Finansiranje odbrane „heroja“ naroda u Bosni i Hercegovini 25 godina nakon rata je još jedan u nizu dokaza da živimo u idiotiziranom društvu, „najbolji“ kanton u Federaciji Bosne i Hercegovine nije iznimka, tako su prije nekih mjesec dana izdvojili 700.000 KM za finansiranje odbrane optuženih „heroja“ za ratne zločine, isto kažu rade RS, Hrvatska i Srbija, istina.
Da apsurd bude veći, većina optuženih je optužena od strane tužilaštva Bosne i Hercegovine za ratne zločine, državotvorne patriote su otvoreno protiv rada tužilaštva Bosne i Hercegovine, valjda to tužilaštvo ima zadatak da potvrdi njihovu istinu, a da druge dvije negira.
Istina je samo jedna, a to je da imamo tri laži u kojima živimo. Svaki „heroj“ jednog naroda je zločinac za druga dva naroda, samo rijetki pojedinci svojim promišljanjem demantiraju ovu tvrdnju, ali to su izuzeci koji potvrđuju pravilo.
Naser Orić je za majke koje su izgubile svoju djecu u Kravicama isto što i Ratko Mladić za majke iz Srebrenice, svaka od tih majki bi mijenjala državu, Ratka i Nasera, sve svoje komšije, za svoje dijete. Ne postoji „odbrana“ kojom se može opravdati zločin, zločin je zločin, a život je život, mi koji to nismo doživjeli, mi koji nismo nikoga izgubili u ratu to ne razumijemo, ali se komšinice na potezu Kravica – Srebrenica u tome odlično razumiju, mrze se, vjerovatno, ali bol razumiju, ona je identična.
Svi nacionalizmi na prostoru Bosne i Hercegovine su antidržavni, osnovni problem je u tome što se antidržavne politike generiraju u institucijama države. Entiteti, kantoni i opštine, shodno svojim potrebama će bez ikakvih problema generirati antidržavne politike zarad zadovoljenja sentimenata glasača, istih onih glasača kojima su oprali i malo zdravih ganglija putem svog ideološkog aparata koji nemilice koriste već tri decenije, a svako ko ne potvrdi priču službenih ideoloških aparata će u svojim sredinama po automatizmu biti označen kao balija, četnik, jugobalija ili ustaša, u zavisnosti od geografskih širina na kojima će iznijeti istinu.
Kao građanin Kantona Sarajevo želim da znam šta je tačno moj interes u odbrani optuženih ratnih zločinaca za čiju odbranu su izdvojeni moji novci, novci sa kojima se mogao ostvariti mokri san svih dječaka sa košarkaških igrališta širom Sarajeva, da koševi imaju mrežicu, koliko smo samo mrežica za koševe dali optuženim ratnim zločincima, haram je to.
Možda bi mrežice za koševe izmamile dječake na igrališta, neki od tih dječaka bi možda postali solidni košarkaši, možda bi Bosna opet zaigrala barem u regionalnoj ligi, od svega toga je važnije odbraniti svoju istinu, istinu koja je u najmanju ruku upitna, ali šta ja znam, ja sam u ovim geografskim širinama iz kojih ovo pišem samo ćetnik, ništa više, a ni manje.
Mrežice za koševe više nego optuženi ratni zločinci, lajkaj i ti !
