Monsanto je američka multinacionalna kompanija i najveći proizvođač herbicida glifosata, poznatog pod brendom Raundap.
Vodeći je svjetski proizvođač genetsko modifikovanog sjemena koji preko svoje firme Agracetus ima jedino pravo na ekskluzivnu proizvodnju sojinog sjemena pod nazivom Roundup Ready, a još malo to će postići i sa drugim svojim eksperimentom vezanim za goveđi hormon rasta.
Već i ptice na grani znaju da nakon zasijanog sjemena na tom zemljištu više ni trava ne raste.Da vlasnik prilikom odustajanja od sadnje zauvijek gubi svoju zemlju i ima samo jedan izbor a to je: predaja i prepuštanje Monsantu da postane vlasnik njegove zemlje iliti njegovog i našeg života.O ovakvim stvarima najbolje svjedoči podatak da se u Indiji 2009.godine , na čin samoubistva odlučilo 17.683 farmera nakon totalne katastrofe žetve, zbog korištenja insekticida Monsanta.
Tako na svom putu depopulizacije stanovništva prije dvije godine se Monsanto pohvalio svojom donacijom sjemena Dekalb kukuruza za oporavak poljoprivrednika u Srbiji sa vrijednosti od 275 hiljada eura. Sa ovom doniranom količinom zasađeno je oko 3000 hektara zemlje. A da ne preskoči i susjedne zemlje , Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj je dodjeljena vrijednost iznosila nešto manje oko 170 hiljada eura. Sve u svemu lijepa donacija za sijanje tumora, deformacija kostiju, pojave sve većeg broja deformisane djece sa specifičnim oboljenjima, raznih kožnih bolesti …ukratko smrti.
Nije samo sjeme kukuruza poklonjeno, potrudili su se oni i sa paradajzom, krastavcima i kupusom. Za ovaj kupus mi je bilo najteže , jer naš bijeljinski će očito otići u zaborav kao i sve što je autohtono sa ovih područja.
Kada je riječ o merkantilnoj soji, ili pojednostavnjeno, soji koja nije namijenjena za daljnju reprodukciju, već se troši za ishranu ljudi ili životinja , kažu da je u BiH ušla ilegalno. Kažu da ova soja služi za hranjenje stoke. A ja se sad pitam jesmo li mi svi vegeterijanci ili upravo tu stoku sa pašnjaka svi jedemo na našim trpezama.
I eto tako lijepo započinje taj krug.
Dobijemo gratis sjeme, pognojimo ga doniranim pesticidima, upropastimo našu zemlju, nahranimo stoku koju kasnije mi jedemo, napravimo ulje za domaćinstvo , fino nasjeckamo paradajz i krastavce , ukiselimo kupus i još tjeramo djecu da ga jedu jer je „pun“ C vitamina i eto tako lijepo zatvorimo krug iz kojeg više izlaza nema.
Onaj ko misli da se može izaći iz kruga neka pogleda najzanimljiviji slučaj iz 2001.godine, kada je SAD izvršio direktan pritisak na hrvatsko Ministarstvo okoliša kako bi spriječio donošenje zakona koji bi u potpunosti zabranio GMO, prijeteći čak i tužbom Svjetskoj trgovinskoj organizaciji.
Sličan slučaj je i sa Srbijom , gdje SAD vrši pritisak da se ne označavaju GMO proizvodi. Jer u tom slučaju bi im dali saglasnost da prije nego što uđu u EU, Srbija postane članica STO-a.
Kako ćemo mi proći u ovom začaranom krugu svedočit će neke nove generacije koje opstanu iza nas. A do tada možemo samo pratiti dešavanja iz Haga, gdje je 14.oktobra započelo je suđenje Monsantu zbog “zločina protiv čovječnosti“.