Muškarci vole da se ižive u jednom periodu svog života a onda da nađu ženu s kojom će se ”smiriti”. Da, to je taj izraz koji narod koristi na Balkanu a možda i u cijelom svijetu. Smiriti se. Žene za iživljavanje i jedna žena s kojom će se smiriti, koju će poštovati, nikad krivo pogledati, nešto prljavo predložiti u krevetu, neku riječ izgovoriti ili nešto o sebi reći jer našao je konačno onu pravu ženu s kojom je smirio sve svoje strasti, bijes i ispraznio se konačno a sad je vrijeme da osnuje familiju, prestane se opijati do zore, jebati sa kuravama i tući se po kafanama. Drugi izraz koji koristi naš narod je ”Uozbiljiti” oh ima i taj izraz kako se sad momak uozbiljio, postao pravi čovjek, našao ženu s kojom može ozbiljno da razgovara, kojoj će da pravi djecu, dom i gradi život. Tako to bude inače sa muškarcima a sa ženama je uvijek teže. Za žene ne postoje takvi izrazi jer prave žene su uvijek smirene i ozbiljne a ako nisu onda su kurve. Jednostavna logika.
…Nekad gledam u tijelo svoje žene. Dok spava okrenuta leđima meni i pitam se šta joj se dogodilo? S kim spavam sve ove godine? Ne znam da li poznajem tu osobu i jesam li je ikad zaista poznavao. Njena debela leđa su otkrivena na mjesečini i bijela su poput sira, u njih se urezala jedna bretela sa njene roze spavaćice koja na njoj puca a ruka joj je opružena na našem ljubičastom jorganu, njena bijela debela ruka sa prstima koji imaju ispucane duge nokte i moj prsten s kojim sam je zaručio prije deset godina leže sa mnom i šute. Crna kosa joj pada preko cijelog jastuka kao crna tinta, miriše na jaki duhan, težak miris jasmina, alkohola i kuhanja a njen podbradak čini najveći dio njene glave. To nije žena koju sam oženio. Ovo je neko čudovište koje smrdi pored mene, hrče, diše i pušta gasove dok joj crijeva rade i krčkaju sve ono što je danas popila i ubacila u sebe kao zvijer. Nekad mislim da je moja žena zvijer koja je u stanju da me pojede ako poželi. Ne znam kako je postala ovakva i nikad neću saznati…
Muškarci vole da se obraćaju ženama sa tepanjem-”Mala” je najčešće što će jedna žena čuti od svog dečka na samom početku veze, to je tepanje ali i umanjenica, mala, njegova mala nikako velika. Drugi nadimci koje će djevojka dobiti od svog voljenog muškarca je recimo ”lutka” to je prikladno, lijepo i slatko ali sama lutka je vrlo banalna, igračka, bez prave volje i moći da bilo šta uradi ili napravi. Lutka je simbolično, lijepa kao lutka, lutko moja i tako dalje. Muškarci vole da podvuku te lijepe nadimke svojim curama-Pile, lutka, mala, šećeru, lane i sve tako unedogled bezvezne slatke i bezopasne stvari koje nemaju nikakvu vrijednost osim da budu ranjive, slatke, bespomoćne i naivne. Muškarci se uvijek osjećaju malo veći kad kažu mala svojoj koki ima i taj nadimak-Koka. Kokoš-Najobičnija kokoš u kokošinjcu gdje je jedan pijetao zadužen za jebačinu svih kokošurina u jebalištu zvanom kokošinjac. Koka je vrhunac, jedna kokoš za muškarca nabijena na njegov ražanj i okrenuta nekoliko puta na vatri, spržena, spaljena, sređena. Tim nadimcima nema kraja, beskonačno ide taj šovinizam ali on je normalan. On je općeprihvaćen i usvojen kao normalno ponašanje prema svim ženama. Na reklamama smo gole, nasmijane, mlade, vitke, lijepe i spremne za jebanje u svakom trenutku. Ako nismo takve-Nismo na reklami već na otpadu, u penziji.
