Najmanje Normalan
Svakoga dana neki tata pošalje sina po cigare i po novine. Dok sin ide po novine, tata leži u dnevnoj sobi držeći daljinski upravljač u ruci, sa pogledom usmjerenim prema jednom čudnom stvorenju zvanom televizor. Živopisne slike, lijepi voditelji i voditeljke, najčešće mu privuku pažnju, ali ako pažnja zastane barem deset sekundi, tata će zagristi. Tema je sigurno neka skandalozna situacija, neka ekskluziva, koju samo taj medij u tom trenutku prenosi i sama ta činjenica izaziva ushićenje tatinog mozga, željnog novih „informacija“ . I dok sin kuca na vrata, tata je zauzet, mama domaćica sa osmijehom prilazi vratima i pušta svog sinčića u kuću, koji je donio tati cigare i novine, ali tata ne reaguje jer mu je pažnju odvuklo to čudno stvorenje zvano televizor i informacije sa njega.
Nakon što je zapalio cigaru, nervozan zbog nekog lopovluka o kojem sluša, slučajno ugleda bombastičan naslov u novinama. Ipak odluči da pregleda vijesti sa TV-a, pa sve više burno reaguje na informacije, a žena domaćica prateći iz kuhinje muževe reakcije na vijesti, počinje da se suosjeća sa svojim mužem i prokomentariše cijelu situaciju pretežno sa rečenicom : „Bože sačuvaj, šta rade“.
Nakon ispušenih nekoliko cigara, tata konačno uzima u ruke hrpicu papira sa specifičnom aromom, u kojoj je primjetio bombastičan naslov. Čitajući tako sve više je nervozan, ili možda pod stresom, što je još gore, jer se stres u čovjeka vrlo često uvuče, a da to čovjek i ne osjeti i tako se nagomilava iz dana u dan, a sinčić bez obzira na sve, iz dana u dan donosi tati cigare i novine.
Tata, a posebno mama nisu svjesni, da možda te vijesti nisu tačne, da ih možda neko kreira kako bi obmanuo upravo njih, obične građane ili seljake, a sve to za svoj lični ili neki drugi pohlepan i zao interes.
Više zbunjen
Koliko je tamno medijsko nebo iznad BiH?
Posmatrajući ponašanje medija, posljednjih godina, ozbiljno sam počeo razmišljati o tome da ih uporedim sa onim ratnim periodom, kada su se pojavljivale razne "Riste Đoge", koji su o ratnim dešavanjima lagali svoj narod. Nas koji smo granatirani nisu mogli slagati, jer smo bili svjedoci da neko po nama baca granate i puca snajperima. Svi građani drugih država su imali priliku da odaberu više verzija medijskih naslova, članaka, priloga o tome kako neko po nama, koji smo žrtve agresije i jedini svjedoci svega toga, baca granate i ko je taj što ih baca. Bio sam tada dijete, ali moj želudac je teško podnosio priloge Riste Đoge, koji je tako sočno lagao na tadašnjim dnevnicima, koje ponekad uhvati iskrivljena antena. Nisam mogao vjerovati, da neko ko se pojavljuje na ekranu tog čuda, zvanog televizor, može lagati i samo lagati, biti nečiji pijun. Već tada su mi se gadile takve pojave, a imao sam nekih 11-12 godina.
Da li je sinčić koji danas nosi cigare i novine svome tati uopšte svjestan onoga šta se dešava oko njega i da li može procijeniti ko to laže javno, ili bi lakše shvatio ko ga laže, da se zadesio u vremenu kada je mogao biti svjedok kad neko snajperom ili haubicom gađa njegove komšije i ruši zgrade u komšiluku, koje je vrijeme teže, ovo ili ono?
Najviše lud
Prošao je rat i to prije 15 godina, pomislio sam da se takve ljigave stvari neće više dešavati, ali čini se da sam se prevario i da je danas još gora i zamršenija situacija po pitanju medija. Naime, naš narod danas ne može biti svjedok nekih dešavanja, jer ona ne dolaze u obliku granata i snajperskih metaka, niti se od tih dešavanja moraš sakriti u podrum, sklonište, svjestan da ti od njih prijeti opasnost. Čak na protiv većina naroda formira svoje mišljenje na osnovu novinskih natpisa i dnevnika. Mnogima je sav izvor informacija i cijeli Svijet sveden na krug od TV-a do trafike, na kojoj kupuju novine. Tu dobijaju informaacije od onih, kojima vjeruju jer su ti ljudi za većinu naroda pošteni i odgovorni u svom poslu, jer se javljaju iz hrpe papira sa specifičnom aromom ili iz čuda zvanog televizor.
Što je najgore, niko ne progovara o tome kako neko preko svojih medija obmanjuje javnost. Svi obrazovani i stručni ljudi, pa i sami novinari svih medijskih kuća svjesni su koliko je crnog snijega palo iz tamnih oblaka medijskog neba u BiH, ali niko neće da reaguje, da kaže DOSTA! lažima i obmanama. Zar je taj začarani krug laži i obmana toliko strašan i toliko moćan da svi koji imaju materijala da mu se suprotstave ipak ne smiju dići svoj glas, jer se plaše za svoju vlastitu sudbinu ili su svi stručnjaci ,i oni koji su kompetentni, upali u ralje kriminala i korupcije pa im odgovara da mediji od naroda prave majmune i budale, kako bi se moglo sa tim majmunima lakše manipulirati!?
Vrijeme je da novinari stanu na stranu naroda!
