Sinoć se u Hrvatskoj rađala demokracija.
Trudovi su bili bolni, teški i trajali su 25 godina.
Sinoć je Hrvatsku obasjala malena zraka nade, kada je čelnik stranke (saveza) Most, Božo Petrov, stranke koja je najveće iznenađenje svih izbora na području bivše Jugoslavije i koja je osvojila čak 19 mandata rekao: “U koaliciju nećemo i nama je riječ svetinja”.
Petrov u rukama ima, ono što nitko nije mogao ni slutiti, sudbinu cijeloga hrvatskoga naroda, pa i Regije.
Dok su u Hdz-ovom stožeru slavili uz domoljubne naklapače, valjda od gluposti nesvjesni da su izgubili izbore, dobar dio Hrvatske, oni koji su dali i drugima glas, oni koji radi beznadežnosti i nepovjerenja u mogućnost promjene nisu izašli na izbore, oni koji su glasali za manje mržu opciju, sve one oči neuhljeba, onih napaćenih, gladnih, pravednih, bile su uprte u Most.
Najbogatija udavača na ovim izborima, stranka Most, ima priliku staviti točku na bespoštednu i beskrupuloznu pljačku naroda koja traje desetljećima. Ono što će se sljedećih dana događati u Hrvatskoj i ishod toga odrediti će i sudbinu same stranke Most.
Koaliranjem s HDZ-om, stranka Most bi postala sinonim za izdaju, sinonim nedemokracije, sinonim za misao da tvoj glas ništa ne može promijeniti.
No, politika je lijepa kurva. U Hrvatskoj ovih dana pljuštati će ponude, obećanja, pregovori. Laži. Da se zatre, kupi i samelje svaka nada. Meljači nade imaju iskustva i nemaju obraza. Majstori za laži.
No, zašto bi Petrov potpisao političko samoubojstvo? Političko samoubojstvo bi bila svaka mogućnost koaliranja s HDZ-om. Po meni i s SDP-om.
Osnovno pitanje koje se nameće u ovom trenutku, samo po sebi je, smješe li se Hrvatskoj novi izbori?
Hoće li Hrvati zamjeriti Mostu rasipanje novca za još jedne izbore u zemlji koja je na izdisaju?
U svakom slučaju, manje će mu zamjeriti rasipanje novca, nego izdaju. U tom slučaju, Most može samo rasti, jer sigurna sam da jedna trećina biračkog tijela nikada nije ni čula za njih, do sinoć. Oni koji su i čuli, dobra većina njih, nije vjerovala u promjene pa su lutali glasačkim listićem, igrajući eci peci pec s imenima koja su ležala razdrljena na pola metra papira.
Je li stranka Most uopće svjesna snage koju ima u ovom trenutku?
Mlada, lijepa udavača. Može se udati, zaboraviti na ideale, malo žugati iz prikrajka dok jede gorku kašu kojoj joj ženici spremaju. A može i reći NE gradeći ideale i biti samostalna, jer ljepota je prolazna. Mladost također.
Lijepo je biti Božo Petrov ovih dana.
I vrlo teško.
U Hrvatskoj, sinoć, rodila se demokracija.
(vjerujem u ideale:))))