…Kad ustajem ujutro pitam se ponekad jel stvarno ovo moj život? Kredit na 15 godina, dvoje djece i ona pored mene koja ustaje poslije mene jer ne radi ništa i ne zanima je ništa osim naše djece i otpremanja njih u školu, šta ona radi cijeli dan? Gleda serije, pije kafe sa komšinicama, jede, puši i pije svoje tablete protiv glavobolje i za živce. Sjedim na krevetu dok sviće zora a ona hrče kao konj, krme, debela masa jedne odvratne žene ispod koje je zakopana djevojka koju sam oženio i nekad stvarno volio. Kako sam se zajebao ovoliko? Promatram je okrenutu prema meni, ima mal nos, ogromne obraze, masnu kožu, nateknuto i podbulo lice a stomak joj se prelijeva preko spavaćiće na moju stranu kreveta, nekad mi dođe da je zadavim kad čujem koliko mirno spava, hrče, hropti a onda se raznježim i poželim da smo kao nekad, momak i djevojka, da je poljubim mirno i da nastavimo gdje smo stali prije desetak godina, prije djece, braka, kredita i njenog izgleda, ona je kao zmaj koji spava, da je sad probudim prvo što bi uradila-dreknula bi se sa pitanjem ŠTA JE!!! I zato mirno pokupim svoju košulju koju nije opet ispeglala kako treba, sako i siđem niz stepenice i izađem mirno iz naše kuće u predgrađu. Ona spava i nek ostane spavati. Nek crkne…
Muškarci vole da imaju zadnju riječ, da se zna tko je gazda u kući, da bude po njihovom. U odnosu između dvoje ljudi nekad mi se činilo kao da se radi o stopalu i cipeli. Ako je cipela mala onda je svom snagom razgazi dok se ne prilagodi stopalu, udaraj, širi, guraj u nju sve i svašta dok konačno ne prilagodi svoj oblik stopalu. Ako je cipela prevelika onda je napuni s nečim i riješen problem. Muškarci su uvijek djeca. Dečki se samo igraju. Oni razbiju auto, napiju se, polome kafanu, siluju djevojku ali to su dečki oni to tako rade. Djevojke su pod strogim okom roditelja, komšiluka i društva. Kad sam bila mala htjela sam biti dječak ali sva sreća odrasla sam u vremenu kad su žene postale ”gore” od muškaraca. Pijemo više od momaka, glasnije smo od njih, agresivnije i ne trpimo kao naše majke i pramajke…Ipak kad sam se udala za svog muža bila sam spremna iz ljubavi da pokušam. Da zaista pokušam biti sve ono što se očekuje od jedne savršene žene. I u tome sam pogriješila-Ali danas je kasno za prepravke života u kojem smo zaglavili on i ja.
…Dok sjedam u auto i idem u novi radni dan na semaforu prelaze zgodne žene, lijepe djevojke, mlade majke, dotjerane supruge ili poslovne, užurbane i ambiciozne studentice. Nekad je i ona bila takva. Sjećam se kad smo se upoznali na jednoj dosadnoj zabavi kod mog jarana. Stajala je u kuhinji i smijala se glupim šalama nekih bezveznjakovića koji su joj dosađivali, pila sok od narandže i nosila predivnu rozu haljinu sa nekom svijetlom majicom u kojoj je djelovala tako krhko i nježno a opet zavodljivo u tim bojama poput sladoleda na suncu, jaran me gurnuo laktom da je upoznam, kažu najbolja studentica godine, načitana, ime neke radove objavljene u fakultetskom časopisu iz psihologije i zaista je djelovala nekako, nekako-Kao da joj možeš sve reći i neće te osuditi već razumjeti. Djelovala je razumno, znam kako to glupo zvuči i kako je možda trebalo reći da su me privukle njene sise, usne, dupe ili nešto treće ali nisu. Bila je prelijepa djevojka bez sumnje, sa dugom crnom kosom, crnim očima ali svijetlim tenom i osmijehom od milion dolara međutim oko nje i pored nje se čovjek osjećao-sigurno…
Muškarci u svakoj ženi traže majku. To je nagonski. Ako imaju imalo pameti kad dođe vrijeme da se ”smire” odaberu ženu koja će biti prije svega majka. Majka njegovom potomstvu i dobra baba generacijama na kraju svog života a u međuvremenu majka i njima samima. Muškarce žene predaju u ruke drugim ženama. Majke ih predaju nevjestama i još se svađaju oko njih, moja svekrva se ponašala prema meni uvijek jako lijepo, fino i nikad mi nije rekla nijednu ružnu riječ. Bila sam sretna vezano za nju, obavile smo tu predaju njenog sina u moje ruke u jednoj predivnoj crkvi i moja zadaća je sada bila samo da živim duže od njega jer ružno je kad muškarac ostane sam, udovac, ne zna kuhat, čistiti, spremati a za ženu je prirodno da bude udovica nekako joj leži ta uloga patnice bolje nego da je raspuštenica u braku. Kad mi je prišao na zabavi od svih onih glupana s kojima sam pričala i slušala njihove viceve i dosadne upadice on mi je zapao za oči zbog svoje ljepote. Ništa drugo nisam vidjela. Kako ironično. Skoro sam završila psihologiju a sve što sam vidjela na svom budućem mužu bilo je kako je on najzgodniji momak u prostoriji i upravo mi nudi piće i da prošetamo malo po terasi, imao je neki glup izgovor kako ga zanimaju moji radovi na temu socijalne inteligencije iako je on studirao farmaciju ali pristala sam i izašla na terasu i tako smo se upoznali, počeli sa pričom, završili za poljupcem a veoma brzo ušli u vezu i nakon toga sve krunisali brakom. Za njega sam bila spremna umrijeti koliko sam ga voljela. Udala sam se iz ljubavi. Nijedan jedini razlog ne treba postojati za takav čin osim ljubavi. Bila sam spremna umrijeti za njega. Na neki način i jesam umrla jer više nisam ta djevojka u rozoj haljini na ljetnoj terasi koja se smiješi na njegove šale, koja sluša zaista šta joj on ima za reći, koju on zanima i kojoj je stalo do njega. Više nisam ta djevojka. A on je kriv.
