Odrastanje u Mostaru samo po sebi jeste drugačije od odrastanja u drugim krajevima bivše Jugoslavije. Mostar jeste grad koji ima dušu i jednu ikonsku čestitu posebnost . Sa razlogom se kaže da su Mostarke najlepše žene, da su najvrednije domaćice , najbrižnije majke i najodanije supruge. Mostarci su solidarni jedni prema drugima, upućeni su jedni na druge i otvoreni su da kažu, i da jasno izraze da su ponosni na svoje sugrađane. Tokom proteklog perioda od dve nedelje svakodnevno sam dobijala poruke povodom intervjua koji sam uradila sa gospodjom Bobom Trifunović. Naviše poruka sam dobila uprvo iz Mostara od ljudi koji su ponosni na Bobu Ivković Trifunović majku Sergeja i Baneta Trifunovića i suprugu Tomislava Trifunovića. Čitaoci naravno iz svih krajeva bivše Jugoslavije su prepoznali kvalitet, iskrenost, mudrost, humor, dobronamernost i znanje i poželeli su da pročitaju još jedan intervju i naruče Bobine knjige poezije, da dobiju informaciju kako do knjiga mogu doći, poželeli su da vide veći izbor ručnih radova, pokazali interosovanje da iste kupe ukoliko je moguće. Poslali su mi utiske posle čitanja intervjua sa pitanjima za ovaj intervju i jasno su napisali šta bi želeli još da znaju o Bobi Trifunović. Ja sam zbog svega toga pozvala gospodju Trifunović, prosledila joj veći deo poruka koje su mi stizale i zamolila je da uradimo još jedan intervju kako bi napravile još jednu priču o njenom životu koju čitaoci žele da vide. Odabrale smo većinu pitanja koja su pristigla, a ona druga koja se ne nalaze u ovom intervjuu ostavile smo za period kada bude izašla Bobina treća knjiga poezije te ćemo tim povodom obaviti još jedan razgovor .
Dok ne izađe treća zbirka iz štampa prve dve zbirke poezije “Samotna jutra” i “Hercegovka” pesnikinje Bobe Ivković Trifunović kao i njene divne ručne radove možete naručiti direktno od autorke od 09-17h na sledećem broju telefona 064 382 1 485 a po ceni od 300 dinara ili pet bosanskih maraka, dok cena ručnih radova zavisi od samog rada, konca ili vunice koji se koristi i modela koji se izrađuje.
Olja : Da li ima mogućnosti da se kupe vaši ručni radovi? Jedno od pitanja koje sam dobila od više čitaoca jeste i to kako mogu da dodju do vaše knjige?
Boba : Naravno da mogu i moji ručni radovi da se kupe na isti način kao i knjige, a to je da me pozovu na broj telefona koji ima Olja Petrović ( koja je i radila ove intervjue ) .
Olja : Kome ste napisali prvu posvetu na knjizi?
Boba : Prvu posvetu na mojoj knjizi sam napisala jednoj mojoj školskoj drugarici.
Olja : Kada ste bili poslednji put u Mostaru?
Boba : Posljednji put sam bila u Mostaru prošle godine sa Kruševačkim pozorištem.
Olja : Dosta Mostaraca je pročitalo prethodni intervju da li ima izgleda da se napravi promocija knjiga u Mostaru?
Boba : Imam namjeru da napravim promociju knjiga, a i ponekog ručnog rada u Mostaru, ali kada mi izađe i treća knjiga.
Olja : Koji je vaš životni moto?
Boba: Moj životni moto je : ljubav i rad, sve što radiš radi sa ljubavlju, radošću i ono što možeš danas, ne ostavljaj za sutra.
Olja : Sergej je snimio film Ajvar prošle godine a uveliko se u krugu umetnika priča o vašem ajvaru za koji mnogi tvrde da je najbolji, da li možete da otkrijete recept, kako se pravi najbolji ajvar?
Boba : Recept za ajvar: Potrebno je : 5 kilograma očišćenih paprika, 2 kilograma patlidžana, 7oo decilitara ulja.Proces spremanja : Bariti paprike očišćene u 3 litra vode, 2 kašike esencije, šolja od bijele kafe šećera, isto soli, ulja otprilike – to bariti 7 minuta (od kako provri). Patlidžane ispeći u rerni, oguliti, ali ne baš skroz i staviti da se ocijedi do sutradan, kao i papriku cijediti do sutradan. Tada sve samljeti, pržiti u podmazanoj šerpi. Polako dodavati 7oo grama ulja (pržiti nešto manje od 3 sata), a pred kraj prženja dodati 25o grama šećera i soli po ukusu.To u teglama u toploj rerni treba da prenoći a sutradan povezati tegle.
