Nedavno „Otvaranje početka uklanjanja naplatnih kućica“ kako se to već odomaćilo na društvenim mrežama pokazalo je ne samo da živimo jednu simuliranu stvarnost gdje policajci ne štite građane nego pljačkaju i ubijaju, gdje šumari ne čuvaju šumu nego je kradu, gdje doktori ne liječe nego ubijaju, gdje profesori ne prosvećuju nego zaglupljuju učenike i studente, gdje čak vatrogasci kao oni hercegovački, podmeću požare.. Nego da živimo jedan čisti nadrealizam.
Naplatne kućice na autoputu na kojem se putarina uopšte i ne naplaćuje nalaze se pri tome i na pogrešnom mjestu.
Njihova izgradnja preskupo je plaćena. Sada se preskupo plaća njivoho uklanjanje. Uzrok su brojnih saobraćajnih nesreća, a odnijele su i nekoliko ljudskih života.
I sad neki politički likovi svečano najave i održe uklanjanje tih naplatnih kućica.
Razlog uklanjanja kućica je taj što te kućice uopšte i nisu trebale da budu na tom mjestu. Jedino pozitivno je što će se te kućice moći „reciklirati“, odnosno biće postavljene na neki drugi autoput.
Moramo se sad zapitati kako su se te kućice u svemu tome našle na tom mjestu?
Oni zlonamjerniji i skloniji teorijama zavjere rekli bi da je neko u svoju dobit već ukalkulisao i samo uklanjanje.
Oni malo manje zlonamjerni bi rekli da smo mi samo glupi i da pored tolikih studija izvodljivosti i planova ipak nismo u stanju da napravim autoput kako valja.
Mi već sad možemo reći da imamo kineske autopouteve. Dakle autopouteve sa greškom.
Može se dakle reći da su se naplatne kućice „omakle“.
A ne omaknu se nama samo naplatne kućice. Omakne se nama i pokoji autoput, ni manje ni više. Tako se desi da nam se omakne autoput i završi u Savi, jer nema mosta.
A moramo se pitati i treba li nama uopšte autoput? Znamo li mi voziti pravom stranom autoputa? Imamo li goriva da vozimo autoputem? Imamo li para za putarinu? Treba li pored ovoliko rupa na cestama pare trošiti na autoput kojeg u svemu tome i zbog pobrojanih razloga građani i izbjegavaju koristiti? Treba li pare trošiti na autoputeve a djecu i ljude liječiti pozivom na humanitarni broj? Sličnih pitanja ima milion.
Ali ne omakne se nama samo koja naplatna kućica ili autoput. Omakne se nama i aerodrom.
Tako u Trebinju koje nema autobusku stanicu, na nepostojećem aerodromu postoji javno preduzece Aerodrom Trebinje. Ono proizvodi gubitke i ima direktora koji je obično i vršilac dužnosti direktora, u narodu poznat kao „ve de“ direktor. A znamo za šta i taj „ve de“ direktor kod nas i služi.
Može se reći da je stvar oko aeorodroma čak nadrealnija i od „otvaranja uklanjanja naplatnih kućica“.
Moramo se onda pitati možemo li od naših nadrealista na vlasti očekivati još neki potez nadrealniji i od „otvaranja uklanjanja naplatinih kućica“ i aerodroma u Trebinju?
Nadrealniji potez bi bio da pod pritiskom javnosti i opozicije naši nadrealisti na vlasti priznaju grešku u vezi aeorodroma kao što su priznali i u vezi naplatnih kućica. I sad recimo da odluče da uklone i aoerodrom.
Pa onda u tu svrhu da najave i „svečano otvaranje uklanjanja“ aerodroma.
I sad jebiga, ovo je smješno, dođu novinari, nadrealisti iz vlasti. Opozicija da izvede performans. I neko skonta, pa poviče ono: Car je go, ili u našem slučaju bi bilo: Pa aerodrom i ne postoji!!! A ono mašine spremne i to..
Moramo priznati da je po zakonima fizike ipak moguće u Trebinje doći, ili pasti sa nebesa, al da se aerodrom ipak malo omako.
Ali ne bi iznenadilo od naših nadrealista iz vlasti da im se u Trebinju omakla i neka luka sa skladdištem iako Trebinje ne izlazi na more. Malo fali, al ipak ne izlazi. Jebiga, neko napravio grešku u studiji izvodljivosti.
I to bi isto bio vrhunac nadrealizma naših nadrealista iz vlasti.