…Više nisam taj muškarac koji je zaljubljen u svoju ženu. A ona je kriva. Ne znam kad tačno je počela da se mijenja, možda je cijelo vrijeme bila jedna od onih udavača koje samo čekaju da se uhljebe, uvale i skuće a onda dobiju 150 kila i zapuste se, postanu čudovišta kojih se momci poput mene koji su izlazili s najboljim ribama u gradu stide i nikad ih ne vode vani na večeru, u kino, grad. Jedini izlazak nam je do supermarketa gdje se redovno posvađamo između konzervi s ajvarom i kafe. Moj sin je moja svijetla tačka našeg zajedničkog života ali on brzo raste, jedinac je i za par godina će on otići na fakultet, pobjeći iz našeg gnijezda i život će se svesti samo na nas dvoje. Ona i ja. Stranci. Poznavao sam je nekad ali danas više ne. Ona je kriva jer se zapustila, ja sam samo muškarac na kraju, previše vremena je posvećivala našem sinu a meni premalo, izašao sam, zabavio se, pokupio jednu curu koja je previše popila i povalio je u našem obiteljskom karavanu koji sam morao kupiti a svog momačkog golfa peticu morao prodati nakon rođenja mog sina, nedostaje mi to crveno auto, toliko pušenja sam doživio u tom autu od toliko mački da se mnogi ne bi mogli porediti sa mnom, bio sam lafčina a danas sam papčina, tako se osjećam iako mogu da radim šta hoću, nju nije briga, možda je to i htjela na kraju. Diplomirala je kako da sjebe mozak ljudima. Možda je psihotična luđakinja cijelo vrijeme koja se samo na početku pretvarala u slatku, rozu i nasmijanu djevojku ali teško mi je da povjerujem da je to bila laž, naša veza, ljubav i brak…
Dok gledam s prozora kako moj muž odlazi na posao i pravim sebi kafu a uz nju sipam prvu čašicu rakije razmišljam o sebi kakva sam nekad bila. Zgodna. Lijepa. Mlada. Kad me upoznao za njega sam bila sve ono o čemu muškarci maštaju kad napune određene godine i odluče da se ”smire”. Ja sam bila taj tip djevojke, djevojka za ”smirenje” uz koju će on dočekati mirnu, sretnu i sigurnu starost sa djecom i unucima, redovno opeglanim košuljama, toplim obrocima u nedjelju, posjetama njegovoj familiji u subotu a u petak će ga njegova žena za ”smirenje” ćekati u toplom krevetu kad on završi u kafani sa jaranima i dođe mrtav pijan, ona će skočiti na zvuk otvaranja vrata, okretanje brave i odmah mu pomoći da se presvuče, skine cipele i ušuškati ga u toplu posteljinu da se jadnik ne prehladi a ujutro će mu napraviti jaku supu protiv mamurluka i izmasirati mu leđa. I bila sam spremna postati takva žena u zamjenu za bezuvjetnu ljubav u koju sam vjerovala. Jer zaista sam ga voljela. Svoj dio posla sam radila najbolje što sam mogla, održavala sam kuću, kuhala ono što on voli, nisam se zapustila, bila sam dobra žena, onaj tip žene koju svaki muškarac poželi imati pored sebe u kući ali i na ulici, na izlascima i u krevetu. Pušila sam mu redovno, masirala mu stopala, gledala utakmice zajedno s njim i jela kokice, donosila mu gajbe pive i uredno vodila računa o svemu. Rodila sam mu sina i bila savršena majka. Dok me nije prevario.
…Bila je sasvim normalna, prelijepa žena dok nije rodila našeg sina. Nekako smo se udaljili u krevetu, pažnju je uzimao samo on, možda nije normalno da otac bude ljubomoran na svoje dijete ali osjećao sam se zapušteno, nije mi posvećivala dovoljno pažnje kao nekad, naš život se promijenio. To je i normalno ali nisam siguran da li sam htio dijete, svog sina volim najviše na svijetu međutim nikad nisam razmišljao o tome na taj način. Nisam nikad sjeo sam sa sobom i postavio sebi pitanje-Želim li biti otac, želim li žrtvovati svoj način života i podrediti ga djetetu. Nisam bio iskren prema njoj do kraja a dijete je bilo nešto o čemu nismo nikad razgovarali, nije bilo potrebno, to je za nas bila stavka ”Ako Bog da” možda nijedno od nas nije bilo spremno za ulogu roditelja, jer više nismo bitni ona i ja već naš sin i jedne noći sam jednostavno zalomio kod drugara i naišla je jedna kolegica sa posla i desilo se, muškarac sam, trebalo mi je da se ispraznim negdje…
