Znoj! Ljepljiv i hladan. Samo u slučaju povišene tjelesne temperature dobar znak. S obzirom da u ovoj državi, ljepljivih dlanova i hladnih pogleda, nema povoljnih okolnosti, taj znoj je još jedan loš znak. Ono što sam vidjela bio je trenutak, a ispred i iza su godine. Godine duge, kratkog života. Moj znaj je strah!
Ništa nema svoj početak a sve smo bliže kraju. Živimo u državi, koja samo fiktivno postoji. Građani su izderali cipele dok su se borili za preživljavanje, ekonomija i privreda prate državu. Djecu nam obrazuju loši učitelji, ili ih uopšte ne obrazuju. Liječe nas loši doktori, dok su oni koji imaju besplatan lijek za naše bolesti odavno zatvorili vrata ove zemlje jer im “Hipokratova zakletva” diktira načela, a ne novac. Definicija medija nije za javnost i zbog javnosti, već za režim i zbog politike. Policija sklona mitu i korupciji u rangu sa onima koji su se trebali naći iza rešetaka. Svi su građani a seljak je primjerak za muzej. Jedemo plastični paradajz a ne znamo kako izgleda plastenik. Biramo sportiste po nacionalnoj opredjeljenosti i debljini očevog novčanika a ne po neospornom talentu. Idoli su nam plastične lutke, a nekada su nam slične lutke služile za igru. Politička elita masno naplaćuje naše siromaštvo. Što smo mi siromašniji oni su bogatiji.
Dobro došli u Bosnu i Hercegovinu!!! Državu u kojoj si manji što si veći, gluplji što si pametniji, gladniji što si sposobniji, prljaviji što si čistiji, tiši kad trebaš biti najglasniji!
Svijest o tome da sam suviše “mala” čini me paralizovanom kao većinu građana ove zemlje.Ali desio se trenutak kada sam poželjela da se pokrenem, i učinim nešto, ne za sebe, ne za djecu koju želim da imam, već za sve građane ove zemlje koji mjere kvalitet svog života, koricom hljeba. Govorila sam i za sve lutke na političkoj sceni, koji su negdje izgubili ljudskost bez želje da je pronađu. Onaj zapostavljeni dio mozga koji pokreće na akciju, se aktivirao i ljudi su se odlučili na život a ne preživljavanje. Zakoni se nisu smjenjivali već su se mjenjali. Čvrsti zakoni jedne države a ne zakoni koji se mogu prekršiti u svakom trenutku. Potrebno je krenuti od djece, jer su oni naša budućnost, ogledalo društva, ambasadori naše zemlje.
Našim učiteljicama mjesto je u školi a ne u lokalnim kafićima za vrijeme trajanja nastave. Naše učiteljice završavaju fakultete zato što znaju ne zato što mogu. U svakoj školi postoji direktor vrijedan te fotelje i tog mjesta, a ne direktor čiji ponos i garancija nisu djeca koja izlaze iz tih škola, već broj glasova koje je dobila njegova stranka i na taj način osigurano radno mjesto.
Naši ljekari znaju šta je život i borba za isti. Naši ljekari nisu politički orjentisani i ne služe politici, već nama, običnim, bolesnim građanima. Svi socijalno ugroženi imaju pravo na besplatan lijek i liječenje, ali doslovno besplatno.Bez bilo kakvih taksi i listi.
Mediji služe interesima građana. Oni su naš glas, naš preduslov za bolju budućnost. Zakon je definisan tako da je bilo kome ko je politički aktivan zabranjeno posjedovanje bilo kakvog medija. Novinari nisu glumci, oni imaju svoju profesiju, novinari nisu pjevači i oni imaju svoju profesiju. Novinari su za svoj rad obrazovani i na taj način služe javnosti, ne zatupljuju je. Objektivni su i realni, svako ispadanje iz takvog kolosjeka zakonom je kažnjivo.
