Kada kažem leti – ti poleti!
Kada kažem sjedni, a ti sjedni!
a kada kažem tugu pleti – ti vragolast smijeh rasprši!
… u inat meni.
Kada ti se molim – ti slušaj!
Kada ti se jadam – ti me tješi!
A kada kažem dođi – ti nestani,
krij se!
šuti!
i pusti da prođe i onaj nestrpljiv tren,
i kada pomislim da si ništa,
kada zaboravim da si sve,
uključujući i da si laž popova i opsjena luđaka,
tad ćeš Ti,
u inat meni,
jato golubova u zrak raznijeti.
Kada kažem zašto, ti mi kaži zato!
Kada kažem kuda, tvoj vjetar neka me odnese svuda,
A kada poželim biti kod nje, na svojim rukama me ponesi.
Kada upitam sebe ko je ona … ne taji!
To mi reci!
jer ja ne znam.
Ne znam kako,
ne znam kako da je,
da te,
sanjam.
Oprosti mi,
znam da je moja greška teška,
malo iz inata, a malo i zbog sebičnosti …
ja zaboravih da jesi,
***
Oprosti na ovom privatnom pismu,
nadam se da me razumiješ gdje god da si,
jer zaboravljanje se i tebi … ponekad … desi.