Posljednjih dana razmišljam dosta o psihoanalizi, Lakanu, Slavoju Žižeku i stanju u našem društvu i politici. Moram vam reći da je stanje dosta depresivno. Društvo je depresivno jer je u neimaštini, nema viziju, nema nadu da će biti bolje, i gleda kako ga manje-više varaju i kradu zadnjih 20ak godina. Kada neko podigne glas, brzo se odstrani kao relevantan ili po nacionalističkom principu – izdajica, pacifista; ili se odstrani po principu nemogućnosti – NATO, Amerika i Rusija, kuva nam se sudbina u nekoj daljini, nekoj visini. Ubiše Rotšildi, ubi HAARP.
Slažem se da ne živimo u svijetu u kom je moguće voditi potpuno suverenu politiku – ne možemo to, to ne može više niko u potpunosti, ali to nikako ne znači da ne možemo uraditi ništa, da nam je sudbina zapisana i da moramo pustiti da nas NAŠE vlasti upropaštavaju iz dana u dan, iz godine u godinu i iz jednog mandata u drugi, treći, četvrti…
E sad kad znamo da možemo, preostaje nam pitanje: Kuda?
Odgovor na to pitanje nije jednostavan za objasniti, ali nije toliko komplikovan za reći šta treba da činimo. Isto kao kad ste kod doktora, pa vam on kaže kako treba da uzimate terapiju, ali jednostavno ne može da vam objasni vašu bolest u potpunosti, jer prosto niste učili medicinu i ne shvatate to. Ne jer ste glupi pa to ne znate, odlučili ste se za nešto drugo u vašem životu – ekonomista se, pravnik, programer, muzičar, glumac, prodavac i vodite svoj život i sklapate kraj s krajem… Svaki od tih poziva nosi obavljanje tog određenog posla u društvu i kad odete kod doktora nadate se da će on taj posao obaviti savjesno. Nekad u toj savjesti nažalost morate da učestvujete svojim novčanikom, ali terapiju pijete…
Na sličan način kao što se nauka bavila liječenjem nekih opakih bolesti, druge nauke su se takođe bavile odgovorima i terapijama na svom polju.
Dugo je u društvenoj nauci, pogotovo u modernim političkim naukama vladao stav o post-ideološkom društvu. Međutim, kontinentalna Evropska misao i tradicija koju je stvorila, se zadnjih nekoliko godina sve glasnije buni protiv apokaliptične vizije budućnosti, ili manjka bilo kakve vizije šta se dijelom sprovodi od strane vladajućih struktura, dijelom još uvijek brani u određenim konzervativnim intelektualnim krugovima, ali već i sve više u manjini. Dakle: Doktori za društvo dolaze do sljedećih zaključaka: Pacijent boluje od bolesti kapitalizma, bolest je stigla u posljednji stadij pred smrt pacijenta – prijeti nam ekološka katastrofa i pad Bruto Nacionalnog Proizvoda širom svijeta.
Trenutno se više ne vjeruje produktivno društvo, već u konkurentno društvo. Konkurentno samo po sebi podrazumijeva da je neko bolji od nekog drugog i da se dobit ostvaruje na štetu onog lošijeg – manje konkurentnog. Mi u toj trci nemamo šta da tražimo!
Dok se sve to dešava, dok pacijent umire a doktori stoje pored sa lijekom – pacijent se na Balkanu tuče sam sa sobom. Hrvatima prodaju Srbe četnike, Srbima Hrvate ustaše, i jednim i drugima Bošnjake ili muslimane – teroriste. I svi se prave blentavi na činjenicu da priča o četnicima proizvodi ustaše, priča o ustašama proizvodi četnike, a svi zajedno se boje ovog islamskog terorizma. OPŠTA LUDNICA! A gospodari izluđenog/ih i istraumiranog/ih naroda trljaju ruke.
I svi se boje, svi strahuju za svoju sigurnost i mole se svaki svom Bogu da ga ne snađu ona druga dva, a dok je ovaj u Crkvi/Džamiji – njegov spasitelj se bavi biznisom.
(ne)RADNICI SVIH ZEMALJA UJEDINITE SE! TITO JE MRTAV I NEĆE SE VRATITI!
Evo ako ne znate kako da se uredi država, a ne vjerujete Amerikancima i Rusima, imam ideju – hajde da poslušamo šta Evropski marksisti imaju da nam kažu – Šta doktori kažu koju terapiju da pijemo, ili evo mene pitajte.