Juče nas je sarajevski taksista tiranisao svojim političkim pogledima na svakodnevnicu i bližu prošlost. Bila je to agonija, koja je zbog poslijepodnevne gužve, potrajala čitavih 20 minuta. Klasična priča, PTSP-ovac, što znači ne suprostavljaj se jer ima pištolj i spreman je na sve, već šuti i trpi i moli Boga da što prije stignete na odredište.
Prvo nam je objasnio da su sve političke partije korumpirane, osim SDA koja je “malo korumpirana” po njegovim riječima. O političkim liderima sve najgore naravno, od toga da su obični kriminalci do lošeg ukusa u izboru ljubavnica. Osim naravno Bakira Izetbegovića koji je “čestit i pošten”. Naravno taksista ne voli nacionalističke stranke jer one dijele Bosnu, ali SDA po njegovom vidjenju nije nacionalistička stranka, nego nacionalna. On naravno ne voli ni nacionaliste, jer stalno “trabunjaju” o svebošnjačkom jedinstvu. (A o čemu SDA čovječe trabunja 24 godine?) Taksista je “stara gradska raja” što nije zaboravio naglasiti, te mu u SDA smeta što ima puno papaka, ali eto kako reče Bosna je zemlja puna papaka pa se ne može bez njih.
Nas dvoje naravno čitavim putem ne progovaramo, sjedimo odzada, a on nas više motri na retrovizor, nego što prati cestu i semafore. Odjednom mijenja temu i odlazi na 90-te i rat. Naravno klasična priča jednog veterana: prošao je sva ratišta, nije činio zločine kao i većina njegovih suboraca a mogao je. Zatim nam nabraja mrtvav hladan 3-4 mjesta gdje su zločinci iz redova Armije BiH ubijali nevine ljude poput Grabovice, Kazana i dr. Usput nabraja i počinitelje tih zločina i kaže najvažnije je da je sve sankcionisano i osudjeno. (Nalogodavci nikad nisu procesuirani, a egzekutori su dobili tako smiješne kazne da su poslije par godina bili na slobodi)
Odjednom zaboravlja rat i 90-te i prelazi na hapšenje Milana Bandića. Mislim se u sebi, e sad smo najebali, ne progovaraj samo izdrži, preživio si rat od tri i po godine možeš i jednog taksistu. Kaže naš vozač:” Jeste vidjeli one sramote, da se onakav čovjek uhapsi. Pa ne može sve po zakonu da se radi, mora nešto ispod žita. Kad bi svaki tender bio pošten, kad bi izgradnja nekog objekta završila. Ne kažem ja da on i njegovi nisu krali, al brate i drugi su imali fajde od njih. Jeste vi vidjeli Zagreb, pravi evropski grad je to.”
Primiče se odredište, meni samo što suze nisu krenule na oči od sreće što će ovaj teror psihopatološke podvojenosti da se završi. Zaustavlja automobil, i dok plaćam, pita me prodornog pogleda: a za koga ste vas dvoje glasali? Ne znam kud ću, šta sad odgovoriti, je l’ treba da poginem u zadnjoj minuti kad sam preživio svih 20-tak. Ja odvalim istinu, rekoh za Našu stranku. A on će ko iz topa: “Odlični su, odlični, onaj Eso Radeljaš im je najbolji u stranci”.
Otvaramo vrata i izlazimo na slobodu. Preživjeli smo.