Kroz san čujem kako zvoni telefon i pitam se tko bi mogao biti tako rano?! Otvaram oči, primjećujem da tek svanjava,kroz mene prolazi milion drhtaja i ne znam ni sama čega sve… Čujem majku kako se javlja, ćuti, a onda plač… ne, ne smijem da ustanem, ali ipak se borim da shvatim zašto je strah u meni???
Plač… ponovno tišina… Ipak ustajem… vidim majku kako plače i pitam je zašto, ona traži da sjednem, a ja… ja se već počinjem gubiti polako, ne mogu da razmišljam, osjećam prazninu… Onda čujem rijeći da VIŠE TEBE NEMA… NE… Ne znam kako sam se tada osječala jer se ne sjećam, potpuno izgubljena na ovom surovom svijetu… Prošla mi je sječam se jedna misao: MOJE SESTRE VIŠE NEMA!!! Plakala sam, drhtala, više nisam ni osjećala suze koje su tekle niz obraze, jer bila ih je rijeka…
Boljelo je… mnogo… ne postoji riječ kojom bih opisala svoju bol… u duši, u meni… Praznina, bezdan, čutanje, tihi jecaj… to je sve što je bilo u meni. ZAŠTO? Upitala sam se u jednom trenutku,ali odgovor nisam znala!
Bila sam ljuta na sve, na Boga zašto je to dozvolio, ne… ne mogu da se pomirim sa tim. Nakon nekog vremena kada sam uspjela da izgovorim poneku riječ, trebalo je sve reći baki i deki… mnogo sam se bojala… Ulazim u kuću i čujem baku kako plaće i kroz plač ponavlja: ZAR SAM OVO DOČEKALA!!! Šok, plač, jecaji… užasan prizor…
Svi smo tu, zajedno… pišemo smrtovnicu i ne… ne mogu da vjerujem… Bože imala je samo 16.godina, zašto??? Ta rečenica je često prolazila kroz moje misli… ali odgovor je bila praznina i tišina… nema ga… Gledam u tvoju sliku pored nje svijeća gori… gubim se. Netko stalno ulazi i izlazi, kuća je puna… ljudi, tuge i placa… Danas je prošao samo jedan dan, a kao da je vječnost.
Bila si i ostat češ uvjek u mome srcu… Bit češ uvjek moja seka… sad imam samo tri sestre koje volim isto kao i tebe, ali ti češ imati posebno mjesto u mom srcu. Tamo gdje si sada čuvaju te anđeli, jer ti i jesi anđeo…ANĐELE POČIVAJ U MIRU…. VOLIMO TE MNOGO!!!!
Napisano 02.10.2008. godine, dan kada se srušio cijeli moj svijet 🙁
tina88