Ne osuđuj me
Najgore je meni
U mojoj koži
Ti se okreneš i odeš
Ne trpiš u ogledalu odraz da gledaš
Nisi prisiljen noć provesti s mojim mislima
A ja ostajem sam sebi kad se pogase svjetla.
Vjeruj mi
Niko od nas nije
Svojevoljno imao želju
Živjeti u tuđoj koži
I nabasati na sebe
Svu tu rulju
Koja je u svakom trenu
Spremna pljuvati
Nije lako
Djetinjstvo prepješačiti
Ovim nogama
Biti ponižavan od strane drugara
A nikome ne reči -
Za sebe zadržati.
Pričam ti o bremenu
Koje mi je slomilo leđa
Onda
Kad sam se trebao
Kao i ti igrati
Pričam o modricama
Ispod ovih vijeđa
Koje nisam smio
Nikada imati.
Dijete sam
Trebao sam juriti iz škole
Bacati školsku torbu
Na ulaznim vratima
I napolje istrčati
Da se igram kao oni
A pognute glave
Do kuće sam hodio
I molio Boga
Da mi ne prepriječe put
Nemoćan sam i psihički
Sve će da me slomi.
Pričam ti o zamračenoj sobi
Krio sam se od svakog pogleda
I plašio vlastite sjene
Pričam o trenutku
Kad se cijeli svijet ruši
A ti nikog nemaš
Da stane uz tebe.
Pričam ti o tome
Da kao takav
Sad nemam druga
Koji uz mene čvrsto stoji
I čuva ako pođem pasti
Nemam onog koji će uvijek
Biti uz mene
Jer se i on sam osude boji.
Kažem ti
Da ništa od ovog nisam birao
Bog mi je dao ovako da živim
Da se mene pita
Radije život ne bih ni imao
Nego cijeli
Da me neko krivi.
Da
Ja sam trans muškarac
Nosit ću zauvijek etiketu
Nepoželjan i nakaza
A pri tome
Niko mi neće dati šansu
Dušu da pogleda
Prije nego me pljune
Od krvi i mesa sam
Kao i svi drugi
I veći čovjek od onih
Koji su me pljuvali
Smijem da se zakunem.
