Evo, sada halabuka oko ove desetorice uhapšenih, osumnjičenih za ratne zločine u Orašju. Pa se digli, znani i neznani, a digli se i državni činovnici susjedne zemlje. Kao što se dižu i drugi, kad je riječ o osumnjičenim iz drugih naroda. A priča im je u stilu, to je nešto tempirano, to je nešto planirano, baš sada da se hapse..to je udar na jedan konstitutivan narod…to je ovo, to je ono..Pa kad je vrijeme? Kad je, po vama, vrijeme pogodno da se hapse ti osumnjičeni, bez obzira kojem narodu pripadaju. Uvijek možete reci, to je baš sada, zašto baš sada. Izgleda, najbolje je sve amnestirati, zaboraviti, što se zločinaca tiče. A zločina i žrtava nek se sjecaju samo njihovi najmiliji. Sud neka odredi, pa valjda smo, brate, u nekom dvadeset i prvom vijeku, valjda se zna šta su dokazi, šta su preživjeli svjedoci rekli. Toliko toga je čak i snimljeno, kamerama, što od strane novinara, što od strane krvoloka i ubica, koji su pravili privatne arhive svojih “herojstava”. Valjda su nam te porušene kuce, popaljena sela, čak i dan danas, dovoljan pokazatelj šta se sve dešavalo. Preživjeli se ne vratiše, a sada i one ubijene, mrcvarene, mučene, ponižene, opet mučite. opet ubijate, opet ponižavate. Po drugi put. Ne govorim samo o Orašju. Ovo me samo ponukalo, sve ovo ljigavo raspredanje i komentarisanje po medijima i putem službenih priopcenja, da vrisnem, jer prešutiti ne mogu. Kao što nisam mogao ni za druge, ranije slučajeve, kao što necu i za buduce. Necu. Ne mogu. Ne smijem, stid me i sram svih tih žrtava.
Pravda je univerzalna, pravda mora biti za sve. Kao što je i zločin isti, užasan, nečovječan, a nikad zastarjeti ne može. Stanite više, pogledajte sebi u srce, ako vam ne služi samo da vam pumpa krv u vene. Kako tražiti pravdu za svoje žrtve, da ih nazovem tako, a da uskracujete pravo drugima, isto to pravo? Budite ljudi, nemojte opet ubijati, opet mučiti, opet ponižavati, sve žrtve, sve te ljude sa imenom i prezimenom, ljude koji su imali svoje živote, svoje porodice, a koji su, u tom ratnom paklu, lišeni svojih života, na brutalan, zvijerski način.
A ovima, što koriste sve, što se dignu, poput pacova iz kanalizacije, pa nabijaju svoj politički rejting, zataškavaju svoj nerad s tom pričom…Pa trče u Zagreb, Beograd, Ankaru, da zakukaju svojim pokroviteljima. Ovima što talasaju, dižu tenzije, samo sa ciljem da skrenu pažnju sa problema, koje bi trebali rješavati…Svim tim izrodima ljudskog roda, tim pacovima, tim lešinarima..Njima samo mogu reci, ma marš, više, u tri pičke materine! Za sve narode konstitutivne. Odnosno, u četiri! I za one ostale, nekonstitutivne, kako bi rekli. Marš, više!