U sledeća dva bloga se navode, i osnovno objašnjavaju, ekonomske mjere koje su bogate zemlje koristile u svom razvoju u ranijem periodu, a koje su danas zabranile Svetska banka i MMF, iz razloga interesa multinacionalnih kompanija i krupnog kapitala. Međutim, ne znači da se one, pod određenim uslovima kada krediti ovih bankarskih institucija nisu neophodni, ne mogu koristiti i da neće dati rezultat.
Evo tih mjera:
(1) Bogatstvo nastaje u sprezi aktivnosti sa „rastućim prinosima“ i stalnim inovacijama i tehnološkim promjenama. Kreativnost uvijek dovodi do aktivnosti koje daju „rastuće prinose“. Svjesna politika uvijek ističe, pomaže i štiti te aktivnosti. Veoma je korisno razumjeti pojmove „rastući prinosi“ i „opadajući prinosi“ jer oni pomažu da se otkriju izvori bogatstva i siromaštva. Bogate i napredne zemlje i ljudi specijalizuju se za aktivnosti sa „rastućim prinosima“, dok siromašne zemlje i ljudi se specijalizuju za aktivnosti sa „opadajućim prinosima“. Aktivnosti sa „rastućim prinosima“ su aktivnost kod kojih je povećanom tražnjom proizvodna cijena manja, a prodajna cijena se može smanjiti ili ostati ista, zavisno od tržišta, kada one (aktivnosti) stvaraju istu ili veću dobit (↑). Aktivnosti sa „rastućim prinosima“ nastaju iz kreativnosti i daju sve veći profit kako vrijeme teče (ukoliko se vode efikasno). Čest su slučaj kod nekih vrsta industrijske proizvodnje (automobilska i farmaceutska), u informacionim i telekomunikacionim tehnologijama i dr. Aktivnosti sa „opadajućim prinosima“ su aktivnosti kod kojih je povećanom tražnjom proizvodna cijena veća, a prodajna cijena se može povećati ili ostati ista, zavisno od tržišta, kada one (aktivnosti) stvaraju istu ili manju dobit (↓). Aktivnosti sa „opadajućim prinosima“ se javljaju zbog nedostatak kreativnosti a kod njih se profit smanjuje sa vremenom. One nastaju u vezi sa npr. poljoprivrednom proizvodnjom (zemljoradnjom) ili npr. rudarstvom. Glavno kod „opadajućih prinosa“ je, da se sa njima država nalazi u „pogrešnoj branši“.
Sve bogate zemlje su se obogatile na isti način, putem politike kojom su se udaljile od aktivnosti sa „opadajućim prinosima“ i približile aktivnostima sa „rastućim prinosima“, poput industrijske proizvodnje. Kad političari nerazvijenih država proklamuju, kako je njihov glavni razvojni ekonomski cilj poljoprivreda, tada oni zapravo čine sve da se njihova država specijalizuje za siromaštvo. Tako je Južna Koreja 50-ih godina prošlog vijeka bila siromašnija od Somalije, ali je ona uspjela da ostvari komparativnu prednost daleko od svoje „prirodne komparativne prednosti“ koja je bila u aktivnostima sa opadajućim prinosima, ušavši u aktivnosti sa rastućim prinosima, dok to Somalija nije uradila.
Drugi razlog zbog koga aktivnosti sa „rastućim prinosima“ vode do velikog napretka i bogatstva je što ove aktivnosti (fabrike i industrija) koriste inovacije i tehnološke promjene. Kako bi se proizvodilo kvalitetno, konkurentno i efikasno mora se stalno „inovirati i mijenjati“. Isto tako, pronalazači iPod-a i iPhone-a inovirali su i stvarali mnogo više od ljudi koji uzgajaju voće i povrće u našim krajevima. Očigledno i prihodi ljudi u Kaliforniji su bitno veći nego prihodi nekog našeg poljoprivrednog ili voćarskog područja.
(2) U određenim geografskim oblastima se aktivnostima sa „rastućim prihodima“ obezbeđuju privremeni zaštitni monopoli. Ovo ima za cilj da se određena industrijska i druge aktivnosti grupišu kako bi se iskoristile prednosti prostorne blizine, brzine reagovanja, stručnosti i specijalizovanost zaposlenih, institucija i dr. Primjer za ovo je Silikonska dolina u Kaliforniji (SAD) ili automobilska industrija u Njemačkoj.
Na našim prostorima, regionalno posmatrano, prinosi na sjeveru su „rastući“, a na jugu „opadajući“. Postojanje „rastućih prinosa“ i regionalne privredne razlike suštinski mijenjaju ulogu konkurencije. Razvijeni sjever ima dosta veće tržište od nerazvijenog juga, ali je i istovremeno na sjeveru konkurencija jača nego na jugu. Takođe, konkurentno tržište je pod uticajem (povoljnih) trgovačkih i transportnih troškova, tako da udaljenost centra privredne aktivnosti (sjever) destimuliše konkurenciju i privredni razvoj na periferiji (jug). Tako se stvara i produbljuje siromaštvo i nerazvijenost! Sve ovo, prije svega, treba posmatrati sa aspekta korišćenja „rastućih prinosa“ i komparativnih prednosti nerazvijenih regija za njihov razvoj.
(3) Ekonomski razvoj je sinergijski fenomen. Sinergija je pojam koji opisuje stanje kada je cjelina nešto veća i drugačija od prostog zbira svojih delova. Zbog toga se u privredi jedne zemlje maksimizira što veća raznovrsnost i podjela rada. Srastanjem privrednih pod-sistema u veći sistem, sinergija totalitetu sraslosti pripisuje ekstra bonus. Dakle, ekstra bonus se javlja na nivou integrisanih korporacija i države.