Muškarci imaju niz različitih izraza za svoje potrebe. Jedan od njih je ”isprazniti se” oni se moraju s vremena na vrijeme negdje u nekoj ženi isprazniti i onda se smire, vrate se svojoj kući kao da je sve uredu, mirni, zadovoljni i ispražnjenih jaja spremni da idu u novi radni dan. Raspoloženi. Ja sam kao što rekoh bila žena za ”smirenje” sa mnom se moj muž smirio, skućio i dobio sina a onda izgubio interes za mene, nije me vodio u kino, nije me vodio na večeru, nije mi kupio cvijet a ja sam utjehu našla u našem djetetu, nisam sigurna da sam htjela voditi ovakav život ali tako je kako je. Vjerovala sam kako će se stvari popraviti a onda sam saznala kako je u vezi sa jednom kolegicom s posla. U nju se moj muž prazni redovno a mene je napunio, razvalio me sa djetetom, zatvorio me u kuću i onda me kao kučku zapustio. Prva reakcija mi je bila da se razvedem, da napravim scenu, probleme a onda sam naglo u sebi progutala taj bijes, pojela ga i sažvakala, jedan dio mene je ubio za sva vremena ali nisam htjela da od toga pravim dramu. Ne. Umjesto toga sam jednostavno odustala. Otvorila sam frižider, bocu vina, čokoladu, čips, salamu i počela da opsesivno jedem i pijem, prestala sam se šminkati, depilirati, farbati, čupati obrve, kupovati seksi veš i izlaziti iz kuće i nikad nisam rekla nijednu jedinu riječ na temu njegove nevjere. Iznevjerio me. Jela sam ogromne količine hrane, počela da pušim i da pijem, uskoro sam izgubila svoj lik, natekla sam, napuhala se, udebljala i izobličila kao klasična udavača. Kao žene iz klišeja. Za par mjeseci me nitko više nije prepoznavao koliko sam se promijenila i zapustila. On me gledao s nevjericom, pitao me ponekad jesam li dobro, kako se osjećam, šta mi je. Odgovarala sam kako sam izvanredno, divno… U sebe sam ubacivala ogromnu količinu hrane, pila sam dva litra vina na dan i pušila dvije kutije uz to mi je sva garderoba postala mala, tijesna ali nisam imala namjeru da kupujem novu, moj lik mi je savršeno odgovarao. Muškarci i žele jednu ženu za kuću, koju nitko neće ni pomisliti da jebe kakva je, debela, gadna, masna i prljava pored šporeta, sa djetetom u krilu koje joj razvlači pohotno obješene sise. Znala sam da se gadim svom mužu. I to sam htjela. Nije me ni pokušao dodirnuti već godinama, dijelimo krevet kao stranci, gosti u privremenom smještaju, izbjeglice. Znala sam da me mrzi ponekad kad me pogleda a misli da ja to ne primijetim, uhvatim onaj njegov pogled beznađa, zatvorenog čovjeka, nekad ga čujem ujutro u kupatilu kako uzdahne kao da na leđima nosi sav teret ovog svijeta, koliko god da nađe žena sada uzalud mu je jer ja sam ona koja ga čeka na kraju dana-Debela, izobličena, napuhana, stara i uvenula žena koju nije pazio kako treba i sada je mora trpiti do kraja života ako želi da gleda svoga sina kako raste uz majku u normalnoj i sretnoj obitelji. Samo jednom je spomenuo da bi trebala možda s nekim porazgovarati ali pogledala sam tako da nije ništa više nikad rekao na tu temu. Između mene i mog muža je zid koji više ništa ne može srušiti a kriv je on i neka snosi svoju kaznu.
…Kad se vraćam kući svojoj ženi znam da ću je zateći na istom mjestu, u isto vrijeme, sa istom pepeljarom, ogromnim stomakom, masnom kosom, sinom koji spava u svojoj sobici i ona koja udaljeno gleda serije, turske po običaju, nečujno me pozdravi, na stolu ili u šporetu je nešto što je danas skuhala preko kurca kao i obično, masno, jako i presoljeno, pitam se radi li ona to namjerno, da li je moguće da ona sve ovo radi iz nekog hira a onda odbacim tu misao jer bi značilo da je duboko poremećana osoba. Ne može postojati osoba koja se izobliči u nekoga drugog samo da napakosti svom mužu ili bilo kome. Ili može? Jesam li nešto uradio nekada da je povrijedilo? Nije mogla saznati za moje male izlete sa kolegicom uvijek sam pazio na sve, nije ona taj tip, rekla bi mi, svađala bi se, tražila bi razvod i možda bi čak to pomoglo i vratilo interes za nas dvoje i naš međusobni odnos, seks i strast u vezi. Od nje nema odgovora, kad pričamo nemam osjećaj da me čuje, kao da je stranac, sjećanje na ženu s kojom sam se oženio postoji samo još u albumima, kasetama i nekim fotografijama koje uništava vrijeme. Kad na kraju dana legne pored mene i zapuhne me miris njenih jakih cigareta, hrane koju je kuhala danas, majice koju nije presvukla i kose koja je masna zapitam se tko je ona? Dođe mi da se okrenem i protresem je kao lutku i razbijem i izvadim iz nje to što misli, sanja i osjeća, nešto krije ispod svog tog sala, dima i masti. Dođe mi da je zadavim kao neprijatelja ali osuđen sam na nju, na neprijatelja koji se pojavio niotkuda iz žene koja je trebala biti moja mirna luka. Ona je neprijatelj. Neprijatelj u mom krevetu. I s tim se mora živjeti i na kraju umrijeti.
