala zalogaj slađi nego išta što je okusila u Rajskom Vrtu i vidjela da je gola. Da je pogrješila, dobila je uviđaj u svoju situaciju, shvatila je šta je napravila i da više nije nevina. Adam je bio na redu i nagovorila ga je da proba, njemu je zapelo u vratu i otada muškarci imaju jabučicu na sred vrata kao vječni znak koliko im jedna žena može stati u vratu, prisjesti i uništiti ih. Tu je sve počelo sa čovječanstvom, mojim imenom i na kraju se samo nastavilo sa mnom. Nema kraja u Bibliji. Sve smo kurve, grešne po rođenju, proklete i nečiste i zato se toliko rituala mora obaviti za spas naše duše-Krštenje, Prva Pričest, Krizma, Vjenčanje… Sve to da se spasimo zbog jedne Eve. Jedne žene koja je pojela jedan zalogaj. Sve sam to dobro znala jer Bibliju čitam svaki dan, moja baka me učila molitvama, bila sam aktivna u crkvi kad sam bila mala, imala sam petice iz vjeronauka sve dok nisam postavljala pitanja starom svećeniku Franji o tome zašto je Bog nešto uradio kao jednog popodneva kad sam pitala ”Zašto je Bog posadio drvo na sred vrta ako nije htio da Eva proba jabuku” njegov odgovor je uvijek bio isti, uvijek isti odgovor na svako moje dječije pitanje-On bi samo strpljivo i tiho odgovorio-”Evelin ne valja preispitivati Božje puteve”. Tu bi bio kraj svake priče i shvatila sam kao mala da za religiju očito ništa ne treba misliti i da je ona tu da misli za svakog čovjeka. I tu sam pristala na takav odnos prema Bogu i religiji. Nisam se preispitivala, nisam sumnjala i naravno sa takvim pristupom moj odnos prema Bogu je počeo da se raspada, vjera da nestaje a ja da ne mislim kad je u pitanju religija.

Sve je bilo normalno u mom životu i predvidljivo do jednog dana na selu kad je stigla vijest da je stari svećenik Franjo umro od infarkta. Ta vijest je značila da u selo dolazi i novi svećenik, moja baka je već sve znala preko svojih veza. Novi svećenik ima samo 34 godine, zove se Gordan, iz Livna je, poslali su ga na selo zbog iznenadne smrti Franje i on mora biti zamjena iako je bio na putu prema gradu, on je htio da bude svećenik u nekom većem gradu, u većoj župi ali eto sudbina. Božiji put. Ne valja preispitivati sve te odluke koje Bog donese. Tada me ništa od toga nije zanimalo. Nije me zanimalo više čišćenje crkve, pjevanje u zboru, ni odlične ocjene iz vjeronauka. Imala sam simpatiju Daria ali on me nije primjetio, nije me ni gledao na velikom odmoru. Pisala sam spomenare, dnevnike i čekala da završim osnovnu školu i krenem u srednju, morala sam već birati šta želim biti kad odrastem. Tada nisam znala da ću biti i nimfomanka.