Olja : Jedna dvadestčetvorogodišnja devojka mi je napisala da ljudi kao Vi trebaju češće da se pojavljuju u medijima jer vas vidi kao uzor mladjim generacijama, takve poruke svakako danas predstavljaju divan kompliment jer sve šta ste postigli zaista neizmerno vredi. Kako vi reagujete na takve komplimente i šta bi takvim devojkama rekli, savetovali, poručili?
Boba : Zahvaljujem se srcem toj djevojci na komplimentu i želim joj sve, sve najbolje u životu.
Olja : Sergej i Bane ostavljaju utisak da su potpuno različiti, čak navijaju za različite fudbalske timove da li oni imaju nekih sličnosti koje mi ne primećujemo dok ih gledamo na velikom platnu?
Boba : Sergej i Bane – od istih roditelja , ali su različiti. Uostalom, svako je od nas jedinka za sebe.
Evo jedne moje pjesme o toj različitosti ( Toma i Ja ) :
I S T I
Ja volim crvenu
on plavu,
ja volim ružu,
on lalu.
Ja volim komediju,
On dramu,
Ja volim dan,
On tamu.
Ja volim tebe,
on sebe,
ja volim šalu,
on priču,
ja volim tetku,
on čiču,
ja volim ples,
on čašu,
ja volim muziku,
on različitost našu,
ja volim kući,
on kafanu
I divno se slažemo
tako „isti“
u svakom našem danu.
Olja : Tokom života ste živeli u više gradova, koji najviše volite?
Boba : Što se gradova tiče, najviše volim moj rodni grad , moj Mostar , a sada i ovu kuću sa okućnicom u Jagodini.
Boba : Sada u Jagodini najbezbrižnije živim.
Olja : Sta je po vama najvažnije za stabilan brak i njegovo očuvanje?
Boba : Za stabilan brak pored ljubavi koja se istina ipak mijenja, potrebno je veliko razumijevanje i još veće praštanje. Oprosti, da bi ti bilo oprošteno. Svi mi griješimo, namjerno ili ne, ali griješimo, jer sveci ne hodaju zemljom.
S R E Ć A
Plakala sam mnogo
I ne mogu više.
Od suza mi se cijelo
tijelo pomelo.
Ostanite praze moje očo
kad vas molim
očuvajte tijelo.
Sačuvajte i noge i ruke,
dušu, srce, grudi, a i glavu
da ne bude više nikad buke
da osjetim i ja sreću pravu.
Stanite kiše, a sunce neka grane
i ogrije nas sa svake strane,
a potočić žuboreći teče
i u toj sreći da se spušta veče.
Odlazimo mi u krevet sami.
ali nam duša i srce
nisu više ni u kakvoj tami.
Glava pjeva, a srce je prati,
dušo moja, stigli su ti
opet sretni sati.
Ž U T A M R LJ A
Žuta mrlja na mene pala
I tu ostala
ostala da mi dušu jede
i od nje da mi rastu sijede.
Što si na me pala
mrljo žuta
Odlazi sa mene bilo kuda,
možeš tu, preko puta.
Ali, ne na ljude, jer će
od tebe mnogo teško da im bude
u neku rupu uđi
i tu ostani.
Ne izlazi iz zemlje nikada više,
jer bez tebe se ljudski diše,
i osmijeh padne
i pjesma neka
i zato u rupi ostani dovijeka.
K A D A O D E M
Kada ja odem
na drugu planetu
nikome neću nedostajati
na ovome svijetu,
ni tati, ni mami,
jer su oni odavno
zajedno tamo gore
i nisu sami,
ni braći, ni snajki,
jer mi život sa njima
nije nikada bio
kao u bajki,
ni komšiji nekom,
ni prijatelju dalekom.
Mili moji su se raštrkali
kud koji,
neko u Italiju,
neko u Španiju,
neko u Ameriku,
neko u Kanadu,
neko na Grenlandu,
a neko je ipak
ostao u „Lipovom ladu“
uz čašu vina
utoliće tugu
i ubrzo naći neku drugu.