Da bi se iz generacije u generaciju osigurala stabilnost populacije jednog društva potrebno je najmanje dvoje djece po ženi. 60-ih godina dvadesetog vijeka stopa nataliteta u svijetu je bila pet živorođene djece po ženi; a sa 2017. godinom ona je pala na 2,43 djeteta po ženi, što je blizu, prethodno rečenog kritičnog praga, od dvoje djece po ženi.
Rast stanovništva je od vitalnog značaja za svjetsku (ili državnu) ekonomiju. To znači, da više radnika gradi više kuća i proizvodi više roba, više potrošača kupuje više stvari i podstiče više inovacija, a više građana daju više poreza i privlači više trgovine. Prema procjenama Ujedinjenih nacija, očekuje se da će svijet do 2100. godine dobiti još 3 milijarde lјudi, što će vjerovatno biti maksimum. Ipak, pad stope nataliteta i starenje stanovništva će biti veliki problemi koje će se osjećati više na nekim mestima (državama, narodima) u odnosu na druga. Iako je u 2017. godini globalna (svjetska) prosječna stopa nataliteta (2,4) i dalјe iznad stope reprodukcije (tehnički gledano je 2,1 djeteta po ženi), otprilike u polovini od svih zemalјa ona je već pala ispod stope reprodukcije, što je značajan rast (pada nataliteta) u poređenju sa 1-om zemljom od 20 zemalјa kako je bilo prije, samo, pola vijeka.
Dinamika stanovništva ne mora biti sudbonosna za ekonomiju. Studija, koju je prošle godine napravila Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj, je pokazala da je za većinu glavnih ekonomija u periodu od 2000. do 2017. prosječni rast produktivnosti (u odnosu na čovjeka) bio važniji pokretač rasta bruto domaćeg proizvoda od rasta stanovništva ili promjene stope zaposlenosti. To, ipak, tokom vremena neće biti održivo (vjerovatno zbog automatizacije i robotizacije društva) jer, prema studiji OECD-a, relativni doprinos rasta produktivnosti razvoju za većinu zemalјa (razvijenih) vremenom opada. U nekim drugim zemlјama (nerazvijenim) previsoka natalitet, zbog većih troškova (potrošnje), može biti pokretač rasta BDP-a (npr. slučaj Kine i Indije u prethodnom periodu).
U SAD-u i dijelovima zapadne Evrope, koji tradicionalno privlače migrante, nizak natalitet se može nadoknaditi ublažavanje imigracione politike. Druge države mogu zadržati ili čak uvesti još drastičnije imigracione mjere. U tom slučaju njihova najprihvatlјivija opcija za odgovarajuću populacionu politiku stavlјa veliki teret na žene, na koje će se oslanjati ne samo kroz rađanje dece, već i sa njima popunjavati sve veće praznine u radnoj snazi.
Pokušaji država da upravlјaju rastom stanovništva (natalitetom) nije ništa novo. Populacionu politiku čine neposredne i posredne mjere i akcije koje sprovodi država u cilјu uticaja na broj stanovnika, kretanje stanovništva (prirodno i migraciono), njegovu strukturu i prostornu distribuciju. Već smo i ranije bili svjedoci populacionih mjera koje su nudile skandinavske zemlјe kroz stimulaciono plaćanje roditelјskog odsustva ili Kinesku nedavno ukinutu politiku jednog djeteta. Svaka od ovih mjera je bila relativno efikasna u postizanju zahtijevanog cilјa. Kod mnogih drugih država se uvlači osećaj hitnosti, pa čak i očaja u potrazi za načinima rješavanja postojećih negativnih populacionih trendovi.
