.
Svako u sebi nosi ljubav prema mjestu gdje živi. Takođe, nosi i ljubav prema svom rodu. A ljubavi su veoma snažne emocije koje opiju ljude, pa se oni ponašaju iracionalno. Zbog njih su čak spremni ginuti i ubijati. Početkom devetnaestog stoljeća romantizam je potencirao slobodu osjećanja, pa su se emocije prema svom rodu počele intenzivno upotrebljavati i zloupotrebljavati. Tada su stvarane prve nacije, a ove emocije su definisane kao nacionalna osjećanja. U početku se nacijom smatrala grupa ljudi koji imaju ljubav prema pripadnosti nekoj grupi i mjestu življenja. Kasnije su nacionalna osjećanja izražavana u vidu lojalnosti nacijii, ponosom zajedničkom kulturom ili društvenim institucijama. O moćima nacionalnih osjećanja govori to da su njihovom upotrebom i zloupotrebom nastajale i nestajale države, vodjeni ratovi, ubijeni milioni ljudi…
U malim količinama nacionalna osjećanja su društveno korisna i u vidu rodoljublja se mogu koristiti kao motiv za rad u korist zajednice. Kada su tako upotrebljene, ove emocije prijaju, daju osjećaj moći, motivišu, baš kao alkohol u malim količinama. Takodje, pretjerana upotreba nacionallnih osjećanja ima isti efekat kao pretjerana količina alkohola: opijenost, nekontrolisano ponašanje, vrijeđanje drugih, opasnost po sebe i okolinu…
Upotrebe i zloupotrebe nacionalnih osjećanja mogu se podijeliti u četiri grupe.
- 1. Intenzivna upotreba nacionalnih osjećanja
Intenzivna upotreba nacionalnih osjećanja se javlja u više oblika, koja se prema intenztetu korištenja i posledicama koje izazivaju, mogu razvrstati na nacionalizam, šovinišam, fašizam, rasizam… Svi ovi oblici su opasne psihopatološke pojave, koje donose devijaciju sopstvene i društvene svijesti. I sve vode u samoljubje koje preraste u mržnju prema drugima.
Kao što se alkoholizam smatra bolešću, bolešću treba smatrati sve oblike zloupotrebe nacionalnih osjećanja. Za razliku od alkoholizma ovo su zarazne bolesti. Često se pojave u vidu epidemije i veoma brzo oboli cijela nacija. Epidemija se lako prenese i na susjedne nacije. Ove bolesti mogu imati smrtne posledice po oboljelog pojedinca, naciju i druge nacije u blizini. Od njih kao i od alkoholizma, patnju ne osjeća oboljeli, već pati okolina. Oboljeli, nisu svijesni svoje opijenosti, postupanja i mržnje prema drugima, pa najčešće poriču svoje oboljenje, baš kao što pijani alkoholičarti poriču svoju opijenost.
Nacionalna osjećanja najčešće zloupotrebljavaju političari, za svoju korist ili za interese države. Ako pretjeraju cijelo društvo zastrani u nacionalizmu. Tada nacionalizam počne upravljati narodom i državom, kao što velika količina alkohola upravlja čovjekom.
- 2. Umjereno upražjavanje nacionalnih osjećanja
Umjereno upražjavanje nacionalnih osjećanja se naziva rodolublje. Ono se često pogrešno poistovjećuje sa nacionalizmom. Za razliku od nacionalizma rodoljublje može biti društveno korisno. Rodoljubi ne zloupotrebljavaju ljubav prema svojoj naciji. Oni svoju emociju ljubavi nose u sebi i trude se da pruže svom narodu sve što mogu, ne gledajući lični interes. Pri tome ne mrze nikoga i dopuštaju svakome da voli svoj narod. Paze da njihova nacionalna osjećanja ne ugroze drugoga.
Jednako kao što je moguće popiti jednu čašu i ne biti alkoholičar, moguće je voljeti svoj narod i ne biti nacionalista. Dovoljno je znati granicu umjerenosti i rodoljublja. Ali tu granicu nije lako definisati, ona je individualna, jer neko može popiti litru a neko je poslije čaše pijan. A zbog nedefinisane granice se ne zna što je rodoljublje a što nacionalizam.
- 3. Apstinecija
Kao što postoje apstinenti od alkohola, postoje apstinenti u ljubavi prema svom narodu. Oni nemaju osjećaje ljubavi prema svom rodu, ne žele ih i potiskuju. Sebe nazivaju gradjanima, stanovnicima svemira, kosmopolitima… Ne želeći se dovesti u nikakvu vezu sa zlom nastalim zloupotrebama nacionalnih osječanja, oni se odriču svoje nacije i veze sa svojim precima. Međutim, svsrtavajući sebe u gradjane, nesvjesno se svrstavaju u grupu koja se po teritoriajlnom ili državnom pripadanju može smatrati nacijom.
Bilo kakva apstinencija nije dobra. Ne bih preporučio nikome da ne proba čašu dobrog vina.
- 4. Ljubav prema tuđoj naciji
Ima i onih koji ne vole narod iz koga potiču ili više vole neki drugi čijim se pripadnikom smatraju. Isto kao što neki vole susjedovu rakiju više od svoje. I kao što se sa susjedovom rakijom lako pretjera, lako se pretjera i sa opijanjem tudjim nacionalizmom.
Mislilo se da će čovječanstvo trajno pamtiti zlo koje je pretjerana upotreba nacionalnih osjećanja u svim najgorim oblicima napravili sredinom prošlog stoljeća. Međutim, iako su na prostorima J ugolavije pobjedili kosmopoliti i rodoljubi, iako su njihova djeca odrasla u sistemu gdje je nacionalizam bio tretiran kao krivično djelo, trebalo je samo nekoliko političkiih govora da se zakleti kosmopoliti opiju nacionalizmom i naprave zločine. Nažalost, to pokazuje da se nacionalizam ne može uništiti, kao što se ni alkoholizam nije mogao iskorijeniti kroz vijekove. Zakonska zabrana nacionalizma i zakonska zabrana alkohola ne pomažu. Ljudi vole pijanstvo, a svi ne mogu kontrolisati svoje opijanje.
Kao svaka ljubav, nacionalna osjećanja su dio intime od koje se ne treba stidjeti, ali koju nije pristojno javno isticati. Samo pijani javno ističu svoju intimu. Sa druge strane ničija intimna osjećanja ne smiju biti predmet kojim se bavi javnost. Jedino takvim odnosom pojedinca i društva čovjek može biti slobodan. Ali svaka sloboda mora biti ograničena slobodom drugih, što znači da slobodna upotreba nacionalnih osjećanja ne smije nikoga ugrožavati.
Zato, svako treba biti svijestan svojih i tuđih nacionalnih osjećanja i ne smije dozvoliti da se ona zloupotrijebe.Treba biti kosmopolita prema drugima i rodoljub prema svojima. Biti građanin rodoljub. Jednako kao što treba znati uživati u čašici za svoj gušt, pazeći na svoje i dostojanstvo drugih.
Marin Čaveliš