Ukoliko mi dopustite, pisala bih o Njoj. Dugo je virtualna hartija čekala na ovaj zapis. No, misao o Njoj je uvijek negdje u glavi. Kako da vam opišem Nju, sjenu moje sjene?
Kažu, zamisli da si nečije more, toliko beskonačno veliko. Ja kažem:,,Zamisli, Ona je moja zvijezda, toliko je vječna.”
Da, zvijezda. Raskomodana na 7 komadića i bačena na dno, a opet svijetli. Znate, Njene mane su je najviše povrijedile. Da, pričam o ženi koja unosi savršenstvo u moj život, a sama je nesavršena. Ima na hiljade mana. Najveća joj je povodljivost. Kupe je lake riječi i ”isprazne” geste. Lako se preda u taj neki svijet u kojem su svi dobri, a nisu. Naučila je to na teži način. Nije je život mazio. Padala je bezbroj puta, nekada je više imala godina, nego života u njima, ali navikla je na to. Možda se zato lako predaje praznim obećanjima. Ne znam. Uskraćena je za to nešto.
Ima neproporcionalnu glavu, stalno se svađamo oko pletenica njenih. Umišlja bubuljice na licu i kilograme na struku. Njeno nepoznavanje engleskog jezika se ne može ni mjeriti s poznavanjem turskih serija. Izvlačenje tuša na Njenim očima je ravno deaktiviranju bombe. Različit ukus u svemu, a isti ciljevi uz različite načine. Toliko suprotnosti ne bih podnijela ni na jednoj drugoj osobi, osim na Njoj. Ako ima jednu obavezu, ostale ne radi. Lijena je na svoj način. Priznajem. Može puno više. Ali, Ona je meni nešto puno više od osobe.
Vječna je. Svijetli. S svim manama koje su je razbile na čistu prašinu, Ona svijetli. Kažu ako ste s nekim prijatelj 7 godina to je pravo prijateljstvo. A mi? Bile smo udaljene 7 godina. Nije nas to razdvojilo. Zbližile smo se u pravom trenutku da shvatimo kako za pravo prijateljstvo nikada nije kasno.
Sada mi svijetli. Vječna je. Svjetlost satkana od pjesme ,,Pepeo” i vjere u Onoga gore. Podršku daje u rečenici:,,Uči, bit će ti žao što nisi učila još sat više.” Ljubav izvire u njenim očima koje se smiju i zagrljaju koji uslijede nakon duge razdvojenosti. Povjerenje u mojim pokusima šminkanja njenog posebnog lica, uvijek za nijansu svijetlijeg od pudera koji uzme. Sigurnost u onim zalogajima hot-doga i pizze koje mi daje dok se vozimo kući s izlaska. Poštovanje u onim najvećim tajnama i manama koje kažemo iskreno.
A prijateljstvo? U čemu se odražava naše prijateljtsvo? Možda u pjesmi Tonija Cetinskog ,,Ja ne znam nikog boljeg od tebe”? Možda u našoj bilježnici prijateljstva koje ćemo napraviti. Možda je zapravo bit našeg prijateljstva u našim zajedničkim slikama. Možda u onim utjehama poslije raskida ili plesu na izlasku? Ta, gdje li je naše prijateljstvo? Šta je toliko jako, važno i vječno da odražava nas?
Znate šta je naše prijateljstvo? Banjica i jedna kišna noć, uz rečenicu:,,Krivo je more.”
A onda, i dalje savršeno svjetli Njena nesavršena plava svjetlost i ne želim da se mijenja taj cvijet bijeli. Jer ona je samo jedna Morska Vila.
Za moju jedinu i najbolju prijateljicu