Žena je, u nekoj društvenoj zajednici, jedan od osnovnih faktora populacione politike. Ona kroz biološke, društvene i ekonomske parametre ima najznačajniju ulogu u reprodukciji i rast nataliteta stanovništva Biološki žene su ograničeni fertilitetom (neplodnost, medicinske mogućnosti vještačke oplodnje, reproduktivni period života i dr.), društveni statusom žene (obrazovanje, rodna ravnopravnost i dr.) i ekonomski mogućnostima egzistencije nje i porodice – djece (u nerazvijenim – siromašnim sredinama djeca su proizvođači, dok u razvijenim – bogatim djeca su potrošači, stimulacija porođaja, porodiljsko odsustvo, dječiji doplatak i dr.).
Za četiri zemlјe (Francuska, Kina, Saudijska Arabija i Nigerija), koje su u nekim populacionim i ekonomskim aspektima bile drugačije i predstavljale su određene karakteristične grupe, u tekstu su prikazane ove demografske i ekonomske promjene (kada je u pitanju faktor žene).
Dakle, globalno (svjetski) gledano žene imaju prosječno 2,4 živorođena djeteta. Pojedinačno pojedinačno Francuska ima 1,9, Kina 1,7, Saudijska Arabija 2,4 i Nigerija 5,5 živorođene djece po ženi.
Prosječno učešće žena u radnoj snazi u svijetu je 53%. Pojedinačno Francuska ima 68 %, Kina 72%, Saudijska Arabija 24% i Nigerija 52% žena u radnoj snazi u dobi od 15 do 64 godine.
Zarade žena u većini zemalјa svijeta su manje od dvije trećine muškaraca. Pojedinačno zarade žena kao udio zarada muškaraca je 70% za Francusku je, 60% za Kinu, 24% za Saudijsku Arabiju i 62% za Nigeriju.
Većina žena je pismena, ali je u nekim zemlјama pismenost žena i manja od 50%. Stopa pismenosti za žene starije od 15 godina pojedinačno je 98% za Francusku, 92% za Kinu, 92% Saudijsku Arabiju i 42% za Nigeriju.
U Francuskoj su žene dobile biračko pravo tek 1945., i nakon toga su brzo stekle sva prava i status. Sada sa primanjima su blizu pariteta muškarcima i u prosjeku su visoko obrazovane. To je dijelom i zbog raznih socijalnih davanja, kao što je svakodnevna briga o djece od strane države, kroz ustanove zove jaslice, koje prihvataju bebe u dobi od 3 mjeseca.
U Kini su ograničenja veličine porodice i kultura žene koja radi, zadnjih desetljeća, doveli do naglog pada stope nataliteta. Nedavna represija nad polnom diskriminacijom zabranjuje poslodavcima da pitaju žene o njihovom bračnom statusu ili statusu materinstva, što je, kako populacija stari, korak za zadržavanje žena na radnom mjestu.
U Saudijskoj Arabiji, kulturno ograničenom kralјevstvu bogatom naftom, žene imaju stopa učešća u radnoj snazi među najnižim na svijetu, tako da one imaju i malu ekonomsku moć. Kako je zemlјa postajala bogatija, sa tendencijom povećanja životnog vijeka i smanjenja veličine porodice, stopa nataliteta je pala skoro na stopu reprodukcije.
Nigerija, i njene subsaharske susjedne države, će u narednim decenijama, sa svojom visokom stopom nataliteta, doprinijeti većem neto povećanju svjetske populacije. Ishrana, obrazovanje i zapošlјavanje ovog sve većeg broja stanovništva biće teški. Zakon o rodnoj ravnopravnosti i jednakim mogućnostima od njegovog uveđenja 2010. godine u nigerijskt senat do danas je stopiran.
Dakle, za demografske probleme nekog društva postoje tri rješenja: žena, žena i samo žena. Države i narodi, koji imaju, naročito, izražen problem nataliteta (među njima i naši) i koji, čak, vodi do njihovog potpunog nestajanja, možda, jedinu šansu imaju u povratku u matrijarhat. Ali, mi imamo Brnabićku, Cvijanovićku, Majkićku i mnoge druge žene? Da, imamo ih, ali njih muškarci biraju, vjerovatno s nekim posebnim razlogom.
Izvor podataka: Bloomberg_Businessweek