" Lezite, opustite se i pričajte o djetinjstvu ". Ova filmski stereotipna rečenica karakteristična za ljude koji se bave ljudskom psihom, daje prostora razmišljanju kako je djetinjstvo, ustvari, jezgra kompletnog ljudskog postojanja i društvenih odnosa uopšte. Sve što vidimo i doživljavamo su možda samo neke ekstenzije, nastavci i update-i. Dječije igre i jesu simulacija i priprema za stvari koje moramo, ili volimo, da radimo kad odrastemo. Dječaci voze autiće, igraju se puškama ili vrše popravke sa plastičnim alatom, dok djevojčice nose, presvlače i hrane lutke, nešto kuhaju u plastičnom posuđu i mini kuhinjama ili se šminkaju pred malim ogledalima sa lako perivim bojama u obliku ruževa, maskara i rumenila. Dobar dio tih dječaka i djevojčica nikad i ne odstupi od sterotipnog života koji im je na neki način, kroz igru, nametnut već u djetinjstvu i postaju dobri i poslušni gradani, sunarodnjaci i radnici, uvijek odani zemlji, narodu ili firmi čiji su dio – nosioci društvenih prilika i društvenih odnosa. Kako odrastamo, pojavljuju se i drugi oblici igara i druge vrste zezanja, u različitoj mjeri duhovitih ili štetnih po onog na koga se usmjeravaju. Kao primjer sličnih, izdvojio bih igrice u kojima jedan ili više dječaka, skoro pa po pravilu neurednijih ili lošijih daka, ili arogantni sin nekog gastarbajtera ili direktora, nekom dječaku manjem od sebe, koji mu djeluje i pristojniji i pametniji, postavlja takvo pitanje, da ovaj što god da odgovori, mora ispasti više ili manje glup ili smiješan. Primjeri takvih pitanja su:" Ima li većeg pedera od tebe ?", ili :"Šta bi ti više volio – da si budala ili da bogdo' nisi ?". Onaj pristojan dječak, ne ocekujući da postoje i oni koji to baš i nisu, pokuša odgovoriti, pa tako ispadne peder ili budala, a vrli pitac ispada, konačno, pametniji uz odobravanje sebi sličnih. Moja rahmetli nena je za djecu koja su, između ostalog, bila sklona postavljanju takvih pitanja imala izraz koji sam zapamtio – mraka. Tačnije, nije se taj izraz odnosio samo na djecu, vec na njihovu porodicu uopšte, a nena je te ocjene donosila na osnovu poznavanja roditelja, djedova i nena. Meni se činilo da ona te kvalifikacije donosi paušalno, olako i zapanjujuće tačno. Te titule su dobijali i imućni i siromašni,intelektualci i fizički radnici, vjernici i ateisti, pripadnici ovog ili onog naroda. Ja opet, želeći valjda da sam donosim zaključke, često je nisam slušao, pa sam nerijetko bio i žrtva te mrake u različitim oblicima, a nena bi na sve te moje jade samo razočarano upitala:"Jesam li ti rekla da se ne igraš sa mrakom ?". To je bio njen način. Kloni se mrake i ignoriši ih. Ako drugačije ne ide – bježi od njih. Često sam tako radio, kao i moji brojni drugovi i drugarice. Čim nam priđe neki agresivac ili destruktivac – mi ga otjeramo. Kad vidimo da ih prilazi više – na vrijeme odemo. Oni su , nerijetko, bili dovoljno pametni da shvate da nešto nije u redu sa njima. Tako smo, na neki način, od njih činili bolje osobe. Trebalo je proći puno godina da nekako značenje riječi "mraka", strpam u neku definiciju za vlastite potrebe. Mraka je znači, osoba ili grupa ljudi, koja ne podnosi tuđe znanje, pristojnost, rad i red. Spremni su učiniti sve kako bi postigli bilo koji način dominacije u zajednici, što uključuje trikove, fizičku silu, otimačinu, laž ili podmetanje razloga za sukob kako bi ostali neometani u ostvarivanju svojih namjera. U međuvremenu smo odrasli svi. Odrasla je i mraka i to ona najgora, nepopravljiva. Kao što nam je kao djeci, mraka postavljala pitanja, o kojima nikad i nismo razmišljali , isto nam rade i danas. Pitaju nas npr:" Da li ste za otcijepljenje Republike Srpske od nametnute BiH i pripajanje Srbiji ?", ili :" Da li ste za Bosnu i Hercegovinu bez entiteta i kantona?" Jadan čovjek odgovori, to se pokaže onom kojeg se to i ne pita, pa i jedan i drugi upitani, stvore sebi više neprijatelja, ili u vlastitom okruženju ili u onom drugom narodu. Naravno, većina odgovara tako da izabere neprijatelje u drugom entitetu ili narodu, objektivno, to je za pojedinca manje zlo, a mraka nastavlja po starom. Ovi sa više dostojanstva, znanja i volje, upitani na takav način, opet ispadaju budale kao i kod dječije pitalice, samo zato što su pristali da odgovore. Niko ne postavi pitanje u obliku: " Da li ste za samostalnost Republike Srpske ili za rigorozan zakon o ispitivanju porijekla imovine i zaplijenu imovine za koju se ne može dokazati zakonsko porijeklo?", ili : " Da li ste za Bosnu i Hercegovinu bez entiteta, ili za smanjenje primanja političarima i ukidanje finansiranja političkih stranaka i povećanje plata u realnom sektoru?". Siguran sam da bi potencijalni odgovori bilo daleko zanimljiviji. Sa tim se mraka čak ni ne šali. Ja sam, konačno, odlucio da poslušam nenu, makar i posthumno. Ne slušam mraku. Ignorišem ih. Tražim i srećem pristojne, vrijedne i poštene. Što ih više srećem, izgleda mi da nas je sve više. Osjećam se bolje. Vjerujem da ćemo postati svjesni da nas ima toliko da možemo otjerati mraku. Pa da živimo k'o ljudi. Onako kako već žive bilo gdje u svijetu oni koji su zbog mrake pobjegli. U velikom ili malom Šengenu, većem ili manjem entitetu, ili bez entiteta, kako god. Važno da se o tome dogovorimo I da to napravimo bez mrake. Pa da oni bježe odavde. A da nam se vrate svi pristojni i vrijedni koji su od mrake pobjegli. Za pocetak, moramo im reći:" Ne igramo se više sa vama mrako i prestanite se igrati sa nama !"
ZA KONKURS