Drugi modul 3. generacije ALPI programa Internacionalnog republikanskog instituta u Bosni i Hercegovini je održan proteklog vikenda u Konjicu, gradu Hercegovine i Neretve što je i dalo naziv čitavoj administrativnoj jedinici državnog uređenja kojoj ovaj grad pripada. Iako pretpostavljam da se sada pitate o sponi između slobode, mržnje i politike sa geografskim odlikama jednog grada u BiH vjerujem da će te uprzo shvatiti razlog ovakvog tipa uvoda.
Upravo smisao gore navedenog leži u činjenici da je svaki pedalj naše domovine omeđen određenim granicama bilo da se radi o prirodnim, administrativnim, političkim ili nacionalnim. Prelazak upravo ovog metafizičkog dijela klasifikacije granica jeste i bila tema oko koje smo se kao mladi političari i političarke okupili u konstruktivnom dijalogu i razmjeni mišljenja. Tema kojoj smo, zajedno sa našim panelistima i trenerima, poklonili posebnu pažnju jeste granica između zagarantovane slobode govora i sve češćeg govora mržnje u našoj političkoj stvarnosti.
Kada govorimo o navedenim temama moramo prvenstveno definirati okvir u kojima se one razmatraju počevši od pravnog postulata granica slobode koji diktira da je svaki čovjek apsolutno slobodno biće do momenta kada njegova sloboda naruši slobodu drugoga. Sekundarno moramo biti svjesni činjenice da unutar pravnog okvira Bosne i Hercegovine možete mrziti po samo tri osnova i to: religiji, rasi i naciji, naravno ukoliko niste izabrani zvaničnik koji koristi skupštinsku govornicu tada čak ni te tri klasifikacije više ne postoje.
Kada dobro razmotrimo gore navedene okvire, što i jesmo učinili na ovom modulu, možemo shvatiti da uz standardnu kompleksnost određivanja tanke granice između ove dvije društvene pojave dodatni "sloj" složenosti daje pravni i društveni okvir BiH što ovu temu čini kontinurianim poligonom za pravne, politološke i sociološke debate. Ono što ovu temu čini posebno aktualnom je sve češće pribjegavanje govoru mržnje kod mladih političarki i političara umjesto argumentaciji unutar raspravama, što samo po sebi ima za posljedicu sve veće nepovjerenje u samu politiku kao i usložnjavanje politčkog procesa kao takvog.
Činjenica do koje smo, vjerujem, svi došli promišljajući o navedenoj temi jeste da, kao "nuspojava" navedene retorike, dolazi do svojevrsnog ohrabrivanja građanstva da u temama za koje u trenutku nema protuargumentacije ili pak gaji određeno protivljenje pribjegava primjeni retorike mržnje u nadi prikupljanja podrške te na taj način derogiranja problematičnih tema. Suštinski nedostatkom, pa možemo i reći hrabrosti, suočavanja sa izazovom normiranja ove društveno štetne pojave otvaramo vrata konfliktu u postkonfliktnom društvu što će zasigurno imati nesagledive posljedice po dalji razvoj države.
Naposljetku neminovno je istaći i sljedeće, da usprkos određenim pojavama mladih populista u svakoj političkoj opcije neovisno o spektru na kojem se nalazi, postoji nada da dublje i objektivno razumijevanje ovakvih procesa od strane mladih liderki i lidera će zasigurno dovesti do faze u kojima ćemo moći donijeti određene normative koji će učiniti ovakav vid retorike deliktom u svakom smislu te riječi.
Budućnost koja je pred nama se možda čini neizvjesnom, možda čak i nestabilnom, ali vjerujem da će, u onom trenutku kada nove generacije počnu mijenjati ne samo institucije već srca ljudi, doći i do pomaka u ovim poljima, a garantujem da ćemo zahvaljujući naporu naših prijatelja iz Internacionalnog republikanskog instituta u BiH biti apsolutno kapacitirani da taj pomak bude značajan.