NEMOJ ME PRESTATI TRAŽITI
I tama ima svoje svjetlo
Treba ga samo upaliti podno obrisa mog vječnog sna
I podno sjećanja na moj poslednji treptaj
Mravcima skrivenim u mahovini koji su plakali u horu
Jer me nisu mogli probuditi i odgurnuti kad sam im tijelom srušio kruću
I olujom svog poslednjeg daha napravio od njih izbjeglice
Nazirem tužne kapljice kad ih sunovratiš ka zemlji
Kap, kap, kap…
Za tim zvukom idem i tu sam ti negdje Ja
Samo me nemoj prestati tražiti
I ako su prošla desetljeća
I neka prođu vijekovi i eoni
Ti i onom poslije tebe kaži da me traži
Jer samo pronađen opet ću biti onaj što sam jednom bio
Što je htio novi svemir graditi
Kako bi tebi što više zvijezda zapalio da ti osvijetle stazu
Kojom mrvonoga, lakonoga, bosonaga protrčiš
Kroz vrelu julsku noć
Spomenku plavi, zašto odlaze najdraži…
I kad sve što sam bio prah postane
Neka ostanu molitve
Jer samo tako ćutaću mir u vječnosti
Kojom sam se nevidljiv provlačio imeđu vriskova tvog srca
A nisam ti se mogao javiti bezglasan
Jer sam prestao da budem onaj koji sam bio
Kad sam mravcima dom opustošio svojim nevinim tijelom
Koje su mi sakrili i sad bestjelesan lutam
Jer ne umijem pratiti trag ni znak
Raspoznajem samo tvoje kap, kap, kap…
Zbog moje vječnosti
Zbog godova koji su okružili srce tebe
I onog poslije tebe
Ova će bezriječ značiti i ljubav važiti
I biće jedna priča
Samo me nemoj prestati tražiti
I dobro mila biraj Vodiča