Ta nedelja je presudila. Ispred ogledala mi je baka češljala kosu, obukla sam rozu haljinu sa crnim lakiranim cipelicama, i na kraju me je poprskala sa svojim jakim parfemom za žene. Nikad to nije uradila, koliko god da sam tražila da me namiriše uvijek je govorila da je Chanel 5 samo za žene. Nisam shvaćala zašto me poprskala sa tim jakim mirisom baš te nedelje, ali htjela je da ostavi dobar dojam na novog mladića, da bude sa unukom koja lijepo miriše, fino se ponaša i divno pjeva. Bio je proljetni dan i ljudi se uvijek skupe sat vremena prije Mise u vrtu crkve da zapale, popiju sok, kafu, djeca se igraju, dječaci sjede na zidu a djevojčice tračaju na kapiji i pozdravljaju mještane. Ova nedelja je bila posebna jer svi žele da čuju i vide novog svećenika. Kad sam vidjela njegov crveni golf kako parkira ta crvena boja je nekako djelovala živo, ne znam kako to objasniti, taj lak na autu, način na koji se sjajilo to uredno, lijepo auto a onda je izašao sa crnom kosom koja se također sjajila, visok, lijep, zgodan. I počeo se pozdravljati sa mještanima, smijehom je osvajao masu, bio je šarmantan i tu sam se zaljubila prvi put. Dok sam na kapiji stajala i gledala njegove snažne ruke, lijep glas, divnu crnu kosu koju je lijepo gelirao gledala sam i osjetila neke nove stvari u sebi, u tijelu. On me podsjetio na nešto što sam osjetila kao mala u liftu robne kuće. Kad sam taj dan ušla s mamom u lift i kad je krenuo prema dolje između mojih noga, kičme, kostiju i mesa je nešto pokleklo kao da propadam, taj osjećaj mi se svidio, osjećaj padanja, pada u nešto, pada u grijeh. Sve su to bili samo znakovi moje budućnosti na koje tek sada obraćam pažnju. Kad je moja baka prišla sa mnom da se upozna sa Gordanom on mi je uputio lijep osmijeh, pogladio me po crvenoj kosi i rekao da sam dobra djevojčica. Dobra djevojčica. Tu rečenicu je ponovio mnogo puta meni u narednih godinu dana. Dobra djevojčica kad bi mi nježno stavio svoj kurac u usta i napunio ih mlazom svoje guste, vrele sperme a onda rekao da progutam, kad bi progutala on bi mi rekao-Dobra djevojčica, dobila bi veliku Milku sa lješnjakom i nešto džeparca samo da ostanem dobra djevojčica i da šutim.

Svećenik me silovao sa 13 godina a opet to nije silovanje ako sam uživala jednim dijelom same sebe. Namjerno sam ostajala do kasno svake subote u crkvi isteći po nekoliko puta a on bi došao da me odveze kući natrag i tako je započelo. Flertovao je, šarmirao me, pričao mi kako sam lijepa, dobra, velika i drugačija. On je bio zavodnik, usamljen na selu, daleko od grada, ambicija, snova koje je imao sigurno kad je krenuo u svećeničke vode a onda je završio sa mnom. Ja sam bila njegova svijetla tačka. Ariel. Nekad me zvao Ariel kao sirenu crvene kose, posebno kad bi mi svojom snažnom rukom držao kosu ili pletenice crvene boje, držao bi mi glavu kao loptu dok bi mi punio usta na kraju sa svojom spermom. Na koljenima sam bila cijelo vrijeme i sjećam se tog mirisa, ukusa i njegovog izraza lica dok je to radio iznad mene. Voljela sam ga. Bio je okrutan i lijep u isto vrijeme. Mirisao je kao anđeo, imao je divne oči plave boje koje su me gledale posebno i pažljivo i osjećala sam se sretno. Sve dok ga nisam zatekla sa jednim dječakom kojem je radio isto što i meni. U meni je nešto umrlo sa 15 godina. Za moj odnos sa njim nitko nije saznao, bila sam dobra djevojčica, bilo je vrijeme da krenem u srednju školu i preselim iz sela. On mi je oduzeo nevinost jednom u crkvi, upravo prije Prve Pričesti kad me gledao na probama u vjenčanici koje oblače djevojčice, gledao me pohotno i za dvije noći je ušao u mene, pripremio je gazu, mast i sve ostalo, bio je nježan, pažljiv i romantičan ali ne zbog mene. On me silovao zapravo cijelo vrijeme ali morao je biti pažljiv sa mojim tijelom zbog mogućih tragova, modrica, podljeva krvi i zato je seks s njim bio tako dobar, kad sam doživjela prvi orgazam htjela sam odmah i drugi, treći i četvrti. Ali bilo je kasno za Gordana, za mene i za selo. Preselila sam se u grad kod svojih roditelja i znala da moram naći momka. Tako je i bilo.