Muškarci vole da se ižive u jednom periodu svog života a onda da nađu ženu s kojom će se ”smiriti”. Da, to je taj izraz koji narod koristi na Balkanu a možda i u cijelom svijetu. Smiriti se. Žene za iživljavanje i jedna žena s kojom će se smiriti, koju će poštovati, nikad krivo pogledati, nešto prljavo predložiti u krevetu, neku riječ izgovoriti ili nešto o sebi reći jer našao je konačno onu pravu ženu s kojom je smirio sve svoje strasti, bijes i ispraznio se konačno a sad je vrijeme da osnuje familiju, prestane se opijati do zore, jebati sa kuravama i tući se po kafanama. Drugi izraz koji koristi naš narod je ”Uozbiljiti” oh ima i taj izraz kako se sad momak uozbiljio, postao pravi čovjek, našao ženu s kojom može ozbiljno da razgovara, kojoj će da pravi djecu, dom i gradi život. Tako to bude inače sa muškarcima a sa ženama je uvijek teže. Za žene ne postoje takvi izrazi jer prave žene su uvijek smirene i ozbiljne a ako nisu onda su kurve. Jednostavna logika.
…Nekad gledam u tijelo svoje žene. Dok spava okrenuta leđima meni i pitam se šta joj se dogodilo? S kim spavam sve ove godine? Ne znam da li poznajem tu osobu i jesam li je ikad zaista poznavao. Njena debela leđa su otkrivena na mjesečini i bijela su poput sira, u njih se urezala jedna bretela sa njene roze spavaćice koja na njoj puca a ruka joj je opružena na našem ljubičastom jorganu, njena bijela debela ruka sa prstima koji imaju ispucane duge nokte i moj prsten s kojim sam je zaručio prije deset godina leže sa mnom i šute. Crna kosa joj pada preko cijelog jastuka kao crna tinta, miriše na jaki duhan, težak miris jasmina, alkohola i kuhanja a njen podbradak čini najveći dio njene glave. To nije žena koju sam oženio. Ovo je neko čudovište koje smrdi pored mene, hrče, diše i pušta gasove dok joj crijeva rade i krčkaju sve ono što je danas popila i ubacila u sebe kao zvijer. Nekad mislim da je moja žena zvijer koja je u stanju da me pojede ako poželi. Ne znam kako je postala ovakva i nikad neću saznati…
Muškarci vole da se obraćaju ženama sa tepanjem-”Mala” je najčešće što će jedna žena čuti od svog dečka na samom početku veze, to je tepanje ali i umanjenica, mala, njegova mala nikako velika. Drugi nadimci koje će djevojka dobiti od svog voljenog muškarca je recimo ”lutka” to je prikladno, lijepo i slatko ali sama lutka je vrlo banalna, igračka, bez prave volje i moći da bilo šta uradi ili napravi. Lutka je simbolično, lijepa kao lutka, lutko moja i tako dalje. Muškarci vole da podvuku te lijepe nadimke svojim curama-Pile, lutka, mala, šećeru, lane i sve tako unedogled bezvezne slatke i bezopasne stvari koje nemaju nikakvu vrijednost osim da budu ranjive, slatke, bespomoćne i naivne. Muškarci se uvijek osjećaju malo veći kad kažu mala svojoj koki ima i taj nadimak-Koka. Kokoš-Najobičnija kokoš u kokošinjcu gdje je jedan pijetao zadužen za jebačinu svih kokošurina u jebalištu zvanom kokošinjac. Koka je vrhunac, jedna kokoš za muškarca nabijena na njegov ražanj i okrenuta nekoliko puta na vatri, spržena, spaljena, sređena. Tim nadimcima nema kraja, beskonačno ide taj šovinizam ali on je normalan. On je općeprihvaćen i usvojen kao normalno ponašanje prema svim ženama. Na reklamama smo gole, nasmijane, mlade, vitke, lijepe i spremne za jebanje u svakom trenutku. Ako nismo takve-Nismo na reklami već na otpadu, u penziji.
