Ne znam puno o ekonomiji, mada su mi je naturili u nekoliko predmeta na svom četverogodišnjem proputovanju kroz informatički studij na, istina, privatnom fakultetu, a tu i tamo sam nešto i pročitao na širokim i virtuelnim poljima nula i jedinica koja su u našem narodu poznatija kao internet.
I to nisu jedini predmeti koji su mi kroz školske dane bili nametnuti. Jedan od omrženijih, a čijom logikom se sada svakodnevno bavim i od čega indirektno živim jeste matematika koju srećom za mene obavlja mašina narodski poznata kao kompjuter.
Sve one silne jednačine koje su me zadesile od petog osnovne uz ratom potresene nastavnike i nastavnice, i to uz poneku zaključenu trojku kao najveću ocjenu koja mi je ikada dodjeljena za ovaj predmet, izgleda da nam zaista nisu trebale jer, evo rijetko se kada koriste u praksi.
Vođen jednom od tih beskorisnih jednačina, kao izuzetno prosječan matematičar imam sjajnu, da ne kažem briljantnu, ali i neostvarivu ideju koja bi mogla da riješi probleme za recimo 5 000 mladih pripravnika željnih posla i solidne plate.
MOŽE SAD IDEJA? MOŽE…
Umornih direktora, gradonačelnika, načelnika opština i istih im predsjednika, potpredsjednika skupština, te raznih članova i predsjednika agencija, nadzornih odbora, profesora, doktora, ostalih parlamentaraca i velikodostojnika u RS, a bogami u cijeloj BiH koji primaju bezobrazno veliku platu odvojenu iz budžeta (preko 2500 KM, a ne zaboravimo da se sa ovom cifrom moze vise nego pristojno živjeti u BiH), bezmalo je nekoliko hiljada. Uzmimo da ih je, konačan broj ekvivalentan broju gore pomenutih nesrećnika, od kojih će možda neko potezom miša poznatijim i kao “klik” posjetiti ove redove.
Čini se da je ovo jedna vrlo jednostavna i logična stvar, neiskusnom oku vjerovatno djeluje čak i ostvariva.
Bilo kako bilo, evo šta se može zaključiti kada se potroši cijelih 22 minuta u razmišljanju na u naslovu pomenutu temu.
– 5000 zamišljenih plata, zamišljenim, zamišljenim mladim ljudima sa tek završenom srednjom školom, zanatom ili pak fakultetom ćemo obilježiti sa “M”
– 5000 stvarnih plata, još stvarnijih budžetskih, najstvarnijih velikopotrošača bih obilježio sa “P”
Ukoliko su pisanja Nezavisnih novina tačna, u članku “Koliko zarađuju direktori javnih preduzeća u RS?”
a iz kojih se može vidjeti da je prosjek ovih i ovakvih plata za “P” oko 3000 KM, recimo da bi bilo logično od istih uzeti po 1000, što ćemo obilježiti kao “O”.
Prema ovom visokoumnom planu, evo kako bi izgledala dobitna jednačina:
P * O = 5000 * 1000 = 5 000 000
Ovim smo došli do nepozatog M koji sada iznosi 5 000 000 KM.
Uzmimo da je za svako M, u prosjeku potrebno oko 1000 KM da se zaposli u postojećim firmama kojima bi više nego dobro došao solidan broj mladih i vrijednih ljudi sa novim viđenjima stvari i novim idejama koje svakako mogu pomoći opstanku a možda i razvoju.
A-HA! Pa nek sada nastavnica Seka kaže da ni 2 nisam zaslužio!
Naravno, uz svekoliku slavu najmoćnije i najmasovnije nam privredne birokratije, pa i njene sestre korupcije, ovako jednostavnu jednačinu iz osmogodišnjeg školovanja na žalost svih iz “M” nije moguće ostvariti.
Na kraju svoga “najprvog blog posta”, slijedi savjet mlađim generacijama. Djeco, budite kao ja, ne učite matematiku, svejedno se ne koristi u praksi.