Ima ovaj fejs zanimljivu naviku da mi stavi među news feed objave prijatelja mojih prijatelja koji su pročitali nešto kod prijateljevog prijatelja… Često mi smeta, ali s obzirom da ne kupujem novine, ne gledam dnevnike i sve informacije o svakodnevnim dešavanjima i nedešavanjima nalazim upravo na toj glavnoj stranici (ili buka portalu),desilo se da je do mene jučer stigao status jedne djevojke iz Banjaluke, koji me je proganjao ostatak dana…Dugo sam razmišljala o pročitanom, stavljala se u njenu kožu kad je vidjela, tačnije nije vidjela ono što je kao normalan i savjestan čovjek očekivala, a onda u mislima odlutah u oči djevojčice čiji se rođendan slavio i osjetih svu tugu, razočarenje, bijes i ogorčenost koju iko ko visoko vrjednuje i tuđe i svoje rođendane može da osjeti kada ugleda slike poluprazne ili polupune (kako vam draže) dvorane. Možda sam slaba na rođendane, možda sam slaba na djecu koju još nismo stigli da naučimo o podjelama, ovakvim ili onakvim, možda sam slaba što se to desilo u gradu za koji znam da ima mnogo omladine koja je spremna svojimprisustvom podržati različite akcije… Možda sam slaba što je u pitanju grad koji stoji uz moje ime i prezime u svim dokumentima, nekad kao blagoslov, nekad kao prokletstvo, grad koji je primio mnoge ”sa strane” pa umjesto da njima udahne bar djelić sebe, dopusti da oni njemu nametnu previše sebe… Evo tog statusa koji me je,uz svo prisustvo neosjetljivog Marsa u znaku, natjerao na suze:
”Bile xx i ja sinoć na S.-om rođendanu. Kupile dvije karte, kupile i jednu kartu za xx jer je bila spriječena da dođe. Prvo smo blago šokirane hodale po sredini dvorane Borik u kojoj je oko pola 9 bilo možda stotinjak ljudi. Uz komentare “hajde, možda ljudi čekaju Štuke” pokušale smo obe da opravdamo neprisustvo ljudi na koncertu. Izgovori kao što su “nedjelja je”, “hladno je”, “sutra se radi” – sve nije imalo nikakvog smisla. Žao mi je, ali zaista ne postoji opravdanje za Banjaluku. Ako smo ikad pali na ispitu ljudskosti, to je bilo sinoć. Da, znam da je dosta karata prodato u pretprodaji, ali to je bila simbolična proslava njenog rođendana. Zar je bilo teško pojaviti se na sat vremena? I znam da živimo u vremenu kad je 7 KM postalo ne tako mala suma, ali sjedite, stanite, čučnite i razmislite u posljednjih sedam dana jeste li svaki dan marku dali u nešto što niste morali? Želim S.-i da sljedeće godine ide na koncert Vrapčića i s klincima se zabavlja, zdrava i nasmijana. Kad već mi nismo mogli doći na njen koncert sinoć. I velika ljubav posebno za Štuke koje su po toj istoj hladnoći, u nedjelju došli u Banjaluku i odsvirali svoj najbolji koncert uz Dinu Šarana koji je otplesao svaku pjesmu i osmijehe drugih članova benda. I naravno, svaka čast frogovcima, Maji Tatic i Balkan Ekspresu. I neka sva djeca budu zdrava.”
Naježeni? Razočarani? Postiđeni? Ja sam bila sve to nakon čitanja. I još sam.
Jedna djevojčica, trogodišnje nevino i čisto biće imalo je rođendan. I pozvalo svoj grad na proslavu…
Trenutno prebivalište mi nije u BL i ne mogu suditi sa sigurnošću koliko je taj događaj bio najavljivan. Za utakmicu dviju susjednih država sam tačno znala kada, gdje i kako će se prenositi. Čak sam pozvana preko fejsa na taj event. Niko mi nije poslao pozivnicu za rođendan trogodišnjeg djeteta. Nisam vidjela slike sa te proslave na portalima. Ko zna, možda je više cool i socijalno poželjnije, ili šta već, biti na naslovnici sa zapaljenom zastavom, a ne nositi torte djeci bez roditelja, spasiti nekog zlostavljanog psa ili pomoći starijem da pređe ulicu. Možda više nije pristojno ustati u gradskom da sjedne neko drugi. Možda nije dozvoljeno pustiti nekog kome se žuri prije sebe u dugom redu. Ko zna? U društvu koje se oduševi kad neko od ”njihovih” pomogne nekom od ”naših” i danima to prepričava kao da je čudo neviđeno, sve je moguće.
Ako ste potrošili otprilike dvije minute svog života da pročitate ovaj tekst do kraja, potrošite još jednu da pronađete broj koji trebate pozvati da jedna djevojčica doživi da slavi četvrti rođendan sa svojim gradom, svojim drugarima, ljudima… Taj broj niti ime djevojčice ja neću napisati, nađite sami. Vaš izbor.