Svakih malo Visoki predstavnik, razni diplomati, ambasadori, intelektualaci i političari izgovaraju te tri famozne riječi „nepostoji politička volja“. Ma koliko to poražavajuće zvučalo, moram priznati da je to zaista tako. Takođe mora se priznati da Bosna i Hercegovina ima pred sobom niz obaveza koje ne ispunjava ili ih ispunjava brzinom puža. Takođe mora se priznati da ona pred sobom ima nagomilane probleme koji se rješavaju istim intenzitetom. Sve gore navedeno se može riješiti bez da iko išta „izgubi“, ali nepostoji politička volja. Sve te obaveze koje treba ispuniti i problemi koje treba riješiti se mogu riješiti samo i izključivo unutar institucija vlasti. A ne tamo nekakvim dogovorom šestorki, sedmorki i kojekakvih -rki. Međutim, bilo bi dobro napomenuti da ljudi koji sjede unutar tih institucija, gle čuda, su političari. Drugim riječima samo političari unutar institucija i unutar Ustavnih okvira mogu ispuniti obaveze i riješiti probleme. Ali problem je u tome jer nepostoji politička volja.
Šta nam je činiti? Kako mi ljudi Bosne i Hercegovine, odnosno mi narodi i građani, da očekujemo da naši političari ispune obaveze i riješe probleme kada nepostoji politička volja? Hajde za početak da se razjasni par stvari.
Pod prvo mi smo, sviđalo se to nekome ili ne, demokratska država. Tako piše u našem Ustavu i to je tako. Ipak većina naših ljudi zapravo ne zna šta je demokratija i to nije nikakvo čudo jer većina naših ljudi su politički nepismeni, a sa druge strane niko od glavuša sa vrha ovog našeg društva ne želi da kaže tačno šta je demokratija. Još gore, niko od tih glavuša neće da politički opismeni ljude. Svi se manje više kriju iza kojekavih riječi koje samo oni znaju šta znače. Samo trebaju da pričaju jezikom naroda, ali neće jer nepostoji politička volja. Svako znanje pojedinca ima svoju vrijednost, svako znanje cijelog društva, a pogotovo znanje kao što je poltička pismenost društva ima neprocjenjivu vrijednost. Društva u kojima su pripadnici politički pismeni ne ratuju međusobno, takva društva se ponose time što najugroženiji članovi tog društva imaju miran san, krov nad glavom i što su jednaki u svakom pogledu. Takva društv se trude da isprave svaku diskriminaciju prema bilo kome kada se ona pojavi. Politička pismenost se isplati u skvakom slučaju jer od nje zavise cijene kamata za kredite, cijene benzina, od nje zavisi hoće li se otvarati nova radna mjesta i hoće li poslodavac smijeti da ne isplaćuje platu. Od političke pismenosti zavisi hoće li penzija biti redovna. Svi problemi društva zavise od političke volje koja zavisi od političke pismenosti pojedinaca tog društva. Biti politički pismen ne znači imati doktorat iz političkih nauka. Biti politički pismen znači biti svjestan da svako od nas jednak u pravima i slobodama. To drugim riječima znači da političari ne mogu od nas raditi šta im je volja, već moraju raditi u skladu sa zakonom, moraju imati sluha za sve ljude i najvažnije od svega moraju poštovati ljudska prava i slobode svih ljudi podjednako. Međutim, kod nas, nažalost, namjerno ili slučajno vlada percepcija da ako nema političke volje problem ne može biti riješen. Što je apsolutno netačno. A netačno je zato jer sve se može kad se hoće. Pa tako i u političkim procesima. Također treba reći da vlada još jedna percepcija, koja je mnogo opasnija od ove prve, a to se non-stop ponavlja u medijima da su stranke izabrane na izborima „najjače stranke“. Kako može stranka ili grupa stranaka u demokratskoj državi biti „najjača“ ili „najjače“? Riječ demokratija dolazi od dvije grčke riječi „demos“ što znači ljudi i „kratos“ što znači vladavina. Drugim riječima demokratija nije vladavina najjače ili najjačih ili najbahatijih ili najbučnijih političkih stranka nego je vladavina ljudi. Stoga nisu stranke te koje su njjače, to je zabluda. Ljudi su ti koji su najjači i koji na kraju krajeva odlučuju koji političari će biti na vlasti i o tome kakva će biti njihova politička volja.
Pod drugo u Bosni i Hercegovini iz izbora u izbore izlazi između 40 i 50 % registrovanih birača. Od kojih između 50 i 60 % daju svoje glasove ovim političkim strankama, pardon, tkz „najjačim strankama“ koje nemaju političku volju da ispunjavaju obaveze i rješavaju probleme. O tome koliko je njihova snaga u međusobnom optuživanju da i ne govorim. To je priča za sebe. Međutim, ako se uzme recimo 50% registrovanih birača koji su izašli na izbore i od njih je 60% dalo svoj glas za takve političke opcije onda se dobije rezultat da je 50% pomnoženo sa 60% jednako je 30%. Matematika, kao jedini univerzalni jezik, je tu jasna 30% nije isto kao 50%. Međutim, oni se busaju u prsa da je sve to rezultat demokratske volje ljudi ove zemlje. Međutim, nije. O demokratskoj volji će se moći pričati onog trenutka kada preko 90% registrovanih birača izađe na izbore i od njih 60% dadne svoj glas onoj stranci ili onoj koaliciji koja je sastavljena prije izbora, a ne poslje radi raspodjele fotelja. Tek tada ono što piše u našem Ustavu da smo demoratsk država neće biti samo ukras na papiru, nego će biti kako je to slučaj u normalim zemljama sveto slovo na papiru.
Ali da ne bude zablude društvo može biti 100% demokratsko u pravom smislu te riječi, međutim šta se dešava ako birači glasaju samo za one političke opcije koje nemaju politučku volju da ispunjavaju obaveze i rješavaju probleme? Vraćamo se opet na političku pismenost pojedinaca svakog društva, pa tako i ovog našeg. Samo politički pismeno društvo može izabrati političare koji imaju političku volju da ispunjavaju obaveze i da rješavaju probleme. Složenost Ustava tu nije problem. Bilo koji sistem, pa tako i Ustav može biti dest puta složeniji od ovog našeg, koji je najsloženiji u svijetu, ali opet sve može funkcionisati bezprijekorno. Caka se krije nigdje drugdje nego u političkoj pismenosti nas kao društva. Sve dok se mi politički ne opismenimo u ovoj državi neće biti vladavine ljudi, niti vladivine zakona, ali neće biti niti onog najvažnijeg od svega ljudskih prava i sloboda. Umjesto toga imat ćemo vladivnu jačeg i ovu glupu i sumornu političku (ne)volju naših političara koja nas je koštala, koja nas košta i koja će nas koštati ako ostanemo politički nepismeni.