…Kad ustajem ujutro pitam se ponekad jel stvarno ovo moj život? Kredit na 15 godina, dvoje djece i ona pored mene koja ustaje poslije mene jer ne radi ništa i ne zanima je ništa osim naše djece i otpremanja njih u školu, šta ona radi cijeli dan? Gleda serije, pije kafe sa komšinicama, jede, puši i pije svoje tablete protiv glavobolje i za živce. Sjedim na krevetu dok sviće zora a ona hrče kao konj, krme, debela masa jedne odvratne žene ispod koje je zakopana djevojka koju sam oženio i nekad stvarno volio. Kako sam se zajebao ovoliko? Promatram je okrenutu prema meni, ima mal nos, ogromne obraze, masnu kožu, nateknuto i podbulo lice a stomak joj se prelijeva preko spavaćiće na moju stranu kreveta, nekad mi dođe da je zadavim kad čujem koliko mirno spava, hrče, hropti a onda se raznježim i poželim da smo kao nekad, momak i djevojka, da je poljubim mirno i da nastavimo gdje smo stali prije desetak godina, prije djece, braka, kredita i njenog izgleda, ona je kao zmaj koji spava, da je sad probudim prvo što bi uradila-dreknula bi se sa pitanjem ŠTA JE!!! I zato mirno pokupim svoju košulju koju nije opet ispeglala kako treba, sako i siđem niz stepenice i izađem mirno iz naše kuće u predgrađu. Ona spava i nek ostane spavati. Nek crkne…
Muškarci vole da imaju zadnju riječ, da se zna tko je gazda u kući, da bude po njihovom. U odnosu između dvoje ljudi nekad mi se činilo kao da se radi o stopalu i cipeli. Ako je cipela mala onda je svom snagom razgazi dok se ne prilagodi stopalu, udaraj, širi, guraj u nju sve i svašta dok konačno ne prilagodi svoj oblik stopalu. Ako je cipela prevelika onda je napuni s nečim i riješen problem. Muškarci su uvijek djeca. Dečki se samo igraju. Oni razbiju auto, napiju se, polome kafanu, siluju djevojku ali to su dečki oni to tako rade. Djevojke su pod strogim okom roditelja, komšiluka i društva. Kad sam bila mala htjela sam biti dječak ali sva sreća odrasla sam u vremenu kad su žene postale ”gore” od muškaraca. Pijemo više od momaka, glasnije smo od njih, agresivnije i ne trpimo kao naše majke i pramajke…Ipak kad sam se udala za svog muža bila sam spremna iz ljubavi da pokušam. Da zaista pokušam biti sve ono što se očekuje od jedne savršene žene. I u tome sam pogriješila-Ali danas je kasno za prepravke života u kojem smo zaglavili on i ja.
…Dok sjedam u auto i idem u novi radni dan na semaforu prelaze zgodne žene, lijepe djevojke, mlade majke, dotjerane supruge ili poslovne, užurbane i ambiciozne studentice. Nekad je i ona bila takva. Sjećam se kad smo se upoznali na jednoj dosadnoj zabavi kod mog jarana. Stajala je u kuhinji i smijala se glupim šalama nekih bezveznjakovića koji su joj dosađivali, pila sok od narandže i nosila predivnu rozu haljinu sa nekom svijetlom majicom u kojoj je djelovala tako krhko i nježno a opet zavodljivo u tim bojama poput sladoleda na suncu, jaran me gurnuo laktom da je upoznam, kažu najbolja studentica godine, načitana, ime neke radove objavljene u fakultetskom časopisu iz psihologije i zaista je djelovala nekako, nekako-Kao da joj možeš sve reći i neće te osuditi već razumjeti. Djelovala je razumno, znam kako to glupo zvuči i kako je možda trebalo reći da su me privukle njene sise, usne, dupe ili nešto treće ali nisu. Bila je prelijepa djevojka bez sumnje, sa dugom crnom kosom, crnim očima ali svijetlim tenom i osmijehom od milion dolara međutim oko nje i pored nje se čovjek osjećao-sigurno…
Muškarci u svakoj ženi traže majku. To je nagonski. Ako imaju imalo pameti kad dođe vrijeme da se ”smire” odaberu ženu koja će biti prije svega majka. Majka njegovom potomstvu i dobra baba generacijama na kraju svog života a u međuvremenu majka i njima samima. Muškarce žene predaju u ruke drugim ženama. Majke ih predaju nevjestama i još se svađaju oko njih, moja svekrva se ponašala prema meni uvijek jako lijepo, fino i nikad mi nije rekla nijednu ružnu riječ. Bila sam sretna vezano za nju, obavile smo tu predaju njenog sina u moje ruke u jednoj predivnoj crkvi i moja zadaća je sada bila samo da živim duže od njega jer ružno je kad muškarac ostane sam, udovac, ne zna kuhat, čistiti, spremati a za ženu je prirodno da bude udovica nekako joj leži ta uloga patnice bolje nego da je raspuštenica u braku. Kad mi je prišao na zabavi od svih onih glupana s kojima sam pričala i slušala njihove viceve i dosadne upadice on mi je zapao za oči zbog svoje ljepote. Ništa drugo nisam vidjela. Kako ironično. Skoro sam završila psihologiju a sve što sam vidjela na svom budućem mužu bilo je kako je on najzgodniji momak u prostoriji i upravo mi nudi piće i da prošetamo malo po terasi, imao je neki glup izgovor kako ga zanimaju moji radovi na temu socijalne inteligencije iako je on studirao farmaciju ali pristala sam i izašla na terasu i tako smo se upoznali, počeli sa pričom, završili za poljupcem a veoma brzo ušli u vezu i nakon toga sve krunisali brakom. Za njega sam bila spremna umrijeti koliko sam ga voljela. Udala sam se iz ljubavi. Nijedan jedini razlog ne treba postojati za takav čin osim ljubavi. Bila sam spremna umrijeti za njega. Na neki način i jesam umrla jer više nisam ta djevojka u rozoj haljini na ljetnoj terasi koja se smiješi na njegove šale, koja sluša zaista šta joj on ima za reći, koju on zanima i kojoj je stalo do njega. Više nisam ta djevojka. A on je kriv.
