Mržnja pod okriljem patriotizma

To konstantno polemisanje čija je vjera jača, bolja, ispravnija, ravno mi je raspravama "da li je bolja knjiga ili film?". Kao što su film i knjiga dvije različite umjetnosti koje ne treba porediti, tako je i svaka vjera drugačija.

bubamara u uniformi / 14. Septembar 2020

Prije nekoliko dana stigla mi je na e-mail adresu molba od jedne nevladine organizacije iz SAD-a, da popunim upitnik na temu "gdje je najviše zastupljen govor mržnje?". Ne znam zašto, ali prvo su mi na pamet pali gastarbajteri . U posljednje vrijeme posebno me dotiču komentari u kojima obavezno pljuju po svemu što su ostavili u BiH - od vlasti, opozicije, školskog sistema, nepotizma, svega onoga što muči običnog čovjeka u ovoj državi. Valjda tek kad odu osjete slobodu, ali zašto ta sloboda podrazumijeva izbacivanje na druge ljude svih frustracija koje nose u sebi?! Ok, shvatam, nije im bilo dobro, otišli su, ali zašto onda i dalje glasaju?? Zamislite samo, mi se ovdje mučimo za sopstvenu egzistenciju, pratimo politiku, trudimo se da kritički i objektivno razmišljamo, radimo od jutra do sutra i onda dođe neki naš čovjek s vana, pošalje svoj glas kao da se njega tiče kako mi ovdje živimo. Za mene su ljudi koji odu, otišli ne samo iz zemlje već i iz politike.

No, sa društvenih mreža niko ne odlazi. Tu se obavezno kače zastave,  postavljaju na zid nacionalističke pjesme, nostalgični statusi, a portali su zatrpani govorima mržnje, kao i statusi svakog onog ko razmišlja drugačije. Stekoh utisak da najviše vole da napadaju ljude sa kojima su do juče dijelili istu koru hljeba, da ne kažem muke. Još ako je taj čovjek suprotne vjere, pa to je onda more komentara sa nizom uvrijeda. Oduvijek me je fascinirala  i živcirala ta potreba naših ljudi da miješaju vjeru i politiku i da mrze druge, sve sa izgovorom "nisam ja nacionalista, ja samo volim svoje". Ta nemogućnost da se "volim svoje, a tuđe ne mrzim" razgraniči od šovinističkih ispada mi nikad neće biti jasna. Šta je onda nacionalizam na Balkanu?! Ljubav ili mržnja?

Ne volim da globalizujem, ali volim da primjećujem. Nemoguće je ne primjetiti, svaki dan, koliko je mržnje u ljudima. Kao što ne postoji opravdanje za nasilje, ne postoji opravdanje ni za mržnju. Mržnja jeste nasilje, To konstantno polemisanje čija je vjera jača, bolja, ispravnija, ravno mi je raspravama "da li je bolja knjiga ili film?". Kao što su film i knjiga dvije različite umjetnosti koje ne treba porediti, tako je i svaka vjera drugačija. Ako nosiš mržnju u sebi, nosiš je gdje od da si, a za to nisu krivi ni političari, ni sistem, ni ljudi druge vjere i nacionalnosti. Može mene svaki dan da iznervira novinski naslov do te mjere da poželim da bacim računar kroz prozor, ali ne može niko svojom retorikom da ubaci mržnju među narod ako za nju tu mjesta nema.

Jednostavno je. Ako voliš - ne mrziš.

"Za konkurs"


Od istog autora

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.