Melanholija nije neprirodan fenomen niti je treba nasilu pokusavati prognati i zamijeniti krinkom srece ili farmaceutski induciranom izmaglicom srece. Naprotiv, melanholija (stalna, cesta ili povremena) je prirodno raspolozenje mislece osobe. Ne govorim o klinickoj depresiji (a dajem sebi slobodu da medicinske termine upotrebljavam laicki i proizvoljno) nego melanholiji koju osjecamo zbog nesavrsenosti svijeta u kojem zivimo. Kako biti hronicno sretan i veseo u svijetu punom rasizma, nacionalizma, netolerancije, išpartanim beskrajnim spektrom gluposti? U svijetu koji nas pokusava pretvoriti u robote, a manjak duha nadomjestiti viskom skupih i nepotrebnih stvari.U svijetu koji je danas pun predrasuda i stereotipa, kao sto je bio i prije pedeset ili petsto godina, kao sto ce i biti za pedeset ili petsto godina. Nekada je za gorcinu bilo dovoljno izaci na ulicu, na trg, danas je dovoljno zaviriti na facebook, pregledati par najcitanijih internet portala ispunjenih stupidnim tekstovima, a ako smo narocito mazohisticki raspolozeni procitati i komentare tekstova. / Dakle melanholiju ne mozemo i ne trebamo protjerivati iz sebe, ali joj moramo proturjeciti da nam se kroz nju zivot ne bi ispraznio od smisla. Hedonizam ima bezbroj ovaplocenja i moguce ga je intimno definirati na bezbroj nacina. Dati mu prvenstveno duhovnu, intelektualnu ili culnu dimenziju, ili raznobojnu. Mozda je hedonisticka forma koja u sebi sadrzi dovoljno sarenila da bude protuteza melanholiji putovanje. Putovanje je psihodelicno iskustvo. U jutro putovanja kafa drugacije mirise i ima drugaciji ukus. Krv kola kroz organizam drugacijom brzinom, damari kucaju glasnije. Putovanje je stakleno zvono koje nas dijeli od ustajale svakodnevice. Dok obilazimo strana mjesta vrijeme sporije tece, cula drugacije percipiraju stvarnost. Kada setamo tristo godina starom kaldrmom koja tek sada po prvi put upoznaje nase korake jednolicnost je beskrajno daleko, a gluposti se sjecamo kroz gustu izmaglicu. Svjesni smo nekim dalekim culom da cemo se kad-tad vratiti u sivilo ispunjeno melanholijom, ali to je sada nebitno; dok putujemo od sivila smo zasticeni neprobojnom opnom.