Politika, šta li to znači? Koga se tiče; kako utječe na mene?
Koliko god se odmičem od sve te zbrke zvane politika,u mojoj glavi to se zove beskorisna mašinerija ministara svega i svačega,koji su plaćeni,bolje reći preplaćeni, našim novcem,novcem naše djece koja su tek rođena,koja idu svako jutro u vrtić,u školu i ne znajuci koji teret imaju na svojim leđima.
Znam,naći će se neko ko će reći nije to politika,to su političari,ali zar to upravo nije ista stvar,sudbinu nam kroje nesposobni šnajderi.
Zašto ih onda ne mijenjamo,baš kao što bi šnajdera zamijenili?
Ne ide,jer svi su oni tu negdje u svojoj kvaliteti,odnosno nedostatku iste.
To je moje lično mišljenje,možda nije bitno,možda nije većinsko,ali to je mišljenje jedne žene iz jedne male sredine u Krajini.
Kod nas je tek u predratno doba postalo normalno da se jedna žena školuje,da nauči nešto što nije vezano za kuhanje i održavanje kuće,mada i danas postoje ljudi kojima je sve van toga zaostalog okvira “ženski bezobrazluk”, neposlušnost i bahatost.
Tu dolazimo do politike,jer koliko god se ja ograđivala od nje,ona je sastavni dio života ovog grada,ovih ljudi,žena ponajviše,pa tako i mene same.
Ja sam iz jedne od onih porodica koje su svoju žensku djecu školovala,podržavala i gurala kroz život.
Pružili su mi obrazovanje,po meni ono najbitnije u životu mlade osobe koja pokušava nešto postići u životu.U nekoj ranioj dobi ta politika je tamo neka nebitna stvar,nešto sa čime se neki dalji rođek bavi svako dvije godine radi nekih izbora,za neke funkcije,i ja se tu kao maloljetn građanin ne pitam ništa,dakle u tom trenutku politički sam nebitna.
Desi se onda završetak srednje škole,pa onda upis na fakultet, i tek tada shvatam važnost politike i političara.
Onda sam shvatila da ako ti je recimo tata ili mama bitna političarka ne moraš ni prijemni ispit da polažeš kao ostali “nebitni” kćeri i sinovi normalnih ljudi.
Taman pregrizeš to i onda vidiš da se stipendije umjesto studentim u slabijoj materijalnoj situaciji dodjeljuju tima koji su bili tako dobri da ni prijemni nisu morali polagati, i shvatiš da život jednostavno nije fer i pravedan.
O ispitima koji se polažu sa rečenicom :”Moj tata/mama/dajdža/tetka/ je taj i taj iz te i te stranke” mogla bit pisati do jutra,ali nema smisla.
Politika je ku*va, služi onome ko više plaća.
Žene su posebna priča,nebitne,neznačajne i mogu sa sigurnošću tvrditi da ih nebi ni bilo na listama stranaka,samo da se mogu ikako izbjeći,tamo su jer ih zakon prisiljava da ih stave na listu.
Opet,nađe se onih koji kažu da je i to dovoljno,ali ako pogledate i one koje su izabrane tada shavtite apsurd svega,više mi liče na glasnogovornice,ponavljaju ono što su im rekli,zadali i nikada ne iznose svoje mišljenje.
“Zakon o umjetno potpomognutoj oplodnji”, nikad nebi obratila pažnju na to dok jedna moja poznanica nije došla u situaciju da ne može sebi priuštiti dijete.
Ne zato što ga nebi mogla hraniti,odjevati i školovati,nego zato što joj je politika oduzela mogućnost da postane majka.
Glasali su za prijedlog da samo jedan pokušaj oplodnje finansira zdravstveno osiguranje,koje ona uzgred plaća 10 godina,a sve poslije toga snose pacijenti,odnosno ljudi kojima je to zadnja opcija da postanu roditelji.
Terapije i sam proces oplodnje koštaju iznad 2000 KM, što sada za jednu ženu ne bi trebao biti preveliki trošak kad se zna da postoji velika mogućnost da će dobiti ono što najviše želi,dijete.
I nije to puno kada nam je ta plata u prosjeku 800 KM,ne samo se džaba žalimo.
Tako to piše u tamo nekom istraživanju i statistika to kaže,uporno ponavlja politika,pardon političari.
Znte li šta ne kažu?
Ovdje u Krajini 60% žena ne radi,dakle nemaju platu,ovise o nekome.
Onih 40% što rade dijele se u dvije skupine;
39% ih radi u privatnim firmama po 10 sati dnevno i jedva 2 dana slobodna mjesečno za platu od 400 KM
i 1% onih na visokim funkcijama koje im je osigurala politika,jer ovdje bez politike ni najškolovanija i najstručnija žena ne može uspjeti.
Shvatam svi se bore za svoju dobrobit,za svoju uspjeh i budućnost,ali htjela bih samo pitati te iste žene koje su politički “bitne” ;
“Kako ste mogle uništiti zadnju nadu nekim drugim nebitnim i malim ženama”?
Na to nema odgovora,jednostavno mi koje ih biramo,koje glasmo za njih upravo zato što su žene,što mislimo da će podržati naša prava i naše ideje,te iste su nas izdale.
Politia je ku*va,prodaje se najboljem ,ali i ljudi su takvi,političari pogotovo,previše im se toga nudi da pogledaju na drugu stranu kad treba,jer lična korist je bitnija od zajedničke štete.
Životna simbioza,tipa “ne mogu s njom,ali ni bez nje”.
(ZA KONKURS)