Moja ispovijest - Ja sam trans muskarac

Inspirisan vršnjačkim nasiljem koje se sve češće dešava, odlučio sam u vidu stiha napisati i podijeliti mali dio onoga što sam doživio na svojoj koži, a nismo imali pristup netu niti kamere, pa tako je i ostalo iza zidova moje sobe. Nasilje je nasilje!

Fortis / 06. Oktobar 2019

Ne osuđuj me

Najgore je meni

U mojoj koži

Ti se okreneš i odeš

Ne trpiš u ogledalu odraz da gledaš

Nisi prisiljen noć provesti s mojim mislima

A ja ostajem sam sebi kad se pogase svjetla.

Vjeruj mi

Niko od nas nije

Svojevoljno imao želju

Živjeti u tuđoj koži

I nabasati na sebe

Svu tu rulju

Koja je u svakom trenu

Spremna pljuvati

Nije lako

Djetinjstvo prepješačiti

Ovim nogama

Biti ponižavan od strane drugara

A nikome ne reči -

Za sebe zadržati.

Pričam ti o bremenu

Koje mi je slomilo leđa

Onda

Kad sam se trebao

Kao i ti igrati

Pričam o modricama

Ispod ovih vijeđa

Koje nisam smio

Nikada imati.

Dijete sam

Trebao sam juriti iz škole

Bacati školsku torbu

Na ulaznim vratima

I napolje istrčati

Da se igram kao oni

A pognute glave

Do kuće sam hodio

I molio Boga

Da mi ne prepriječe put

Nemoćan sam i psihički

Sve će da me slomi.

Pričam ti o zamračenoj sobi

Krio sam se od svakog pogleda

I plašio vlastite sjene

Pričam o trenutku

Kad se cijeli svijet ruši

A ti nikog nemaš

Da stane uz tebe.

Pričam ti o tome

Da kao takav

Sad nemam druga

Koji uz mene čvrsto stoji

I čuva ako pođem pasti

Nemam onog koji će uvijek

Biti uz mene

Jer se i on sam osude boji.

Kažem ti

Da ništa od ovog nisam birao

Bog mi je dao ovako da živim

Da se mene pita

Radije život ne bih ni imao

Nego cijeli

Da me neko krivi.

Da

Ja sam trans muškarac

Nosit ću zauvijek etiketu

Nepoželjan i nakaza

A pri tome

Niko mi neće dati šansu

Dušu da pogleda

Prije nego me pljune

Od krvi i mesa sam

Kao i svi drugi

I veći čovjek od onih

Koji su me pljuvali

Smijem da se zakunem.


Od istog autora

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.