Da mi je neko pričao da će doći takvo vrijeme kada će naši poslodavci imati posla preko glave na sve strane samo neće imati radnika, ja bih mu rekao da je to bajka i samo dobra medijska priča. Pogledajte sada, nisu samo poslodavci u Bosni i Hercegovini ti koji ostaju bez radnika nego i naši susjedi u Srbiji i Hrvatskoj se bore sa istim problemom. Dobrim dijelom kriva je naša bahata vlast, a krivi smo i mi zbog političara koje smo birali a znali smo na samom početku kakvi su to ljudi, znali smo itekako šta nas čeka jednom kada izbori prođu. Čeka nas ista naša svakodnevnica, čekaju nas mjesečni računi za vodu, struju, grijanje, troškovi za hranu i ostale potrepštine da i ne spominjem. I kako onda mi to živimo, samo mi znamo? Znaju li onda naši političari kako im žive oni što su ih birali, jesu li nas kada posjetili da vide kako živimo, kako preživljavamo mjesec dana sa najnižim penzijama, mizernim platama u realnom sektoru koje nam poslodavci daju svakog 10 preko klinca, jesu li nam pomogli ti isti političari što smo ih birali u bilo kojem segmentu našeg života?
Nisu jer ih mi ne zanimamo. Oni su svoje plaće primili za dva mjeseca nerada i to su sramno visoke plaće, političari Srednjobosanskog kantona sebi digoše paušale na 1000 KM a cijela se zemlja borila sa snježnim nanosima gdje u pojedina sela niko nije mogao doći sedmicama, ali to naše političare ne brine jer su se oni obezbjedili. Kod poslodavaca ništa novo, i dalje radimo, crnčimo za crkavicu koja je negdje oko 700 do 800 KM a sada kada su digli cijenu rada te odlučili da povećaju plate, radnika nigdje. Sada nema nas radnika jer mi im falimo. Nema nas, jer odlazimo u zemlje Njemačke, Slovenije, Austrije, Danske, kažu da radimo i u kafićima Hrvatske, viđaju nas i po kruzerima diljem svijeta jer zašto ne bi, radiš a putuješ. Pa ko to ne bi volio, života ti?
Da ostaneš ovdje kod ovih naših kapitalista gdje ne možeš normalno da provedeš vrijeme sa svojom porodicom jer im posao kasni, moraju normu ispuniti pa se čude što im radnici odlaze a oni plate digli. Neće nitko tiranije niti izigravanja kojekakvih gazdica koji su do jučer teške fukare bili, za cigare i kafe niste imali a sada luksuzna auta vozate, raskošne kuće i vile kupujete, pravite benzinske pumpe, trgovačke centre otvarate sve da imate više. A sve to zahvaljujući nama. Mi radnici smo vam to sve omogučili, sva ta vaša auta, vile, kuće, pumpe, restorane, trgovačke centre, sve ste to napravili našim krvavim radom i znojem, neplaćenim prekovremenim satima koje ste nam uzeli, milionima koje godišnje uzimate a nama date samo crkavicu kao da smo srednjovjekovni kmetovi. Nema to više, gospodo moja.
A i kod naše omladine ništa novo. Studiramo i dok studiramo, ne brinemo se kako su nam naši roditelji platili studije, ne brinemo se odakle nam džeparac jer ga nismo sigurno mi zaradili a ima nas i koji radimo i studiramo. A onda kad završimo studije, punimo biroe a naša vlast sramne izjave daje, neće omladina da radi, studiraju po sedam, osam godina a kada završe posla ne traže, sjede po kafićima i ispijaju kafe, vise po nargilama. A u realnosti, mladim ljudima je svega preko glave, dosadilo im je slušanje ratnih priča u kućama od njihovih roditelja, mlade ljude plaši činjenica da će na razgovoru za posao biti pitani za političku stranku, ime i prezime, naciju i vjeru a ne za svoje znanje.
Plaši ih činjenica što nam zemlju vode ratni profiteri koji su nas rastjerali na četiri strane svijeta, plaše se činjenice što smo zemlja sa razorenim obrazovnim sistemom, velikim brojem lažnih diploma koje se mogu kupiti za male pare i doći na najvažnije pozicije u javnim firmama i državnim institucijama samo preko stranke a ne stručne spreme i kvalifikacije. Plaši ih se ratnim politikama devedesetih godina koje su još uvijek prisutne i nisu ugašene, politike koje su je rasturile i bacile u rat koji je ostavio katastrofalne posljedice po ovu zemlju. Mladi se plaše nepotizma i stranačkog zapošljavanja onih što su im poslovi obećani i čuvani još dok su u majčninom stomaku bili, oni koji legalne diplome nemaju a sam Bog zna gdje su je kupili i kako su je stekli.
A plata, plata je zadnja rupa na sviralu i bila ona 1000 KM ili 2000 KM, ona neće spriječiti mladu osobu niti vrhunskog radnika da napusti ovu zemlju gdje se gleda iz kojeg naroda dolaziš, kojoj stranci pripadaš, koje si vjere i nacije, kojeg političara voliš a kojeg ne. I dok se vi bavite ovakvim i sličnim nebulozama, mi odlazimo iz ove zemlje, odlazimo radi sigurnije i bolje okoline, bolje budućnosti i boljih uvjeta gdje će nas pitati za znanje a ne za političke stranke i naciju, odlazimo tamo gdje ćemo napredovati, gdje će nas cijeniti i gdje ćemo se pokazati a vi vašu platu od 1000 KM možete dati nekome svome, niko više o vašoj plati ovdje ovisiti neće, niko.
I još jedanput ću Vam ja svima poručiti ovo: ' Vi ćete posla imati, vi ćete nuditi veće plate a Njih, radnika neće biti. Kako ćete onda dobiti poslove, koga ćete onda ucjenjivati pričom ‘AKO TI NEĆEŠ, IMA KO HOĆE’, kome ćete onda prodati priču, bit će veća plaća, bit će godišnji, regresi, kome gospodo poslodavci, kad Nas, radnika jednom ne bude. Hoćete li onda moći mirno spavati, hoćete li?
