Našao sam te na kaldrmi
na kojoj su kočije starih pjesnika
izgubile kajase.
Imala si toplu riječ
za srce u magli
Dan je prošao kao sahrana
dedinog kuma…onako,
izdaleka,kao izvanji rod
kao tetak na kafi…
Dugo sam bos koračao
pustinjom
rukujući se sa bodljama
koje liječe nedostajanje
Našao sam te kako miluješ samoću
u naramku
umjesto mačeta
dok mi drhtaj brade lomi zube
Našao sam te mirnu
kao morsku površinu
koja ne sluti cunami
u mojim očima
Našao sam tvoje pjesme mom imenu
kalendare sjećanja
gradove u kojima smo se voljeli
Našao sam..
kada si me prvi put ljubila …
i kada si drugi put
došla da me ubiješ…
A bio sam ti Zabranjeno Ime
u kanjonima vena na desnoj ruci
koju si voljela
do one noći !
Tvoji blogovi
moje pjesme..
Tvoja nadanja
moj bol .
Našao sam te,lane moje,
u hiljadama pokušaja neumiranja
dok si poslijednju infuziju
nudila opstanku
umornih obrva boje nevjerice.
Našao sam te dušo moja
kada imaš pravo
da me ne voliš !