Naši seljaci su ljudi koji se poštuju. Svakom seljaku koji svojom privrednom djelatnošću doprinosi uzgoju zdrave hrane, predviđene su solidne novčane naknade. Kupuje se domaće, a uvoz mesa i mlijeka je zabranjen. Mi smo prirodno bogata zemlja i koristimo svoje resurse. Novac se ulaže u našu privredu, a ne na kupovinu otpadaka koji svoje mjesto mogu naći samo na BiH tržištu.
Sportisti nisu zanemareni. Oni pjevaju našu himnu i drže ruku na lijevoj strani tijela. Talenat je ono što pobjeđuje a ne dlan koji može ponuditi više novca. Jednake mogućnosti za sve!
Konačno, ono najbitnije, ono što nas je dovelo na rub egzistencije, politička scena. Uzrok i posljedica svih naših problema.
Političke plate smanjiti 10 – 15%, u zavisnosti od funkcije. Političarima će ostati dovoljno, a novac koji se do tada trošio na njihove plate, izdvojiti na buđžet za zapošljavanje.
Zakonom regulisati PDV. Tačnije ukinuti PDV na sve namirnice koje su neophodne za preživljavanje. Brašno, hljeb, ulje, mlijeko i mliječni proizvodi. Ako do 2006. godine PDV nije ni postojao, onda je njegovo ukidanje na pomenute namirnice moguće.
Državne firme podići na viši nivo kao i zapošljavanje u istim. Osvrnuti se na “rad na crno” i raditi sve u cilju njegovog potpunog istrebljenja. Inspekcija će kontrolisati rad privatnika i reagovati na sve malverzacije, nepristrasno i potpuno u skladu sa zakonom.
Uvesti dječiji dodatak za porodice sa troje i više djece. U cilju povećanja nataliteta porodiljama obezbjediti novčanu naknadu.
Reagovati na političku korumpiranost i samovolju mirnim protestima. Građani mogu zahtjevati prevremenu promjenu vlasti, ukoliko ne odgovori na zadatke postavljene u političkoj kampanji. Buđžet za reklamiranje prilikom izbornog procesa regulisati zakonom. Svako odstupanje kazniti medijskom tišinom.
Zapošljavanje rodbine i prijatelja putem politike strogo zabranjeno. U firmi ne mogu raditi dva srodnika. Svaki konkurs raspisati u skladu sa zakonom i regulisati zapošljavanje po principu – JEDNAKA PRAVA I MOGUĆNOSTI ZA SVE.
Ovo je početak promjena. Prije svega TI NARODE OTVORI OČI.
Jedna ruka ništa ne može, ali hiljade njih može sve. U BiH važi zakon ćutanja i osakaćenosti.Niko nema prava da nam uzima a ne daje, niko ne može da diriguje ako ne pratimo ritam, niko ne bi diktirao da vidi da ostajemo nijemi na to.
Svrha jednog života nije ćutanje. Svrha života je govor i akcija. Svrha života je ubiranje plodova. Progovorite, reagujte na šamare, na oduzimanje životnih vrijednosti. Kaznite ih jer imate pravo, dosta je bilo kažnjavanja nas. Nemojte im uskraćivati glas, jer uskraćujete sebi promjene. Vi ne radite i niste plaćeni. Oni ne rade a mi ih plaćamo.Smanjite im plate a povećajte rad. Djela ne riječi, tražite ono na šta imate pravo i što vam je obećano. Protestujte ali ne rušite. Ljutite se ali bez gnjeva. Pišite transparente ali u granicama kulturnog. Udarajte vašim najjačim oružjem, riječima.
Narode moj, samo tražim od tebe da se izboriš za svoja prava. SVI MOŽEMO BITI NEKO KADA PRESTANEMO BITI NIKO! Postani neko, narode moj.
Riječi su prestale. Otkucao je trenutak u koji su stale moje zamisli. Vaš i moj znoj će biti vrijedan ako donesemo odluku!!!
Za konkurs: Da sam ja neko