Kada zastanem, pogledam iza sebe, u dnevno-politička zbivanja oko nas, ne mogu da se otmem osjećaju da smo mi u Bosni i Hercegovini svi na čekanju….Pri tome ne mislim na radnopravni status jedne velike grupa radnika u ovoj državi kojim niko ne želi ni da kaže da nema velikih šansi da im se uveže 10, 15, 20 godina radnog staža. Ali to nije bit ove priče.
Prije skoro dvije godine imali smo popis stanovništva…spektakularno najavljivan kao projekat svih projekata, a spektakularno nas je i košta…o tome koliko su anketari bili (ne)upućeni, ne vrijedi trošiti slova. Popis bio, prošao….rezultate, zvanične još uvijek nemamo. Čitam, imat ćemo ih oko 2017 godine….Miša mu, da sam brojala ja lično sa stotinu dobrovoljaca, za 4 godine garantujem da bi popisali stanovništvo Bosne i Hercegovine. Mene jako interesuju rezultati popisa….Ne, ne zanima me koliko koji tor broji ovaca, zanima me ono što bi svakome ko iole zna za što služe popisi stanovništa bilo predmet interesovanja. Zanima me koliko brojimo radnosposobnog stanovništva, koliko je onih visoko-obrazovanih, koliko onih sa srednjom stručnom spremom, sa osnovnom školom, koliko imamo školske djece i omladine, kakva nam je starosna struktura. Meni su ti podaci bitni, a ne ko se kako izjašnjava, svima nam je krv crvena, iako mnogi misle da je njihova plava. A i oko tog izjašnjavanja, izborni zakonom nam je pokazao to je vrlo relativna kategorija.
Ali…mi i dalje čekamo, više ni ne pitamo za rezultate, tu i tamo neki entuzijasta po forumima i portalima provuče pitanje o tome….i to je to.
Od rezultata izbora, ovih zadnjih, prošlo je skoro pet mjeseci. Neki dan smo dobili presjedavajučeg Vijeća ministara, ali ne i Vijeće ministara. Kažu, čeka se formiranje vlasti u Federaciji BiH….a tamo, trakavica u domenu meksičkih sapunica. Odustao, nije odustao….napustio sjednicu, vratio se pregovorima…hoće…neće….može…ne može….Mi se smijemo i dalje, nama je smiješno, smiješno nam je dok se oni igraju s nama….još ćemo ih za četiri godine nagraditi za to. Zar smo zaslužili bolje?!
U zadnje vrijeme nas često obavještavaju da je na snazi žuti, narandžasti a nerijetko i crveni meteoalarm. Kao da nama ta informacija može ćemu pomoći?! Može, onim poplavljenim, da uz sebe drže lična dokumenta, kad ih opet poplavi barem da ne moraju dokazati ko su, šta su, odakle su….Nije ovo pretjerivanje, šta proglašenje crvenog meteoalarma može značiti stanovništvu Željeznog polja, Nemile, Zenice, Doboja, Bijeljine….Šta je urađeno za prevenciju mogućih budućih poplava?! Možda nešto jeste, ali o tome niko nije napisao ni slova…Koliko ja vidim riječni tok rijeke Bosne, još uvijek ni kese sa grana nisu skinute, a ne da je neko uredio korita rijeka, očistio kanalizacione cijevi, uredio sistem slivnih voda, otpadni voda….I o tome niko ne pita, čak ni oni poplavljeni, a takvih je bilo 1/3 stanovništa ove države…Ne zaboravimo 1/3 Bosne i Hercegovine je bila poplavljena. A mi i dalje čekamo….i šutimo, naravno.
Što se tiče lokalne zajednice, mene kao i većinu roditelja školske djece grada Sarajeva mori pitanje problema pasa lutalica. Ja sam osoba koja je odrasla uz psa, kojoj roditelji nisu usadili strah od životinja, ali vrlo me strah izaći i prošetati po naselju koje je bliže centru grada nego Alipašinom polju. Moje starije dijete već dvije godine ne ide samo u školu, prije dvije godine je išlo. U tom vremenu se desilo par napada pasa na djecu iz škole, i bez obzira na naše priče da se ne treba bojati pasa, da je pas čovjekov najbolji prijatelj, moja djeca imaju strah od pasa. Već godinu dana, a sigurno je više od toga, to pitanje se rješava….za to vrijeme broj pasa lutalica se povećava….broj građana Sarajeva koji će živjeti sa traumom koju su preživjeli nakon ujeda, svake godine se povećava za 20 %. Ovdje i dalje čekamo, šutimo….ali se barem ne smijemo. Poštujem sve incijative koje uključuju rješavanje problema pasa lutalica, ne zanima me nimalo da li će ga riješiti eutanazijom, poznatim šinterima, sklanjanjem u skloništa, sterilizacijom….samo me zanima da bez straha izadjem i prošetam po naselju. Kako će se to postići, nimalo me ne zanima. Samo ću reći, kod pitanja trauma dijeteta – pas…nemam nikakve dileme. Uvijek dijete, čovjek.
I ono što mi najviše smeta jeste ismijavanje mogućih kandidata za sve nivoe vlasti…vrlo smo spretni u ismijavanju svakog i svačijeg mišljenja. Ali dragi moji građani Bosne i Hercegovine, dok se mi ismijavamo njihovom neznanju, nepismenosti, načinu oblaćenja, gastikulacije, javnom istupu možda je bolje da počnemo plakati. Jer dok se mi smijemo njima, ovakvim i onakvim, imajte na umu samo dva fakta: te ljude smo mi izabrali ( naročito oni koji nisu nikako glasali ), i najbitnije dok se mi smijemo oni će za jedan četverogodišnji mandat zaraditi između 25 000 i 50 000 KM za godinu dana mandata, i sve to puta 4 godine….i grohotom nam se smiju. I treba da nam se smiju!
” za konkurs “