Nedostaješ mi
Volio bih utonuti u tvoje oči
Boli to
Ne mogu te ni vidjeti ni čuti
Sve je komplikovano
I ništa ne mogu
Osim što mislim na tebe
Nekad mi se samo suze nakupe same
I plačem bez zvuka
I idem dalje a znam da nije dobro
Da žalostan sam
I eto kako to reći doktoru
Kome to reći i šta mijenjati
Ništa
Sve će ostati ili će sasvim nestati
Živimo u snovima
Vidim te i radujem se tome
Ali opet samo u svojoj mašti
Ništa ne možemo dijeliti
Nije ovo izašlo tek tako
To je potreba da dišeš sa nekim
Da dijeliš vrijeme i prostor
Da se smiješ
Šetaš
Gledaš iste prizore oko sebe
Ideš po kruh
Sve zaboravi jer nema ništa od toga
A tu je
Zato ćutim i pričam o svemu drugom
Jer valjda tako treba
U mom slučaju nije život ono što se hoće
Nego ono što se mora
I tako će ostati
A kako živjeti sa tim nije mi jasno
Znaš , to je kao da hoćeš voziti
A svo vrijeme umijesto gasa
Ti kao luđak pritiskaš kočnicu
E takva je to vožnja
I tako ja sa tobom komuniciram
Jer se bojim tvojih suza
Nadanja, sreće ali i nesreće
Sve je tu pomiješano i u igri
Zato moram ćutati i plesti neke druge mreže
Koje nemaju veze sa ovom pričom