Kada bismo pitali roditelje koji se nalaze u našem okruženju šta bi uradili za svoju djecu, smatram da bi većina odgovorila: Sve. Djeca su najveći razlog zašto se roditelji bore za bolji život, razlog zašto roditelji traže bolji posao sa većom platom i zašto se seli u druge zemlje poput Njemačke, Austrije i Francuske. Obezbjediti bolji život svojoj djeci od onog koji smo mi imali je često jedan od prioriteta svakog roditelja. Ali, uvijek postoje izuzetci.
I sad kada razmišljamo o tim roditeljima koji su bili spremni da napuste svoju domovinu-Bosnu i Hercegovinu i Balkan i odsele se u tuđinu, u ovom slučaju Francusku, postavlja se sljedeće pitanje: da li bi roditelji uradili sve za svoju djecu pod uslovom da se to dijete ne zabavlja sa osobom druge vjere, u ovom slučaju sa pravoslavcem iz Srbije? Naravno, pišem o slučaju koji se desio prošlog mjeseca su u Francuskoj, kada su roditelji pretukli 17-godišnju ćerku nakon saznanja da se zabavlja sa momkom čija je zemlja rođenja upravo Srbija. Roditelji su porijeklom iz BiH i ako je vjerovati medijima- muslimani. Roditeljima su u pomoć priskočili ujak i ujna, pa su svi zajedno tukli djevojku dok policija nije stigla i sve četvoro pritvorila a djevojci pozvala hitnu pomoć.
Da li bi bilo drugačije da momak nije iz Srbije, bez obzira na vjeru? Da je recimo katolik ili pravoslavac a ipak rođeni francuz?
Zvuči nerazumno, zar ne? Ali mi zaboravljamo gdje živimo. Možemo mi iz Balkana ali ne može Balkan iz nas. Naravno, ova vijest je prenijeta na mnogim regionalnim portalima i kada pogledamo komentare ispod ove vijesti na gotovo svim tim portalima, interesantna stvar se dešava. Roditelji dobijaju podršku od strane čitatelja jer kako je ona mogla, u cijeloj Francuskoj, baš njega da nađe. Zaslužila je, zar ne? Naravno, postoje i oni koji osuđuju roditelje i njihova djela. Odnos između ovih koji daju podršku i onih koji osuđuju je 50:50, bar po nekoj mojoj skromnoj računici.
Kažu da ljubav ne poznaje granice ali isto važi i za mržnju. Mržnja također prevazilazi granice i putuje. Iz BiH, Balkana, zatim do EU i na kraju i do Francuske. Ako vi koji čitate ovo imate djecu, brata,sestru, nećaka ili nećakinju...možete li zamisliti da ga prebijete, slomite mu rebro a zatim ga ošišate na ćelavo i takvog krvavog sakrijete u ormar da ga policija i hitna pomoć ne bi našli? To dijete koje ste odgojili, noću bdili dok je imalo temperaturu, pokrivali, pravili mu ručak i vodili u školu. Možete li samo zamisliti da uradite takvu stvar? Ja znam da ne mogu. Ali ipak i ja sam sa Balkana, pa možda i mogu.
Za konkurs
