Vrlo često su me drugovi, kolege i poznanici, poznavajući moj društveni aktivizam, propitkivali o drugu Titu, doživotnom predsjedniku, lideru, Josipu Brozu Titu, zatim o tekovinama bivšeg režima, da li ga smatram totalitarnim ili idealnim, da li je komunizam utopija i kakve sve to veze ima sa današnjim SDP-om BiH, i zašto se ježim na obilježavanje određenih datuma i obljetnica iz „prethodnog sistema“. Bilo im je čudno zašto ja, kako oni vele, zakleti komunista ne nosim, npr. u svakoj mogućoj prigodi, partizanske kape, majice sa likom i natpisima o Titu, bivšoj državi, značke, šalicu za kafu i drugu ikonografiju.
A ja, svakog od njih, upitam, zašto oni to čine ili se groze ako to neko drugi čini. Valjda smo u demokratskoj državi, slobodnoj, suverenoj, gdje su zagarantirana ljudska prava i slobode. Tada dobivam oprečne odgovore. Jedni mi kažu da, prema nekoj njihovoj „vagi“, nisam pravi komunista, jer ne podržavam lik i djelo druga Tita, da sam „lažnjak“, kako veli jedan moj partijski drug, dok drugi tvrde da sam itekako „zaljubljenik“ druga Tita, samo onaj perfidni, tihi, sustavni. Koje opservacije!
Istina je negdje na sredini, al’ je pitanje šta je sredina. Sredina je, nažalost, nepoznata običnim smrtnicima, samo teorija, te je kao takva nedostižna. Ono što nam ostaje jeste vječito nastojanje da je otkrijemo, da se približimo. Nikada neću slijepo prihvatiti idealiziranje ličnosti, lika, djela običnog smrtnika, jer je običan smrtnik, i ništa više. Cijenit ću ga, prema staroj mudrosti, po njegovim djelima, a ne riječima. Zato Josipa Broza Tita, doživotnog predsjednika bivše Jugoslavije, karizmu, lidera cijenim isključivo po njegovim djelima. Za mene, glavni i najveći rezultat njegova djelovanja jeste da ja živim u svojoj domovini, neovisnoj, suverenoj Bosni i Hercegovini, zajednici svih dobrih ljudi koji žele dobro sebi i drugima. Najveći rezultat djelovanja „druga“ Tita, iako to nikada neće priznati današnji „dušebrižnici“, jeste sadašnja neovisna i suverena Bosna i Hercegovina, u svome ZAVNOBiH-skom trokutu. I tu moja priča i stav o „drugu“ Titu prestaju. Sve drugo samo je odraz i splet okolnosti nastali djelovanjem, još tada, sila koje su željele i radile na tome da nestane jedan narod, jedna republika, kasnije jedna država. Zato kažem, da „skidam kapu“, Josipu Brozu Titu, a ne Komunističkoj partiji Jugoslavije.
A moje drugove, kolege i poznanike čudilo je i to da nikada, nakon agresije na BiH, nisam posjetio Kumrovec, rodno mjesto Josipa Broza Tita, jer da bi bio komunist, to te ne smije zaobići, kao ni posjeta Kući cvijeća u Beogradu. Kuću cvijeća posjetio sam prije tri godine, odajući poštu i priznanje isključivo Josipu Brozu Titu, određenu zahvalu za sve što je učinio za mene i moj narod. Kumrovec sam, stjecam okolnosti, posjetio prije tri dana (28.05.2011.), povodom „Dana mladosti“ i, u izvjesnom smislu, doživio veliko razočarenje. Moram priznati da sam u Kumrovec otišao, zbog nekih osoba, a ne iz „komunističke“ potrebe i obveze.
Lik i djelo Josipa Broza Tita „stisnuto“ je u njegovu rodnu kuću, i ništa više, nijedan drugi objekt, ne govori o svjetskoj povijesnoj ličnosti. Znam da su u „prošlom sistemu“ stvari bile bitno drugačije, ali ono što je urađeno sada u Kumrovcu je „filtriranje povijesti“. Meni se ne treba posebno govoriti niti pokazivati kako i gdje je Tito rođen, gdje je provodio prve dane svoga života, načinio prve korake i sl., ja želim vidjeti, u njegovom rodnom mjestu, potvrdu od njegovih susjeda, da je bio i ostao jedna od najutjecajnijih ličnosti u povijesti ljudskoga roda. Nema njegovih djela, knjiga, fotografija koje govore o životu, djelu, ulozi u kreiranju svjetske povijesti ovog velikog Kumrovčanina. Mnogi će reći da je dosta toga izloženo, postalo ekskluziva Beograda, međutim, to se ne smije dozvoliti. Tito dolazi iz hrvatskog Zagorja, udahnuo je čist i svjež zrak, napravio prve korake i zaradio modrice na putu na kojemu je, kao i svaka velika ličnost, najviše radio za nas, a ne za sebe.
Par đinđulaša, što prodaju značke, šalice za kafu i majice sa natpisom i likom druga Tita, te stare, obajatile i raskupusane knjige iz privatnih biblioteka govore da je Josip Broz Tito, od zakletog komuniste, postao glavni kapitalistički mamac za zaradu na području Balkana, ali i šire. Nije ni sanjao da će se kapitalistički budžeti puniti na račun njega, njegova imena, lika, ali nikako, što je i najbolnije, na račun njegova djela. Jer njegovo djelo ne odgovara kapitalistima, a kapitalizam je poznat po tome što isisava samo ono što mu godi, od čega ima koristi.
Moram spomenuti, i da poznata kumrovačka politička škola nije uvrštena u obilazak, prilikom posjeta, što dovoljno govori kakav su stav imale prethodne vlasti Republike Hrvatske, ali i sadašnje o liku i djelu Josipa Broza Tita. Izgleda da mnogi ne žele, ili ne smiju, možda ih je i sramota priznati da su upravo oni načinili prve „političke“ korake u ovom mjestu, naučili biti političarima. Još jedan od apsurda je da su upravo u kumrovačkoj političkoj školi kreirani mozgovi, koji su razbili bivšu Jugoslaviju i pokušali dobiti „nešto više“. Na sreću, samo su pokušali, ali nisu uspjeli, jer je u toj istoj školi kreirana protuteža nacionalističkoj i šovinističkoj ideologiji!
Za kraj, moram reći da ne smijemo živjeti u prošlosti, kao ni biti zaslijepljeni budućnošću, jer nam oboje zamagljuje sadašnjost i ne vidimo gdje hodamo.
Objavljeno na: http://ibrahimrizvanovic.wordpress.com/