Nakon Gordana sam upoznala Harisa, Davora, Igora, Mirzu, Vedhada, Anela i Marka. Za vrijeme srednje škole to su bili moji momci. Uvijek bi brzo ušla u vezu, ne bi čekala mnogo na seks, oni su se uvijek stidjeli nekako pored mene iako sam uvijek birala starije momke nekako sam uvijek osjećala da se stide, da imaju neki sram pored mene. Na hodniku su uvijek dobacivali curama, profesoricama i ženama ali kad bi postali moji momci na krevetu su bili nespretni. Morala sam kao djevojka sve sama da radim najčešće od samog početka do kraja. I nije mi smetalo. Odgovaralo bi mi kad im vidim izraz lica, kako su izgubljeni dok im lagano pa snažno uvlačim kurac u grlo, sisam usnama glavić a onda sjednem na njega do kraja. Uvijek su se kasnije hvalili kako su me jebali, kako sam kurva, kako su mi radili svašta nešto a meni nije smetalo. Nisam pridavala pažnju tračevima, raskidali su sa mnom brzo, ili ja s njima, varala sam ih naravno jer sam seks htjela svaki dan, što više. Htjela sam taj osjećaj kako propadam u liftu, kad pritisnem dugme i lift krene prema dolje, kao da će se otkačiti, noge mi se odsjeku, slabost me preuzme i osjećam kako tonem, kako nestajem. Uskoro sam počela svaki dan da gledam porniće, pušim mladićima po školskom WC-u, idem na internet da se upoznam sa muškarcima, izlazila sam dokasno ali nitko nije vidio moju ovisnost ni ja sama. Za sebe sam bila poput Samanthe iz Sex i Grada koja voli seks. Ništa strašno. Ali sad kad pogledam unatrag nema broja muškaraca s kojima sam spavala. Oni nemaju lice, karakter, dušu. Oni su za mene uvijek bili meso. Komadi, frajeri, tipovi, face i likovi. Nikad stvarne osobe. Za mene su oni bili sredstvo koje mi daje orgazam a ja za njih neka kurva, kurava, drolja, fuksa, dobra djevojčica koja zna s njima. Često sam znala čuti tu rečenicu ”Dobra Djevojčica” kako mi neki od njih tepa dok me jebe, dok mu pušim, dok ulazi u mene u guzu. Oni su valjda loši momci a ja dobra djevojčica koja mora da sluša. U mojim dvadesetim godinama sam potpuno izgubila osjećaj za komunikaciju sa muškarcima. Postala sam izvana hladna, nedodirljiva, nisam se smijala njihovim šalama, udvaranjima, nisam reagirala na čestitke, srca, poruke i pisma. Kad sam se zaposlila spavala sam sa šefom, kolegom, i radnikom iz komunalnog preduzeća jer sam bila pod stresom prvih mjesec dana. Onda sam tražila novac od raznih muškaraca za abortus. Svaki je davao po 500KM ili odmah 1000KM svi su mi vjerovali, nisam bila neka hihotava, vrckava, krasna curica već žena. Mrtva hladna bi rekla kako sam trudna i kako mi treba novac za abortus. I oni bi bez riječi dali tu cifru samo da riješe problem, da budem dobra curica. Baš su glupi uvijek bi mislila dok sjedim na večeri svog omiljenog restorana. Sama sam večerala tri puta sedmično. Voljela sam biti u restoranu i promatrati parove oko sebe, ljude, konobare, šankere. Znalo se desiti da me časte pićem, večerom ali nisam sjedila s muškarcima na večerama, nisam išla na spojeve, kino i sladoled. Uvijek sam dobro slušala. Oni bi pričali. Ja bi ih na kraju zadovoljila i seksali bi se, mnogo, nije bitno kakvi su bili, svakako imali su mane, nedostatke ali ja ih nisam gledala kao buduće momke, očeve mojih beba, muževe. Za mene su bili poput mesa u mesari. Izvor orgazma. I kad bi primjetila da neki od tih bezimenih, bezličnih muškaraca pokušava da uđe u moj život kao momak, vjerenik ili nešto slično prekidala bi odnos zauvijek. Najgore je bilo vezano za telefon. Netko bi me nazvao, ne bi se sjetila imena, prezimena, glasa i onda sam samo počela da odgovaram svima redom kako su pogriješili broj. Morala sam mijenjati broj više puta, ofarbala sam kosu, mijenjala restorane, klubove i profile na internetu da mogu naći još više muškaraca, nikad nisam mislila da je to nešto loše ili nemoralno. Sva pitanja o moralu su za mene bila mrtva zajedno sa odgovorom svećenika Franje ”Božje puteve ne treba preispitivati” i tako sam za sebe odlučila da moje odluke ne treba preispitivati. Nikad nisam ušla u svoj um i pitala se otkuda ta želja za orgazmom. Jesam li to nasljedila, dobila, postala zbog Gordana? Nikad.