…Više nisam taj muškarac koji je zaljubljen u svoju ženu. A ona je kriva. Ne znam kad tačno je počela da se mijenja, možda je cijelo vrijeme bila jedna od onih udavača koje samo čekaju da se uhljebe, uvale i skuće a onda dobiju 150 kila i zapuste se, postanu čudovišta kojih se momci poput mene koji su izlazili s najboljim ribama u gradu stide i nikad ih ne vode vani na večeru, u kino, grad. Jedini izlazak nam je do supermarketa gdje se redovno posvađamo između konzervi s ajvarom i kafe. Moj sin je moja svijetla tačka našeg zajedničkog života ali on brzo raste, jedinac je i za par godina će on otići na fakultet, pobjeći iz našeg gnijezda i život će se svesti samo na nas dvoje. Ona i ja. Stranci. Poznavao sam je nekad ali danas više ne. Ona je kriva jer se zapustila, ja sam samo muškarac na kraju, previše vremena je posvećivala našem sinu a meni premalo, izašao sam, zabavio se, pokupio jednu curu koja je previše popila i povalio je u našem obiteljskom karavanu koji sam morao kupiti a svog momačkog golfa peticu morao prodati nakon rođenja mog sina, nedostaje mi to crveno auto, toliko pušenja sam doživio u tom autu od toliko mački da se mnogi ne bi mogli porediti sa mnom, bio sam lafčina a danas sam papčina, tako se osjećam iako mogu da radim šta hoću, nju nije briga, možda je to i htjela na kraju. Diplomirala je kako da sjebe mozak ljudima. Možda je psihotična luđakinja cijelo vrijeme koja se samo na početku pretvarala u slatku, rozu i nasmijanu djevojku ali teško mi je da povjerujem da je to bila laž, naša veza, ljubav i brak…
Dok gledam s prozora kako moj muž odlazi na posao i pravim sebi kafu a uz nju sipam prvu čašicu rakije razmišljam o sebi kakva sam nekad bila. Zgodna. Lijepa. Mlada. Kad me upoznao za njega sam bila sve ono o čemu muškarci maštaju kad napune određene godine i odluče da se ”smire”. Ja sam bila taj tip djevojke, djevojka za ”smirenje” uz koju će on dočekati mirnu, sretnu i sigurnu starost sa djecom i unucima, redovno opeglanim košuljama, toplim obrocima u nedjelju, posjetama njegovoj familiji u subotu a u petak će ga njegova žena za ”smirenje” ćekati u toplom krevetu kad on završi u kafani sa jaranima i dođe mrtav pijan, ona će skočiti na zvuk otvaranja vrata, okretanje brave i odmah mu pomoći da se presvuče, skine cipele i ušuškati ga u toplu posteljinu da se jadnik ne prehladi a ujutro će mu napraviti jaku supu protiv mamurluka i izmasirati mu leđa. I bila sam spremna postati takva žena u zamjenu za bezuvjetnu ljubav u koju sam vjerovala. Jer zaista sam ga voljela. Svoj dio posla sam radila najbolje što sam mogla, održavala sam kuću, kuhala ono što on voli, nisam se zapustila, bila sam dobra žena, onaj tip žene koju svaki muškarac poželi imati pored sebe u kući ali i na ulici, na izlascima i u krevetu. Pušila sam mu redovno, masirala mu stopala, gledala utakmice zajedno s njim i jela kokice, donosila mu gajbe pive i uredno vodila računa o svemu. Rodila sam mu sina i bila savršena majka. Dok me nije prevario.
…Bila je sasvim normalna, prelijepa žena dok nije rodila našeg sina. Nekako smo se udaljili u krevetu, pažnju je uzimao samo on, možda nije normalno da otac bude ljubomoran na svoje dijete ali osjećao sam se zapušteno, nije mi posvećivala dovoljno pažnje kao nekad, naš život se promijenio. To je i normalno ali nisam siguran da li sam htio dijete, svog sina volim najviše na svijetu međutim nikad nisam razmišljao o tome na taj način. Nisam nikad sjeo sam sa sobom i postavio sebi pitanje-Želim li biti otac, želim li žrtvovati svoj način života i podrediti ga djetetu. Nisam bio iskren prema njoj do kraja a dijete je bilo nešto o čemu nismo nikad razgovarali, nije bilo potrebno, to je za nas bila stavka ”Ako Bog da” možda nijedno od nas nije bilo spremno za ulogu roditelja, jer više nismo bitni ona i ja već naš sin i jedne noći sam jednostavno zalomio kod drugara i naišla je jedna kolegica sa posla i desilo se, muškarac sam, trebalo mi je da se ispraznim negdje…
