Ne dam na tebe, bona.
Ni Suncu, kad jako prži, kad hlada, ni za lijeka, nema. Na glavu cu se pocaliti, ovu veliku, ali ne dam na tebe.
Ni vodi, hladnoj, dubokoj, ni svim stvorenjima koja prijete iz velikih dubina. Prijetila mi jednom, pa nek opet meni prijeti. Na tebe ne dam, nikada.
Ni vatri, znaš. Jednom mi i i ona prijetila, neka opet meni prijeti, samo meni, ali na tebe joj ne dam.
Ni vjetru, ledenom, ne dam. Ne dam da ti obraze štipa, ne dam.
Koliko god me bude, na svijetu ovom.
O rukama volim da ti pišem. Tvojim, više, a i svojim, jer tebi i pripadaju. Ruke, od svega na tijelu, srcu najdraže su. Lijeva, onako pravo iz srca, kao produžetak, u njenim venama, čini mi se, krv kola brže i puls jača je, bar duplo. Dešnjak sam, tako ispalo, al lijeva mi nekako posebnija, mada se čini beskorisna, jalova, samo za druge kese iz prodavnice. I desna, koja mi je jača, kojom vecinu stvari radim. Obje tebi pripadaju, obje te vole jednako, obje ti se raduju, objema fališ, do boli. Obje su, sada to znam, stvorene da te brane. I od Sunca i od vode i od vatre. Obje te grliše, obje ce te i grliti, zauvijek. Obje.
O Suncu ti, isto, volim pisati. I o vodi i vatri i o vjetru. Znaš koliko te znam gnjaviti, bilo da Toskanu spominjem, proljetno Sunce, dok vjetar ti kosu mrsi, bilo da prizivam more, samotnu uvalu što grli nas i mir nam daje, bilo da vatru sanjam, u kolibi, u uglu kako razigrana i vesela grije nas, a oko nas snijeg, duboki, januarski, a mraz prozore okovao. Znaš da mi osmijeh tvoj, uvijek lice krasi, smijem se baš kao i ti kad Sunce pogledam, a znam da i tebe, u tom trenutku, isto takvo grije. I kad se zagledam u rijeku, a znam da oči tvoje gledaju jednu drugu, na čijoj obali smo bili. I kad vatru vdim, osjetim toplinu njenu, ruke tvoje mi oko vrata, poput vatre tijelo žare. Znaš, ti sve znaš.
Neka nama i Sunca i vode i vatre i vjetra. Ako ikada, ako ikada pretjeraju, pa ti zaprijete, ja cu biti uz tebe, ja im ne dam na tebe. Nek te griju, nek ti žeđ gase, nek ti vjetar kosu mrsi, to im ne branim. A ruke…ruke moje ce i sanjati i bojiti svijet naš bojama najljepšim..i lice ti milovati..i pjesme ti pisati…i grliti, grliti, zauvijek.