A onda su počeli problemi. Jedan abortus, drugi abortus, infekcija, krvarenje, slabost i dehidracija. Počela sam se zadovoljavati nekoliko puta dnevno, organizirala sam grupnjake, sa dvojicom odjednom, a kad sam konačno pretjerala došla su trojica mladića koji su me silovali, jedan me sodomizirao sa velikim vibratorom a ostala dvojica su pokušala da uđu odjednom u vaginu, uskoro sam imala nateknuto grlo od silnog jebanja u usta, koliko god da su me šamarali, psovali, nisam svršavala i uzela sam taj dezodorans i zabila u sebe dok nije nestao u meni, osjetila sam orgazam ali i da nešto nije uredu… Krv je bila sa svih strana. Morala sam u bolnicu. Mislili su da sam silovana, da sam žrtva nečega užasnog, da su me drogirali i natjerali na to, tijelo mi je bilo toliko sjebano da je nemoguće da sam sama tražila toliko bola i seksa. Bez mog znanja su zvali policiju kad sam primljena u bolnicu. Kad se sve završilo, došli su u moju sobu, ispitali me, rekla sam da je sve uredu, da nisam silovana. Nisu mi vjerovali. Policajci su me tako blago i razumno ispitivali da im se otvorim, kažem šta se stvarno desilo, ipak nije normalno da se jedna žena toliko sjebe svojom voljom. Ne. Kad je žena razvaljena od seksa, krvava, sodomizirana, sprčena onda to nije dobro. Pretjerali su dečki. Takav seks se ne može tražiti svojom voljom. To rade samo porno glumice, kurve ili luđakinje. Policija je htjela imena mojih silovatelja, nisu razumjeli da nisam silovana. Povrede su tvrdile suprotno, moj izgled je tvrdio suprotno, nema smisla da jedna žena traži toliko kurac zar ne? Žena treba da se odupire kurcu, da se brani od kurca, da se srami kurca i da nikad i nikako dobrovoljno ne pristane na kurac. Tek tada je ona prava žena. Prava žena ne želi kurac u sebi, ona je poštena, ona neće da ima posla sa kurcem, bože sačuvaj u nju staviti kurac. Sve sam to htjela da kažem policiji a onda sam samo rekla kako su imali maske i ne sjećam se ničega.

I danas mi je rekao moj ginekolog kako sam Nimfomanka. Draga Evelin moraš naći pomoć ili barem redovnog partnera, rizik od bolesti, neželjenih trudnoća, trajne štete na vagini je sve veći. Evelin razumijete li da to nije normalno? Evelin… Šetam Sarajevom kao prava dama. Na meni je kobaltno plavi kaput, crvene lakirane štikle, mala torbica i lijepo sam našminkana, nosim Chanel 5 koji je za prave žene. Obavit ću taj zahvat, otići na razgovor sa psihijatrom i nastaviti dalje. Treba mi malo vremena da se oporavim. Da mogu ponovo umrijeti. Jer ja živim da bi umrla. Svaki od muškaraca koji prođe pored mene je za mene jedna smrt. Jedan orgazam. Jedan put natrag u Raj. Eva je napravila grešku a ja samo nastavljam njenim putem. U Bibliji je zapisano da je Bog rekao nakon svega Adamu i Evi ”Zamećem rat između roda tvoga i roda njena. Ti ćeš joj satrti glavu a ona će ti vrebati petu”. To se odnosilo na rat između polova, koji traje i danas. Ja s muškarcima nisam u ratu. Ne. Nijedan od njih nije moj zaista, ne želim nijednog u svom životu, nisam majka, supruga ni djevojka. Ja idem samo za svojom potrebom koju muškarci mogu da zadovolje. Oni su hodajući kurčevi za mene ništa više. Ne bi mogla zamisliti da jedan od tih kurčeva meni napravi dijete, da se udam za njega, da pričam s njime više nego je potrebno, da čistim, perem i peglam za neki kurac. Ne. Ja sam poput Eve postala svjesna svega. Da sam nimfomanka u Sarajevu. Grad ćevapa, sogan dolme, bureka, sirnice i tufahije. Postoje nimfomanke i nije to ništa strašno, svi moramo imati neku malu tajnu, neku slabost, nešto samo za nas. Mislim da ću biti uredu na kraju. Sve će biti uredu sa mojom ovisnošću sve dok imam čime da je nahranim. Muškarcima.