<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

NARCISOVA POHVALA LUDSTI ILI BOŽANSTVENA KOMEDIJA

U svjetu gdje je sve novac nema čovjeka nego je najeftinija potrošna roba koja se zove nacionalno biće ili stvar. Živjeti u laži je propas i za pojedinca i za društvo.

05. juni 2021, 12:00

U RS svaki vakconisani će dobiti 100 km jer im je majka Srbija poklonila vakcine a druga majka ne bi da sakrije tih 100 km koliko koštaju vakcine pa će ih dati svojoj djeci. To me podsjeti na mog djeda koji je imao dvoije žene a moja mati dvije majke pa kao žena nije nikada pristala na poliganiju.Onako kao plemkinja, dakle kćerka plemića, smatrala je to ponižavanjem njene prave majke. A onda najednom na, joj dodži tobe (yootobe), nadžem  Zukorliča kako objašnjava srbima da im je bilo bolje pod tucima, ko biva bili su manji porezi. Diveči se akademskom idiotizmu savjest mi se sjeti onoga što sam naučio u Titovo vrijeme.Nije bitno ko je to rekao nego ša je rekao. Onda shvatim da to što neki akademski idiot priča nije tema nego je tema da je srbima bilo bolje pod Turskom okupacoijom.U krajnjoj instanci i to možda nije bitno jer i jedno i drugo plemstvo ili vodje plemena te posmatraju kao roba ili potrošnu stvar koja im služi dok im treba. Shvatim da U svjetu gdje je sve novac nema čovjeka nego je najeftinija potrošna roba koja se zove nacionalno biće ili stvar.

Islam je moja tradicija i kultura koju su njegovale generacije zato se stalno pitam vjeruju li ove naše hodže u Boga. Ta kultura ili tradicija koju sam naučio od majke je da mržnja ubija onoga koji mrzi i da voljeti treba radi sebe.A onda sam to našao i kod jednog značajnog svjetskog pisca kao i filozofa koji kaže da živjeti u laži je propast.

Da.Živjeti u laži je propas i za pojedinca i za društvo. Prije više stotina godina napisa Erazmo Roterdamski  «Pohvalu ludosti» da je čitaju oni koji to žele a Dante Aligijeri «Božanstvenu komediju»

Izgeda da se oni čitaju samo u  tajnosti jer su izdajnici ili anam oni.A mi kao Narcisi hvalimo ludost prolazeći kroz pakao,ali nikao da dodjemo do čistilišta i raja.Ili smo možda kao božanska bića kao i Tatntal osudjeni nam muke. A neše muke su nesposobnost razmišljanja.Je razmišljam dakle jesam ili ne razmišljam dakle nisam.

Zlo je postalo normalnost več odavno a kada pogodi nas onda se čudimo. Odavno som zatvorili oči i poklopili uši  Zto smo kao ona djevijka kojoj je majka rekla čuvaj obraz a ona se vratila trudna.Kada joj je majka rekla što nisi čuvala obraz ona reče da je ruke držala na obrazu.