MALO NAM JE NAŠE MRŽNJE, PA PO POTREBI UVOZIMO I TUĐU.

Teško je naći prave riječi kojima bi se opisala potreba vladajućih političkih partija u Bosni i Hercegovini da svaku moguću situaciju iskoriste za prikupljanje političkih poena, na samo njima svojstven način. Stoga i ne čudi to što su se brže bolje potrudili da se u najnovijem izraelsko-palestinskom sukobu ekspresno svrstaju na različite strane, procjenjujući da će podrškom svako „svojoj“ strani eventualno profitirati za još koji jeftini politički poen, ne mareći što će time unutar svoje države dodatno podijeliti ionako podijeljeno bosansko-hercegovačko društvo, i produbiti ionako dubok jaz, te za stepen više pogrijati mržnju kojom nas sistematski pale poslednjih 30 godina.

 

Sve je počelo još 10. maja uveče, kada je na Vijećnici u Sarajevu iz samo njima znanih razloga projektorom prikazana zastava Palestine u znak podrške palestinskom narodu zbog najnovijih sukoba u pojasu Gaze. Neko je očigledno procjenio da bi takvom porukom podrške „bratskom muslimanskom narodu Palestine“ mogao imati korosti, mnogo više nego što bi eventualno izazvao štete ako se u tu priču na sebi svojstven način uključi i druga strana. Sve izgleda u najmanju ruku smiješno ako se uzme u obzir i to da osim iste vjerske pripadnosti, Bošnjaci iz BiH i stanovnici Palestine nemaju mnogo zajedničkih stvari. Hiljade kilometara udaljeni, oni ne dijele mnogo toga. Mentalitet, jezik, kultura, pa čak i vjerski običaji potpuno su različiti.

 

Odgovor je uslijedio brzo i, za ljude koji bolje poznaju političke prilike u BiH, sasvim očekivano. Samo tri dana kasnije na Palati Republike Srpske u Banja Luci na isti način prikazana je zastava Izraela, u znak solidarnosti naroda Republike Srpske sa narodom Izraela. Da stvar bude još čudnija, narod Republike Srpske i narod Izraela imaju još manje zajedničkog od Bošnjaka iz BiH i naroda Palestine, a posebno ako se uzme u obzir činjenica da je Izrael prije samo nekoliko mjeseci priznao Kosovo kao nezavisnu državu, te da Rusija, koja se u Republici Srpskoj smarta velikom majkom, podržava Palestinu u tom sukobu, dok SAD koji još uvijek važe za najvećeg krivca za NATO bombardovanje Republike Srpske 1995. godine i Srbije 1999. godine, otvoreno podržavaju, čak i vojno potpomažu Izrael.

 

U tom višedecenijskom sukobu, kome se očigledno još uvijek ne nazire kraj, svaka od zaraćenih strana ima svoju istinu, i nesumljivo je da su za nju spremni i dalje da ginu. Pravo pitanje je da li je Bosni i Hercegovini, pored svih njenih unutrašnjih problema potrebno miješanje u sukob izmedju Izraela i Palestine, i to na ovakav populistički način? Naravno da jeste. Gdje su podjele i sukobi, tu smo mi. Jer na njima opstaju vladajuće političke opcije u našoj zemlji, već dobre tri decenije. Pa kad se desi trenutna oseka tema na domaćoj političkoj sceni, koje bi se mogle iskoristiti za podgrijavanje vatre koja stalno tinja, vlastodršci se ne libe da posegnu i za uvozom mržnje iz inostranstva, koju će na njima svojstven način prilagoditi gladnom oku i uhu građana BiH, i po ko zna koji put im uspješno skrenuti misli sa njihovih gladnih stomaka.

 

Objašnjenje ovog čudnog fenomena se možda može naći u čuvenoj teoremi da kod ljudi zapravo postoje samo dvije emocije: ljubav i strah. Sve ostale emocije su ustvari izvedenice od ove dvije osnovne. S toga je lako zaključiti da je mržnja, koja se kod nas tako besumučno koristi kao oružje za ostvarivanje političkih ciljeva svih ovih decenija, zapravo izvedenica straha. Konkretno straha od gubitka vlasti. Jer „zavadi pa vladaj“ je dobro oproban recept, na osnovu kojeg opstaju mnogi politički subjekti u BiH, iako se nemaju čime pohvaliti u pogledu razvoja ekonomije, i rasta standarda gradjana. Zato se koristi svaka prilika makar se ona odnosila i na sukob dva naroda hiljadama kilometara daleko od nas, da se podgrije međunacionalna mržnja u BiH, i tako iz dana u dan, sve do nekih novih izbora, da se na krilima ranije posijane i redovno zalijevane mržnje pokušaju obezbjediti još 4 godine mandata, odnosno još 4 godine osnovne i jedine operacije u tom periodu „pretakanja državnog budžeta u privatne džepove“.

 

Na prošlim izborima u BiH na bilbordima jedne političke partije koja već decenijama opstaje na vlasti mogao se vidjeti slogan: „Valja zapeti i raditi!“. Neko lijepo dopisa: „Jer neće se svi ti silni tenderi sami od sebe namjestiti“.

 

ZA KONKURS