Čuo sam ovu riječ, davno, pa mi ostala urezana. Pun je tramvaj bio, ko šipak, jedva se ugurah. I sad, nekako se uglavih iznad dvojice starijih, simpatičnih likova, koji su sjedili. Penzioneri, a po priči bi se dalo zaključiti da su bili neki profesori, baš su književnim jezikom govorili. Da, dijalog se vrtio oko politike, sporta, penzija, svega, kako to biva kod nas. Spomenuvši politiku, tadašnju situaciju, a uzgred, sadašnja je ista, pa i gora, jedan od njih je okarakterisao političare narodnim deputatima, mufljuzima na kvadrat. Sad, smiješno mi bilo to “narodni deputati”, taj sam izraz poznavao. A za mufljuze nikada, a još na kvadrat. Pretpostavio sam da nije neki lijepi, ukrasni, epitet, koji ističe divne osobine neke osobe. Naravno. I hajd, ostalo mi to u uhu, da bi nedugo zatim, neko od poznanika naletio i razjasnio mi taj pojam. Elem, mufljuz…osoba sumnjivih moralnih kvaliteta, etička kurva, hohštapler, reklo bi se idealni epitet za pokvarenog muljatora iliti narodnog deputata. Istina, neko taj izraz koristi i da opiše nekog drugog, koji i ne drži posebno o svom vanjskom izgledu i čistoci. Baš ovaj poznanik mi navede primjer Del Boya, legendarnog starijeg brata iz Only fools and horses, sa dodatkom da je on, ipak, prefinjeni mufljuz, nevjerovatnog uma, utopijskih snova, a dobre duše. Kako uporediti Dela i mufljuze, vjerovatno se i oni profesori iz tramvaja ne bi baš složili. Kako god, koristim taj izraz, često. On mi je kao aneks, uz svako ime i prezime, koje se vrti svih ovih godina, od kojih nas glave bole i od kojih nam pritisak skače i zbog kojih idemo samo unazad. Mufljuzi. ne na kvadrat, nego na stotu, hiljaditu. Poslije svega, zgodno je upitati se kakav smo to narod kad nam mufljuzi sudbinu kroje? Ne da je zgodno, nego je jedino logično i ispravno pitanje. Šta smo, onda, svi mi, ostali?