Ne raspoznajem jutra, jedna na druga previše liče
Tišina probija zvučni zid glasnije od disanja između mene i tebe
Miris hljeba, friško skuvane kafe, jutarnjeg smijeha koji se razljeva gradom
Računam u sintakse da smo nekad stvarno živjeli na ovoj planeti
Filteri za glas, za dah, za nas
Viziri, panciri, nedodiri
Milioni cipela izlivenih od željeza stoje na obali svijeta
U znak sjećanja kako nas je žive pobio tek malen strah
I bacio u talase nepoznatog
Po balkonima mašu ruke u jatima
A do juče su hranile vrapce. Mrvama.
………………………………………………….
Otvaram prozor, valjda smijem da virim
Dođu aprili u kojim se nestvarnom zove svaka ljepota
U bršljan se smota mladi izdanak vrbe
Pa krene pletom put neba
Oblačim bijelu haljinu. Na njoj izvezena žar ptica
Ispekla sam kolač rumen ko ljubav
Otvorila kapiju da uđe pjesma Lazarica
Ako išta umiješ probaj da razumiješ
Da se sav mit o imati i nemati sastoji od dvoje
Pluća su buktinja i gase se razljevenim malinama
Hrabrost je sada misliti na takvu ljepotu
Probaj ako smiješ da me dodiruješ
Poslednjim dodirom u svom životu