Muškarci imaju niz različitih izraza za svoje potrebe. Jedan od njih je ”isprazniti se” oni se moraju s vremena na vrijeme negdje u nekoj ženi isprazniti i onda se smire, vrate se svojoj kući kao da je sve uredu, mirni, zadovoljni i ispražnjenih jaja spremni da idu u novi radni dan. Raspoloženi. Ja sam kao što rekoh bila žena za ”smirenje” sa mnom se moj muž smirio, skućio i dobio sina a onda izgubio interes za mene, nije me vodio u kino, nije me vodio na večeru, nije mi kupio cvijet a ja sam utjehu našla u našem djetetu, nisam sigurna da sam htjela voditi ovakav život ali tako je kako je. Vjerovala sam kako će se stvari popraviti a onda sam saznala kako je u vezi sa jednom kolegicom s posla. U nju se moj muž prazni redovno a mene je napunio, razvalio me sa djetetom, zatvorio me u kuću i onda me kao kučku zapustio. Prva reakcija mi je bila da se razvedem, da napravim scenu, probleme a onda sam naglo u sebi progutala taj bijes, pojela ga i sažvakala, jedan dio mene je ubio za sva vremena ali nisam htjela da od toga pravim dramu. Ne. Umjesto toga sam jednostavno odustala. Otvorila sam frižider, bocu vina, čokoladu, čips, salamu i počela da opsesivno jedem i pijem, prestala sam se šminkati, depilirati, farbati, čupati obrve, kupovati seksi veš i izlaziti iz kuće i nikad nisam rekla nijednu jedinu riječ na temu njegove nevjere. Iznevjerio me. Jela sam ogromne količine hrane, počela da pušim i da pijem, uskoro sam izgubila svoj lik, natekla sam, napuhala se, udebljala i izobličila kao klasična udavača. Kao žene iz klišeja. Za par mjeseci me nitko više nije prepoznavao koliko sam se promijenila i zapustila. On me gledao s nevjericom, pitao me ponekad jesam li dobro, kako se osjećam, šta mi je. Odgovarala sam kako sam izvanredno, divno… U sebe sam ubacivala ogromnu količinu hrane, pila sam dva litra vina na dan i pušila dvije kutije uz to mi je sva garderoba postala mala, tijesna ali nisam imala namjeru da kupujem novu, moj lik mi je savršeno odgovarao. Muškarci i žele jednu ženu za kuću, koju nitko neće ni pomisliti da jebe kakva je, debela, gadna, masna i prljava pored šporeta, sa djetetom u krilu koje joj razvlači pohotno obješene sise. Znala sam da se gadim svom mužu. I to sam htjela. Nije me ni pokušao dodirnuti već godinama, dijelimo krevet kao stranci, gosti u privremenom smještaju, izbjeglice. Znala sam da me mrzi ponekad kad me pogleda a misli da ja to ne primijetim, uhvatim onaj njegov pogled beznađa, zatvorenog čovjeka, nekad ga čujem ujutro u kupatilu kako uzdahne kao da na leđima nosi sav teret ovog svijeta, koliko god da nađe žena sada uzalud mu je jer ja sam ona koja ga čeka na kraju dana-Debela, izobličena, napuhana, stara i uvenula žena koju nije pazio kako treba i sada je mora trpiti do kraja života ako želi da gleda svoga sina kako raste uz majku u normalnoj i sretnoj obitelji. Samo jednom je spomenuo da bi trebala možda s nekim porazgovarati ali pogledala sam tako da nije ništa više nikad rekao na tu temu. Između mene i mog muža je zid koji više ništa ne može srušiti a kriv je on i neka snosi svoju kaznu.
…Kad se vraćam kući svojoj ženi znam da ću je zateći na istom mjestu, u isto vrijeme, sa istom pepeljarom, ogromnim stomakom, masnom kosom, sinom koji spava u svojoj sobici i ona koja udaljeno gleda serije, turske po običaju, nečujno me pozdravi, na stolu ili u šporetu je nešto što je danas skuhala preko kurca kao i obično, masno, jako i presoljeno, pitam se radi li ona to namjerno, da li je moguće da ona sve ovo radi iz nekog hira a onda odbacim tu misao jer bi značilo da je duboko poremećana osoba. Ne može postojati osoba koja se izobliči u nekoga drugog samo da napakosti svom mužu ili bilo kome. Ili može? Jesam li nešto uradio nekada da je povrijedilo? Nije mogla saznati za moje male izlete sa kolegicom uvijek sam pazio na sve, nije ona taj tip, rekla bi mi, svađala bi se, tražila bi razvod i možda bi čak to pomoglo i vratilo interes za nas dvoje i naš međusobni odnos, seks i strast u vezi. Od nje nema odgovora, kad pričamo nemam osjećaj da me čuje, kao da je stranac, sjećanje na ženu s kojom sam se oženio postoji samo još u albumima, kasetama i nekim fotografijama koje uništava vrijeme. Kad na kraju dana legne pored mene i zapuhne me miris njenih jakih cigareta, hrane koju je kuhala danas, majice koju nije presvukla i kose koja je masna zapitam se tko je ona? Dođe mi da se okrenem i protresem je kao lutku i razbijem i izvadim iz nje to što misli, sanja i osjeća, nešto krije ispod svog tog sala, dima i masti. Dođe mi da je zadavim kao neprijatelja ali osuđen sam na nju, na neprijatelja koji se pojavio niotkuda iz žene koja je trebala biti moja mirna luka. Ona je neprijatelj. Neprijatelj u mom krevetu. I s tim se mora živjeti i na kraju umrijeti.